Već tradicionalno, maturanti MSŠ "Musa Ćazim Ćatić" po završetku školovanja obilaze vjerske objekte u Olovu.

Ovogodišnji obilazak dogodio se 05.05. Riječi inicijatora ovog lijepog postupka, vjeroučitelja Mehić Ibrahima prenosimo u cjelosti:

"Četverogodišnje školovanje moji učenici krunišu posjetom sakralnim objektima. Želim da im ono što je sveto u životu bude uvijek sveto. Hvala domaćinima: Seadu Mešiću u tekiji na hizmetu i čaju, glavnom imamu Esad ef Pepiću u džamiji gdje smo klanjali podne namaz i čuli tople riječi dobrodošlice, te fra Iliji Božiću u crkvi na ugodnom gostoprimstvu."

Nekoliko tekija ili grupa ne žele sagledati važnost izgradnje jedinstvenog, jakog sistema i drže se postrani/ Misticizam se može vezati za druge vjerske tradicije, ali u tarikatu ga ne smije biti/ Smatram da sve tekije moraju biti vakufi u okviru nadležnosti Vakufske direkcije Islamske zajednice/ Bez klasičnog vjerskog znanja niko ne može pravilno raditi i biti murid, a pogotovo šejh

PREPOROD: Zašto se za tekije vežu nadnaravne pojave i jesu li prisutne radnje koje nisu u skladu s Kur’anom i Sunnetom?
ŠEJH HALILAGIĆ: Ljudi često žele otići negdje u tekiju da nađu neko čudo. Velikani tesavvufa smatraju da je najveći keramet u životu, a naročito danas u ovakvom svijetu trke i stjecanja materijalnog, istinsko robovanje Allahu. Ljudi koji zaista imaju neki keramet skromni su i on im je teret. O tome razmišljaju i kao o iskušenju, jer ta nadnaravnost, darovana od Boga, može ga odvesti i na pogrešan put, na put samoljublja i umišljenosti da je vrijedan, poseban. Misticizam se može vezati za druge vjerske tradicije, ali u tarikatu ga ne smije biti. Sve mora biti javno i transparentno. Drugo je poseban odnos između roba i Gospodara kao neka vrsta tajne, ali to nije mistično, već poseban dar Allaha nekom pojedincu kao osnaženje ili potvrda ispravnog robovanja, kao što su to doživljavali ashabi i generacije muslimana nakon njih. Naravno, neki ljudi mogu, u toj želji da postignu veće stepene u vjeri, početi i izmišljati neke stvari i stanja. Utemeljitelj našeg kaderijskog tarikata šejh Abdulkadir Gejlani je kazao da se tarikat mora temeljiti na Kur’anu i Sunnetu. Sve drugo je zabluda. Šta znači zikr u skladu sa Sunnetom? Mi u našoj tekiji učimo najčešće La ilahe illallah i neka od 99 Lijepih Allahovih imena. Prouči se i istigfar, salavati, ašere i preda dova. Čitav zikr je sastavljen iz dijelova Kur’ana i hadisa. Kada se zikri sjedeći, okrećemo glavu na desnu strani pri izgovoru La ilahe (Nema boga), a na lijevu, tamo gdje je smješteno srce, illallah (osim Allaha), odnosno potvrđujemo da nam u srcu nije ništa sem Allah a uz prethodno negiranje da je išta drugo bog sem Allah, dž.š. Što se tiče sjedećeg ili kijam-zikra, sjetimo se riječi Uzvišenog u Kur’anu “oni koji spominju Allaha stojeći, sjedeći…“ Napominjem, svi velikani tesavvufa su proklinjali taklid, slijepo oponašanje. On je potreban za početnika da bi kod sebe razvio pozitivne osobine i usavršio čovječnost. Ovo sliči učenju djeteta namazu iako ništa ne razumije, da bi tek kasnije shvatio suštinu namaza. Suština je važna.

Derviši i “vehabije“

PREPOROD: Često u javnosti ljudi zlonamjerno ili iz neznanja spram derviša stavljaju tzv. vehabije. Jeste li imali susreta s predstavnicima ovog pravca?
ŠEJH HALILAGIĆ: Da. U dobrim sam odnosima sa svim ljudima. O svemu sam spreman razgovarati potpuno otvoreno, ako treba i pred kamerama, samo da nemamo nikakvih predrasuda jedni o drugima s unaprijed formiranim tvrdim i isključivim stavovima, jer tada razgovor prelazi u raspravu od koje niko nema koristi, već samo štetu. Ne volim koristiti termin vehabizam kako bih opisao taj pravac. Školovao sam se na Kairskom univerzitetu, a Kairo je tada, ako ne i sada, bio možda jedan od najvažnijih sjedišta tog pravca, jer tu imaju sistem obrazovanja od osnovne škole do fakulteta, te sam imao priliku družiti se s ovim ljudima. Slušao sam profesore različitih pogleda i razumijevanja islama kako na najljepši način razgovaraju međusobno o svim temama i međusobnim razlikama. Stoga, trebamo prilaziti jedni drugima s našim lijepim islamskim ahlakom i biti svjesni da nema koristi od nadmetanja u znanju. Mi treba da polazimo od činjenice da smo svi Allahovi robovi i da se vrlo malo poznajemo, a često na osnovu generalizacije i neinformiranosti govorimo jedni o drugima neosnovano. Zbog nedovoljno neizgrađene ličnosti i edeba često bivamo stvarni neprijatelji jedni drugima i žešći jedni prema drugima nego što su to naši stvarni neprijatelji. Imali smo interesantan slučaj ovdje u tekiji da je jedna grupa „vehabija“ ostala van tekijskog mesdžida prilikom vjenčanja njihovog prijatelja sa jednom članicom tekijskog džemata. Neki od njih, ne svi, nisu htjeli obaviti ikindiju s nama, iako je namaz predvodio naš vjerski autoritet, glavni imam Medžlisa Sarajevo, Ferid-ef. Dautović. U čemu se mi uistinu razlikujemo? U svim temeljnim vjerskim vrijednostima, od šehadeta, namaza do posta i hadža se slažemo. Svima su nam iste vrijednosti. Razlikujemo se u nafilama, a ne u farzovima. U tekiji se samo dobrovoljno preuzela nafila koju je jedan pojedinac praktikovao i koristio u svom duhovnom usavršavanju. Pitanje je želimo li zaista biti jedni drugima braća. Kako je moguće da klanjamo zajedno u džamiji, znači obavljamo farz, učimo Kur’an itd., a ne možemo zajedno djelovati? Postali smo kruti, grubi i isključivi. Stoga, trebamo raditi na edebu i zgradnji zdrave islamske ličnosti, te međusobnom upoznavanju kako bismo se približili jedni drugima.

Nakon deset turskih tekija, otvorena i prva nakšibendijska tekija i kod  bošnjačka u Austriji

Ljubomora i žar prema islamskom Ummetu, zbog napada na čast pripadnika pravca tesavvufa koji se, na svim mogućim jezicima, prenio na društvenim mrežama, te laži i potvora pod kojima se oni spominju, a posebno ataka koji se dešava prema 'alāvijskoj tekiji u Palestini (u Gazzi), pokrenuli su nas da objavimo ovo pismo, iz poštovanja prema onima koji su okaljani i radi podrške zakirima koji su ostavljeni.