digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif

Sadašnji majstori koji izrađuju nišane rade to, uglavnom, zanatski. Oni ne shvataju da to nije samo njihova privatna stvar i stvar njihovog zanata. Nije to stvar ni same porodice koja ih naručuje. Od onog momenta kada se nišan postavi, on postaje javno dobro, odnosno, on predstavlja kulturno naslijeđe svih muslimana tog prostora.

Ne vjerujem da ima iko živ na prostoru Balkana, a da nije čuo za uzrečicu „tursko groblje” i da ne zna šta znači ovaj pojam. Ova fraza, u prošlosti, odražavala je uvjerenje balkanskog nemuslimanskog javnog mnijenja da su muslimani nemarni prema uređivanju i održavanju svojih grebalja. Ponešto istine ima u tome. Muslimani odista i nisu baš previše pridavali važnosti održavanju svojih mezaristana, ako se na to gleda iz perspektive hrišćanskih zajednica.

U nekim gradovima kao što su Mostar, Tuzla i Sarajevo a vjrerovatno toga ima i u drugim gradovima, postalo je gotovo pravilo se umrli u kabur spušta na konopcima i ako fikhska pravila nalažu da se tijelo umrlog u kabur spušta na rukama njegovih najbližih srodnika po utvrđenim fikhskim propisima.

Takozvano oporučivanje od starne umiruće osobe da mu dženazu klanja neko drugi mimo njegovg imama već odavno funkcioniše kao šerijatsko pravilo i ono nije novina nego je naslijeđeno. Po meni, tu se radi o krvo svaćenom pravu na oporučivanje od strane umiruće osobe.

Držanje govora o umrloj osobi i to od starne imama ili viših zvaničnika IZ-e postalo je sastavni dio dženaze. Ideja za govore na dženazama potekla je od rahmetli Hus eina ef. Đoze i to sedamdesetih godina prošlog vijeka.U to vrijeme, Husejn ef. bio je naj viši autoritet za šerijatska pitanja na Balkanu pa i šire.

Stranica 1 od 2

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine