digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif

Prozor: Sela bez života

Autor: Safet Pozder Juli 02, 2015 0

Donji Višnjani kod Prozora: Otvoreno spomen-obilježje u selima bez života

Malo je mjesta na zemaljskoj kugli koja su drugog maja bila tako tužna i okovana bolom kao što su to bili Donji Višnjani, nedaleko od Prozora. Razloga je mnogo, ali je dovoljno navesti dva. Prvi je taj što u Donjim a nešto iznad njih ni u Gornjim Višnjanima već punih dvadeset godina više nema života. A bilo je. Itekako je bilo. Na Donjim Višnjanima je 1991.godine živjelo 76 a na Gornjim 59 Bošnjaka, ukupno 135 duša. Danas u oba sela ne živi niko, što zbog udaljenosti i vrlo loše putne komunikacije sa ostatkom opštine, što zbog rana agresije koje ni danas nisu zacijelile. Istina, nekoliko kuća je obnovljeno ali se urijetko pojavi svjetlo na prozorima ili dim na dimnjacima. I u jedne i u druge Višnjane svrati se samo ponekad i samo poneko.

Drugi razlog je bolniji. Tog dana zvanično je otkrivena spomen-ploča sa imenima i prezimenima dvanaest šehida iz ova dva mjesta. Nakon učenja Ja-sina i dove šehidima, članovi porodica prišli su spomen-obilježju i, skidajući zastavu, otkrili ploču. Uslijedio je plač majki koji nikoga nije mogao ostaviti ravnodušnim. Uostalom, kako i ostati ravnodušan gledajući Ramizu Letica koja kroz suze miluje spomen-ploču na kojoj su trajno uklesana imena njenih trojice sinova. Edin i Ramiz živote su izgubili u ratu a Nermin, najmlađi, stradao je u nesreći u vojnoj kasarni u Goraždu 1998.godine. Otac im Mustafa na bolji svijet je preselio prije nekoliko godina. Ramiza jeca i miluje hladnu ploču, kao da ih tako još jednom sve želi osjetiti i toplo zagrliti.

Na ploči su imena i Konjarić Elvedina i Ramiza, Letica Muharema, Mustafe i Rasima, Osmić Envera, Lulić Mirsada i Šabić Muje.

Nakon bezbroj proučenih Fatiha, selom se zaorio glas ezana. Zajednički je obavljen podne namaz. Zajednički se i ručalo a onda i razgovaralo. Zajednički se i otišlo iz Višnjana.

Dva sela na trenutak su živnula a onda su opet ostala prazna i pusta. Samo Bog zna, ali iz dva sela je, čini se, istjeran život. Ipak, Višnjani su drugog maja dobili trajni pečat koji nikada neće dopustiti zaboravu da nadvlada i pobijedi. U Višnjane će se i ubuduće, ako Bog da, dolaziti i dovama umivati spomen-ploča sa imenima dvanaest pokošenih cvijetova.

Barem toliko se može.

 

 

 

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine