Primjer kako gradski džemati mogu oživjeti vakufsko zemljište

Autor: E. Subašić Maj 29, 2019 0

Džemat Careve džamije je pokrenuo projekat oživljavanja vakufskog poljoprivrednog imanja nedaleko od Sarajeva, s ciljem razvoja poljoprivrede, stočarstva, ali i turizma

Revitalizacija i iskorištavanje vakufa je uvijek aktuelna tema u Medžlisima i džematima, a neki džemati uz svijest o mogućnostima i obavezi prema vakufu hrabro pokreću određene projekte. Naravno, kada se govori o vakufu mnogi su spremni ponuditi ideje o iskoristivosti urbanih vakufa, tačnije nekretnina i građevinskih zemljišta, dok to nije slučaj sa šumama i obradivim zemljištem. Jedan od rijetkih gradskih džemata, slijedeći primjere u Cazinu, Bugojnu, Kaknju i drugim mjestima, koji se, ipak, odlučio posvetiti i oživljavanju poljoprivrednog zemljišta i onoga što ono može pružiti jeste džemat Sultan-Fatihove ili Careve džamije u Medžlisu Sarajevo. 

Ovaj džemat je otvorio poljoprivrednu zadrugu “Begova zavija“, koja ima za cilj oživljavanje vakufa Isa-bega Ishakovića, utemeljitelja Sarajeva koji je i izgradio Carevu džamiju.

Ova vakufska zemlja, trenutno pod nacionalnom zaštitom, dugo vremena je zbog političkih i administrativnih procedura bila prepuštena vremenu kao i mnogi drugi vakufi. Džemat Careve džamije je uz imama hafiza Sadrudina ef. Išerića i džematski odbor odlučio vratiti život ovom vakufu, čija površina iznosi impozantnih 50 dunuma.

Vakuf nadomak Sarajeva

S hafizom Išerićem i direktorom zadruge“ Begova zavija“ Alijom Peštekom posjetili smo ovo vakufsko imanje, koje se nalazi jedan kilometar od Baščaršije u pravcu koji vodi ka Istočnoj Bosni.

begova zavija2

“To je interesantno nama u Sarajevu. Onima koji žive van Sarajeva, poput Medžlisa u Semberiji, nije toliko, jer oni to uveliko rade, sade po stotine dunuma na vakufskom dobru. Naš vakuf je vakuf Isa-bega Ishakovića, utemeljitelja grada Sarajeva, čiji se mezar nalazi u haremu Careve džamije, a koji je ostavio velike hajrate iza sebe na što se gradnjom kasnije nadovezao Gazi Husrev-beg i zahvaljujući njima dvojici Sarajevo se razvilo. To je 50 dunuma udaljeno hodom jedno pola sata od Baščaršije, odmah poslije drugog tunela na izlazu iz grada. Prelijepo mjesto koje je osunčano i koje okružuje rijeka Miljacka s tri strane. Kao i svaki drugi vakuf, koji je bivša država otimala, to se desilo i s tim vakufom. Vraćen je Islamskoj zajednici na korištenje i Medžlis je jedno vrijeme davao taj prostor na zakup, čime se održavao taj vakuf. Kao džemat odlučili smo da mi pokušamo nešto napraviti s ovim vakufom, ali morali smo čekati period isteka ugovora sa zakupcem. Nakon isteka ugovora, ušli smo jednim dijelom u zemljište i počeli raditi s čistim nijjetom. Želimo samo unaprijediti vakuf, koji je ostao iza Isa-bega, a prihodi će ići u unaprjeđenje ovog konkretnog vakufa i da se vakuf Isa-bega dalje širi“, kazao je hafiz Išerić. Ono što je istakao hafiz Išerić jeste odnos prema dugogodišnjem zakupcu ovog imanja: “Bez tog zakupca vakuf bi sigurno još više propao i on je ulagao u njega. To je zaista jedan fin insan. Kada mu je u mjesecu novembru istekao ugovor, ostale su štale i druge prostorije koje je on ličnim sredstvima izgradio. Niko nije imao obavezu prema njemu, ali Allah je dao da se pojavi jedan čovjek koji je odlučio isplatiti ovom zakupcu ono što je on uložio u izgradnju i to je bio njegov lični doprinos vakufu. Znate, kada imate čist nijjet onda Allah otvara vrata“.

“Imamo namjeru napraviti jedno izletište, na kojem bi djeca mogla imati pristup voću, povrću, da mogu vidjeti i kurbane i druge životinje. Imamo cilj da sve što proizvedemo bude zdrava i organska hrana. Svako ko kupi bilo šta iz ovog vakufa, on pomaže vakuf i svaka marka ostaje za vakuf

“Kada smo, pravno govoreći, ušli u posjed izvršili smo čišćenje, od čega je bilo i oranice oko 15 dunuma, površine koja je spremna za sadnju. Ostatak imanja je bilo prekriveno niskim rastinjem. Izvršili smo s Federalnim zavodom za agropedologiju ispitivanje zemljišta kako bismo utvrdili za koju kulturu je ona najbolja, te izvršili oranje i zasadili oko 12 dunuma maline. To je bio sami početak, prije tri godine. Na početku smo dobili i jedan plastenik od Općine Stari Grad i to je, uglavnom, sva donacija koju smo dobili. Sve druge troškove i ulaganja snosile su džematlije i dobri ljudi koji su željeli pomoći da ova ideja uspije. Iste godine smo izvršili sadnju 620 oraha na mjestu nekadašnjeg rastinja, koje smo prethodno uklonili, oko 150 sadnica raznog voća, te sagradili još dva plastenika u kojima smo uzgojili paradajz i ostalo povrće od čega su bili prvi prihodi“, kazao je Alija Peštek.

