Početkom agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992.) hiljade Bošnjaka bilo je protjerano iz svojih mjesta. Značajan broj ih je utočište našao u Kraljevini Švedskoj. Osjećaj pripadnosti islamu, bez obzira na situaciju i sredinu u kojoj su se našli, u njima je budio nostalgiju za džamijom ili prostorom u kojem će se okupljati i upražnjavati vjerske dužnosti. Među onima koji su reagirali prisebnošću i zrelošću, odnosno ostali dosljedni svome zvanju i od prvih dana stavili se u ulogu organiziranja džemata i Islamske zajednice Bošnjaka u Švedskoj je Mustafa ef. Šetkić. Imajući to na umu i cijeneći da je vrlo upućen u rad IZ Bošnjaka, nedavni boravak u Štokholmu iskoristili smo da čitateljima Preporoda, kroz razgovar s njenim predsjednikom, predstavimo IZ u Švedskoj.
Mustafa ef. za uvod kažite kada je osnovana Islamska zajednica Bošnjaka u Švedskoj i šta je njeno osnivanje značilo za Bošnjake u ovoj državi?
Šetkić: Islamska zajednica Bošnjaka u Švedskoj, kao krovna organizacija, osnovana je 1995. godine. Prije toga već smo imali nekoliko formiranih džemata koji su bili nosioci i realizatori ideje uvezivanja Zajednice na državnom nivou. Bile su to teške godine u kojima su se prognani Bošnjaci susreli s potpuno novom sredinom i potrebama. Bez obzira na traume s kojima su došli, nastojali su se snaći i organizirati. Pored humanitarnog rada koji je u doba agresije bio prioritetan Bošnjaci u Švedskoj su paralelno radili i na vlastitom organiziranju. Prvo su oformili Savez bh. udruženja, zatim Informativni centar koji je prerastao u Ambasadu BiH, pa džemate. Oni se potom uvezuju u jednu cjelinu koja tako počinje svoj put razvoja u Kraljevini Švedskoj. Dakle, IZ Bošnjaka u Švedskoj organizirali su naši ljudi. Nije došao niko sa strane niti je ona osnovana po nečijem nalogu, već je proistekla iz želje i opredijeljenosti našeg čovjeka. Jednostavno, trebao mu je centar u kojem će duhovno jačati, liječiti ratne traume i odagnati tugu za rodnim krajem.
Kakav je bio razvojni put Islamske zajednice Bošnjaka u Švedskoj?
Šetkić: Od lokalnih džemata formiranih dolaskom naših ljudi u ovu zemlju pa do 1995. kada se uspostavlja Savezna zajednica prošao se put etabliranja kako lokalnih džemata tako i krovne organizacije. Razvojni put nije bio lagahan. Išao je sukcesivno i danas traje. Bez sustezanja mogu reći da je IZB u Švedskoj „punoljetna“ i da se sada nalazi u fazi snažnije stabilizacije i nadgradnje. Džematski odbori, Izvršni odbor, Skupština, glavni imam i imami doprinose radu, koordiniranim aktivnostima i njenom prosperitetu. To je, hvala Bogu, sistem, koji se razvija 20 godina i iza kojeg stoje rezultati. Naravno, trudimo se da oni budu još bolji.
Muslimani trebaju ličnim primjerom predstavljati islam
Kako je danas biti na čelu IZ u tuđoj zemlji i kakvi su odnosi s švedskim vlastima?
Šetkić: Potrebno je istaći kako je sloboda prvi i najvažniji segment našeg organiziranog vjerskog života u Švedskoj. To podrazumijeva slobodu vjerovanja, udruživanja i ispoljavanje vjerske pripadnosti i osjećaja. IZ Bošnjaka je dio švedskog društva. Imamo svoje džemate, džamije, muslimanska mezarja, a šerijatsko vjenčanje ima status građanskog. U Zajednici smo stava da muslimani trebaju ličnim primjerom predstavljati islam na način da budu korektni, uspješni na poslu i u sredini gdje žive. Mi koji vodimo Zajednicu u ovom trenutku smo svjesni izazova i težine perioda u kome se nalazimo i sljedstveno tome mjerimo akcije i korake koje poduzimamo. Imamo jaku i jasnu podršku društva. Državna institucija SST, koja je ispred Vlade zadužena da se brine o pitanjima 42 vjerska saveza, koliko ih ima u ovom društvu, potvrdila je interes svojom posjetom BiH, reisu-l-ulemi i IZ u BiH tokom jeseni 2014. god.
U prikupljanju članarine IZ u Švedskoj otišla je uveliko naprijed i riješili ste to na perfektan način. Kako se došlo do toga i je li takav način ubiranja članarine donio Zajednici sigurnost?
