Teslić je široj javnosti prije agresije na BiH bio najpoznatiji po ljekovitoj vodi u Banjoj Vrućici, a u toku agresije po vojnicima koji su branili regiju srednje i sjeverne Bosne ističući se svojom hrabrošću

Vjerski život u Tesliću ima svoju dugu tradiciju, a nakon agresije institucionalno je organiziran kroz rad Medžlisa, sa 12 džemata, čije je sjedište u kompleksu prigradskog džemata Stjenjak-Teslić. U toku agresije svi objekti Islamske zajednice su srušeni, ali su i ponovo izgrađeni naročito u toku intenzivnijeg povratka od 2000. godine. Trenutno na području opštine živi oko 7.500 Bošnjaka, što je oko 50% od prijeratnog broja. Nažalost, ovaj broj se primjetno smanjuje, jer politička i ekonomska situacija mnoge primorava da napuste Teslić i traže bolje životne uvjete u Federaciji i  inozemstvu. Trenutno neki povratnici nalaze zaposlenje u Tešnju, jer im je geografski najbliži kao ekonomski razvijena općina, ali prema riječima predsjednika Medžlisa Šabana Sivića mnogi se odlučuju za odlazak vani, jer svako lično privređivanje biva opstruirano državnim ili entitetskim zakonima i nametima.

Pitanje opstanka uveliko ovisi o ekonomiji

“Ljudi su se počeli baviti stočarstvom. Nije bilo kuće bez stoke, ali otkupna cijena mesa je pala i ljudi su se počeli baviti proizvodnjom mlijeka. Onda su uslovljavani niskom cijenom mlijeka pa su našli proizvođače iz Federacije koji su kasnije odustali od otkupljivanja mlijeka zbog brojnih entitetskih inspekcija i nepravednih odluka. Onda su se počeli baviti malinama, a pogledajte sada otkupnu cijenu!“, kazao je Sivić. Ono što je poseban problem jeste što su povratnici većinom osobe u kasnijoj životnoj dobi, stoga im je sve teže bavljenje fizičkim poslovima. Samo nekolicina Bošnjaka radi u javnim ustanovama, od čega većina u policiji. Oni koji rade u privatnim firmama su kvalitetan i obrazovan kadar koji je skoro pa nezamjenjiv u bilo kojoj firmi.

Predsjednik Sivić izražava zabrinutost za održivost institucije medžlisa za pet ili deset godina. “Nekada je postojao daleko veći entuzijazam kod povratnika. Kada smo se počeli vraćati niko postavljao pitanje kako će se džemati i medžlis finansijski održati. To znam jer sam bio i prvi predsjednik Medžlisa nakon agresije. Naravno, ogromnu pomoć smo imali, a i sada imamo, od Muftijstva zeničkog, Federalnog ministarstva raseljenih osoba i izbjeglica, Ministarstva civilnih poslova i Tešnjaka, naročito pojedinih porodica. Ipak, kada je riječ o današnjem entuzijazmu povratnika drukčije je. Pored pomoći od Rijaseta kao povratničkom medžlisu trenutno smo oslonjeni samo na članarinu, preko 90%. Kada je u pitanju organizacija jedan smo od najorganiziranijih medžlisa, ali kada su u pitanju finansije tu bi za nekoliko godina moglo doći do ozbiljnih problema. Sproveli smo centralizaciju kako bi se održali svi džemati te imamima isplatili sve obaveze, jer nas zakon time obavezuje. Naročito što smo  u manjem entitetu kada možemo imati znatno više neprilika zbog entitetskih institucija i inspekcija. Naravno, ako želimo da opstanu povratnički medžlisi nama treba potpuna centralizacija da imami u Federaciji i manjem entitetu imaju iste plate i da ne oskudijevaju što nemaju dovoljno članova. Trebamo znati da ako nestane Bošnjaka u manjem entitetu neće biti ni Bosne. Imamo tri džemata koji su prve kategorije i oni će sigurno opstati. Imamo dva koji su srednje kategorije i trenutno se mogu izdržavati, dok ostali džemati nemaju tu mogućnost. Štaviše, zbog biološkog nestanka plašim se da bi u budućnosti i džemati srednje kategorije mogli postati mali džemati“. 