Uzgoj i prodaja kurbana

Prema njegovim riječima otvaranje zadruge ima nekoliko prednosti, a jedna od njih jeste i transparentnost koja omogućava uvid kako se vrši kupovina potrošnog materijala, prodaja proizvoda itd.

“Trenutno smo zasadili dvanaest i po hiljada struka jagode, koja rađa u maju, i imamo velika očekivanja od toga. Pored jagode, razmišljamo o nabavci šest plastenika radi uzgoja povrtlarskih kultura. S obzirom da smo već imali infrastrukturu za kurbane, izvršili smo nabavku nekoliko kurbana, onoliko koliko smo bili u prilici, ali u narednom periodu ćemo se posvetiti ovom segemntu kako bismo spremno dočekali Kurban-bajram. Pored nabavke kurbana razmišljali smo da izvršimo nabavku i određenog broja koka nosilja, kako bismo pored povrća, voća i kurbana imali u ponudi i domaća jaja“, pojasnio je Peštek.

Kada se govori o vakufu mnogi su spremni ponuditi ideje o iskoristivosti urbanih vakufa, tačnije nekretnina i građevinskih zemljišta, dok to nije slučaj sa šumama i obradivim zemljištem.

Kada je riječ o osoblju zaduženom za vakuf, zadruga već ima jednog uposlenika, uz pomoć dodatnog osoblja na terenu, poput čuvara. Na imanju se nalazi i kuća i zadruga bi rado ustupila kuću čestitoj porodici koja bi bila domaćin vakufskog imanja.

Njegov stav jeste da u ovim projektima ima dosta izazova te da nije jednostavno bdjeti nad vakufom, ali da svaki džemat, koji raspolaže ovakvom imovinom, može pokušati, jer džematlije bi radije kupile ono čijom prodajom se izdražava džemat i utemeljuju drugi hajrati.

Vakuf kao turistička destinacija

Vakufsko zemljište, pored poljoprivrednog potencijala, ima nekoliko karakteristika koje bi ga mogle u budućnosti svrstati i u turistički potencijal. Naime, lokacija je idealna za izgradnju ili uređenje izleštišta koje Sarajevu nedostaje u ovom dijelu. Na zemljištu se nalazi turbe, jedna manja pećina te prostrana obala rijeke Miljacke. Džemat Careve džamije je razmišljao o ovoj ideji.

“Nijjet nam je i da ovaj vakuf osjeti svaki stanovnik ovog grada, ali i šire. Imamo namjeru, a to se djelomično poklapa s vizijom Grada Sarajeva o uređenju ovog dijela Sarajeva, koje počinje od Bentbaše, napraviti jedno izletište, na kojem bi djeca mogla imati pristup voću, povrću, da mogu vidjeti i kurbane i druge životinje. Imamo cilj da sve što proizvedemo bude zdrava i organska hrana. Svako ko kupi bilo šta iz ovog vakufa, on pomaže vakuf i svaka marka ostaje za vakuf“, kazao je hafiz Išerić, koji smatra da bez podrške džemata ništa od ovoga ne ni bilo moguće.

begova zavija1

Sličnog mišljenja je i mutevelija Kemo Čolan, koji je istakao da džematlije gledaju vrlo pozitivno na ovaj projekat, te je naročito bitno što su mlađe generacije uključene u njegovu realizaciju. Među brojnim džematlijama Careve džamije finansijsku podršku projektu su dali i firme: Barsa, Sela, Lake, Centrotrans, Bagatela, ćevabdžinica Mrkva, Stomatološka ordinacija Mirsade Smajlović, te Sabit Mahmutović, porodica Faik Džikića, Mirsad Ćosić, Sadat Kurtović, Sead Sabljakobić, Edin Talić, Azem Mulalić, Elvis Pivić, Edin Kolašinac, Ibro Čelik, Faris Nanić, Asim Sarajlić, Edin Balta, Aziz i Šefka Ćesir, Zehra, Kenan i Senad iz Londona, Mehmed Kozlica iz SAD, kao i omladinski džemat Careve džamije.

Odgovornost svakog džemata

Džemat će uključiti i učenike medrese, te omladinu u ovaj projekat tokom glavne berbe, iako je, zapravo, omladina uključena od samog početka kroz radne akcije i promoviranje ove ideje. Inače, neki postavlju pitanje ko će se brinuti o vakufu kada bi se i pokrenula ovakva ideja u nekom džematu.

“U vakufu je blagodat od Allaha. Allah će uvijek naći nekoga ko će brinuti o vakufu. Bitno je da ja i ti uradimo ono što mi možemo danas, a ko će u budućnosti to nije do nas. Bitno je da mi uradimo ono što je do nas, prvi korak, a poslat će Allah ljude da se brinu o vakufu. Iskoristimo ono što je dato nama i što stoji pred nama, za što smo odgovorni“, zaključio je hafiz Išerić. 

Upravo ova hafizova opaska pred nas, kao pojedince i džemate, postavlja pitanje šta smo mi uradili za vakuf, brojna zemljišta i livade koje zarastaju iz dana u dan. Kada se uzme u obzir da mnogi ljudi nisu u mogućnosti uvakufuti dio svog imanja, briga o nečijem vakufu ili oživljavanje tuđeg vakufa čini se kao učešće u samom uvakufljavanju. Oživljavanje vakufa ponekada znači spašavanje vakufa od potpunog nestanka. 

 

 

 

© 2017 Preporod All Rights Reserved. Implemented by HudHudPro - Video produkcija