Šetkić: Dobro ste okvalificirali taj krupni korak koji je Zajednica napravila. Lijepo je istaći da je IZ Bošnjaka prva islamska zajednica u ovoj zemlji koja je postigla ovaj rezultat. Pored nas postoji još devet crkvenih zajednica koje svoju članarinu ukupljaju putem državne poreske uprave. Inače, osoba koja hoće biti članom naše Zajednice treba da potpiše dokumenat o tome. Nakon toga, posebno zaštićenom procedurom, od godišnje zarade iz prethodne godine obračunava se procenat u iznosu od 0,7 posto. U januaru naši džemati dobiju informaciju koja će suma biti uplaćena na njihov račun svakog mjeseca te godine. Ovo omogućava odborima da daleko jednostavnije, lakše i sigurnije mogu planirati rad i troškove svakog džemata. Kazao bih da je ovo dio dostignuća demokratskog društva u kome živimo, ali i naše sposobnosti i organiziranog djelovanja. Normalno, svega ovog ne bi bilo da tu nema našeg čovjeka, koji voli svoju vjeru, Zajednicu i ima povjerenja u nju i njen rad.
Koliko se vjerskoj pouci ili segmentu vjerskog obrazovanja pridaje pažnje?
Šetkić: Bez sumnje, vjerska pouka je najvažniji segment u radu Zajednice i njenih džemata. Odvija se u svim džematima sa postojećim resursima. O ovom pitanju posebnu brigu vodi glavni imam Idriz ef. Karaman sa svojim savjetom. Mekteb i vjerska pouka je stalno pitanje na našim skupovima i sastancima. Gotovo u pravilu svake godine se organizira seminar koji ima za cilj problematiziranje ove tematike i nastojanje da se unaprijede organizacijski, ali i pedagoški principi na ovom polju. Zajednica nastoji odgovoriti vremenu, prostoru i izazovu u kome žive naša djeca i mladi ljudi. Moram istaći da se i kroz našu omladinsku organizaciju BEMUF nastoji organizirati i djelovati među mladim Bošnjacima u Švedskoj. Svjesni smo da ne stižemo do sviju, da imamo nedostataka. Otvoreni smo da o svemu razgovaramo i tražimo načina za popravljanje gdje osjećamo da smo nedovoljno učinili.
Projekat vakufskog fonda
Koliko kao zajednica ulažete u vjersku pouku, tj. u podučavanje bošnjačke djece islamu, znajući da će od njih zavisiti budućnost BIZ-e u Švedskoj?
Šetkić: Mi smo svjesni u kakvom drustvu živimo, ali nisam siguran da uvijek imamo i najbolje rješenje. Odgovorno tvrdim da Zajednica brine o mladima. Osjećam da moramo artikulirati određene istine ma koliko bile bolne. Velika je vjerovatnoća da će veći broj nas i naših potomaka ostati u ovoj zemlji. Pitanje permanentnog povratka u domovinu sve se manje čuje. Smatram da za sve ove procese mora biti i sluha i znanja u Zajednici i džematima. Stalno promišljamo kako da Zajednica bude atraktivna i kadra da odgovori potrebama svih nas u sredinama u kojima živimo, kako da se sačuva islamski identitet i patriotski osjećaj u našem mladom čovjeku koji se rodio ovdje spram zemlje porijekla njegovih roditelja.
S obzirom da ste i imam bošnjačkog džemata u Štokholmu molio bih vas da ga ukratko predstavite.
Šetkić: Naš džemat u Štokholmu osnovan je jula 1993. godine. Od tada pa do danas djeluje bez prestanka. Iznajmljivao je prostor od 1994. do kraja 2014. godine s godišnjom kirijom od oko 60 hiljada KM. Ovo ističem da bi se imala slika koliko naš čovjek u dijaspori izdvaja za svoju Zajednicu i brine se o njoj. Džemat sada broji preko 1300 članova. Ima svoj prostor na komadu zemlje od 2,5 dunuma i dva uposlena imama.
Zadnju godinu dana vodili ste intenzivne aktivnosti oko kupovine prostorija za bošnjački džemat u Štokholmu.
Šetkić: Projekat vakufa i vakufskog organiziranja započeli smo još 2003. osnivanjem Fonda vakuf. On je do ljeta 2014. godine na svom računu imao oko pet miliona kruna. 23. septembra potpisali smo ugovor o kupovini zemlje i postojećeg objekta mada nam je za konačnu isplatu nedostajalo pola novca. Obratili smo se našim i džematima ostalih islamskih zajednica u Švedskoj kao i Rijasetu IZ u BiH. Elhamdu lillah, dobili smo podršku i pomoć od svih. Isplatili smo 2. januara 2015. ukupnu sumu od 9,4 miliona švedskih kruna. Danas smo sretni, svoji smo na svome i pred nama je drugo poluvrijeme. Sa vlastima pregovaramo o dozvoli za kvalitetno i dugoročno uređenje naše džamije. I džemati Geteborg i Gislaved imaju svoje objekte. U Orebru je započet projekat izgradnje džamije, dok je džemat u Norrkopingu kupio zemlju, a i džemat Boros je na tom putu. Hvala Bogu, gotovo u svim džematima imamo određene aktivnosti na polju vakufa. Drago mi je i hvala džematlijama što u tome vide dunjalučku i ahiretsku vrijednost.
U prošloj godini džemat u Štokholmu zaposlio je još jednog imama. Šta se dobilo tim iskorakom?
Šetkić: Štokholm je veliki grad, a i naš džemat je velik i zahtijevan. Ozbiljnim i planskim radom stekli su se uvjeti da se zaposli još jedan imam. Od juna prošle godine u naš džemat došao je kolega Merzuk ef. Hadžirušidović i sretni smo da se to dogodilo. Džemat i Zajednica su, hvala Bogu, dobili puno. Svom kolegi, a i džematlijama, želim napredak.
Ramazan u Švedskoj ima svoju draž
Uskoro dolazi mubarek mjesec ramazan. Recite nam kako ga dočekujete i koliko on donosi živosti među Bošnjake koji borave i rade u Švedskoj?
Šetkić: Mi smo u Švedskoj 20-ak godina i imamo dobra iskustva s ramazanom. Vjerujte da je susret s ramazanom i ovdje poseban, kao što je poseban na bilo kojem mjestu zemaljske kugle. Spremno ga dočekujemo i otvorenih srca. Donese puno više zajedničkih aktivnosti nego obično. Više se ibadeti i druži i pored činjenice da se u ljetnim danima dnevno posti skoro 20 sati.
Kakva je saradnja sa IZ u BiH?
Šetkić: Kao što rekoh od samog osnivanja IZ Bošnjaka u Švedskoj je sebe smatrala i u svoje akte unijela da je sastavni dio IZ u BiH. Znači, mi aktivno pratimo rad Sabora, Rijaseta i ostalih službi. Saradnja je evidentna i osjećamo da imamo podršku i pomoć u našem radu. Sretni smo da i u novom organiziranju IZ u BiH, dijaspora ima svoje mjesto, da će ono biti sukladno resursima i organizacijskim iskoracima koje ćemo morati činiti u oba pravca. Smatramo da su zajednice izvan BiH resurs, koji može biti od pomoći matičnoj Zajednici i državi u cjelini. Da bi se postigao maksimum mora postojati više sluha i osjećaja, te racionalnog i zajedničkog djelovanja svih faktora. Zajednica u Švedskoj nastoji djelovati timski, pri čemu glavnog imama Idriza ef. Karamana vidimo kao kapitena i s najdužim je imamskim stažom u ovoj zemlji.
I za kraj, kažite nam da li ste, gledano s ove vremenske distance, zadovoljni s postignutim rezultatima i jesu li oni ogledalo planskog ili spontanog rada?
Dobro bi bilo da su svi Bošnjaci bogatiji za iskustvo Bošnjaka u Švedskoj kada je u pitanju organiziranje zajednice. Iskustvo koje imaju kroz Islamsku zajednicu kao instituciju ovdje se najbolje vidi kada se napravi poređenje sa muslimanima iz drugih zemalja. Iako smo došli među posljednjima kao veća grupa muslimana, danas smo u organizacijskom pogledu, možda, vodeći. Jesmo li mogli više i bolje? Sigurno da jesmo, ali moramo biti realni i svjesni svih okolnosti u kojima su se Bošnjaci našli krajem devedesetih, te u tom svjetlu i valorizirati rezultate koje smo postigli. Lično sam zadovoljan, ali i svjestan šta nam još treba. U Zajednici imamo plan rada i o njemu se očitujemo. Postavljamo ciljeve i pokušavamo ih dokučiti. U nekima smo realni, a negdje prekoračujemo vremenske okvire težeći boljoj poziciji Zajednice. Neminovno se dese momenti koje nismo planirali, ali hvala Bogu rezultiraju dobrim.
Hvala vam na razgovoru i gostoprimstvu.
Hvala vama i Preporodu. On je, bez sumnje, zadržao svoj značaj i ulogu i rado se čita u Švedskoj. Svevišnjeg Allaha molim da podari uputu i zaštitu nama i našim potomcima.