Broj dženaza u jednoj godini 100, broj vjenčanja za šest godina 136

Ono što Sivić ističe, kao i svi drugi Teslićani, jeste problem biološkog nestanka Bošnjaka. Glavni imam je u periodu od 6 godina vjenčao ukupno 136 parova, dok na godišnjem nivou na području Medžlisa se obavi oko 100 dženaza. Ovaj podatak je alarmantan općenito za sve Bošnjake, ne samo Medžlis Teslić. 

U džematu Barice, koji oko 100 članova Islamske zajednice, dvadesetero djece je u mektebu.

“U zadnjih nekoliko godina broj djece je u stalnom opadanju. Veoma malo djece se rađa. Također, postoji veliki broj starih osoba. Mi smo izbrojali u Barićima preko 70 osoba koje imaju iznad sedamdeset godina starosti“, kaže Edin-ef. Mahmutović imam džemata Barići i Gomjenica.

“Kada je u pitanju starosna struktura džematlija, u velikom broju je riječ o starijim osobama, često muškarcima i ženama koji žive sami. U samom gradu imamo preko 150 samaca. Vrlo je čest slučaj da se nakon dženaze kuća merhuma zaključa, jer niko nema da nastavi živjeti u njoj. S druge strane, mladi zbog ekonomske perspektive odlaze, naročito studenti te je teško uspostaviti sistem rada s mladima. Djevojke se, naravno, udaju i otiđu. Nizak broj djece je alarmantan. Stoga, imamo prirodni i političko-ekonomski nestanak Bošnjaka u manjem entitetu. Ovo su problemi koje često ističem i na koje još niko nije dao adekvatan odgovor“, kazao je glavni imam Džafer-ef. Gračić. Pored ovih demografskih kretanja još jedan negativni trend je  vrlo očit, a to jeste znatan broj neoženjenih osoba. Primjera radi, u džematu Ruževići ima oko 40 neoženjenih osoba. “Godišnje umre oko 20 džematlija, a rodi se tek sedmero djece. U džematu ima preko 40 neoženjenih muškaraca“, kazao je Sifet-ef. Hadžić, imam džemata Stenjak. 

Pomoć dijaspore nesebična i vrlo važna

Također, dosta Bošnjaka živi u dijaspori što je dosta otežavajuća okolnost za dugoročno planiranje razvoja vjerskog života. 

“Primjera radi, preko 30% stanovništva spomenutog džemata Barići živi vani. Jedan od najstarijih džemata Teslića džemat Rajševa, kojeg vodi vrlo kvalitetan i perspektivan Enes-ef. Mujčinović, u zadnjih nekoliko godina konstantno se iseljava. Rajševljana trenutno ima više u Jasenicama u Sloveniji nego u Rajševi. Zaista smo ponosni na našu dijasporu koja nas pomaže, ali dolaze nove generacije naših ljudi vani koji se vjerski organiziraju u mjestu prebivališta. Stoga, često kažem imamima da se moramo pripremati za period kada se više nećemo moći oslanjati na pomoć iz dijaspore“, kazao je glavni imam Gračić.

“Naši ljudi iz dijaspore nesebično pomažu Medžlis. Također, interesantno je da džematlije u džematima koji gravitiraju Federaciji, poput Ruževića, Stenjaka i drugih, plaćaju članarinu ovdje, ali i u Federaciji, u mjestima gdje rade. Sreća je što nam je Federacija blizu i mnogi su se zaposlili tamo. Svakodnevno putuju, ali je bitno što imaju posao“, kazao je sekretar Medžlisa Samir Fajić, koji ističe da je sve teže da jedna osoba obavlja ekonomske, pravne i druge poslove kako se institucije Islamske zajednice razvijaju.