Kratak dio iz cijelog intervjua objavljenog 1972. godine 

PREPOROD: Poštovani Selimoviću, vi ste do sada odgovarali na bezbroj pitanja koja su Vam postavljali različiti ljudi, tako da mi sada pretpostavljamo i mogućnost ponavljanja nečeg već rečenog. Međutim, ovo prvo pitanje, koje to i nije, traži od Vas da kažete nešto što do sada niste rekli, a što ste, možda, već odavno trebali da izgovorite, ali to je sticajem okolnosti zapreteno sve do današnjeg dana.

 MEŠA SELIMOVIĆ: Moram priznati da prvo pitanje , "Koje to i nije", ne razumijem potpuno. Šta je to što do sada nisam rekao a što spada u moj domen interesovanja? Zato ne znam. Inače, u svakom čovjeku, pa i u meni, zapretano je mnogo nejasnih stvari. Otkrivam ih pišući; pa nešto otkrijem, ali će ogromna većina ostati nesaznata ili samo naslućena.

 PREPOROD: Govoreći o svome radu na "Tvrđavi" i upoređujući je sa "Dervišom" rekli ste: ...Prilično je sigurno da će to biti ista preokupacija kao u "Dervišu" samo drugačijim sredstvima ostvarena, drukčije intonirana. Pa opet ista jer će govoriti o mome osjećanju života kao kompleksnoj viziji. Jer sve mogu da izmijenim, manje ili više stil, kompoziciju, fakturu rečenice, osnovni ton pričanja, ali moje životno iskustvo i moja filozofija ostaju isti". Znači li to da čovjek čitavog svoga života može pisati samo jedan roman?

 MEŠA SELIMOVIĆ: Negdje sam rekao, pa i napisao, da svi romansijeri svijeta pišu jednu knjigu, o suprotnosti svojih želja i ideala i stvarnog života. Razlike su u individualnom pristupu, uglu gledanja načinu viđenja. Međutim, objektivniji uvid u stanje kakvo je bilo nekad i kakvo je sad, i kod nas i svijetu, uvjeriće nas da je DUHOVNOST danas na višem nivou nego ikad, ili bar da je češća, rasprostranjenija, čak ako i pristanemo da je površnija. Mi se, recimo, tužimo na mali broj čitalaca knjiga, a zaboravljamo da danas u Jugoslaviji ima preko 70 izdavača sa tiražom od 2,000.000 primjeraka, a prije rata u Jugoslaviji je bilo 5-6 izdavača koji su štampali knjige u 200-300.000 primjeraka. Uporedite, zatim broj nepismenih (nekad, ne tako davno, 75% prema 25% danas, mada je i to previsok procenat), broj pozorišta, koncerata, slikarskih izložbi itd. Svugdje se vidi napredak. Govori se o velikom duhovnom interesu ljudi u doba Renesanse, na primjer. A zaboravljamo da je tim duhovnim interesom bio obuhvaćen veoma tanak broj ljudi, a da je ogromna masa naroda bili daleko od toga, a da je 95% naroda bilo nepismeno, da se živjelo u najtežim uslovima. Pa ipak, tačno je da je današnji svijet obuzet euforičnom potrebom potrošnje i prazne zabave. Ta vladavina stvari i primitivne estrade ponekad daje današnjem svijetu izgled potpune praznine, i prirodno je što smo nezadovoljni takvim stanjem. U čemu je izlaz? U širenju kruga obrazovanih, u podizanju kulturnog nivoa što šireg kruga ljudi, u suzbijanju malograđanskog mentaliteta. Utješno je što je sve veći broj mladih koji ne pristaju da žive prazno i koji traže više duhovne vrijednosti, da u njima uživaju, pa čak i da ih stvaraju.

Trebamo sačuvati merhamet

PREPOROD: Jednom ste rekli da tek u "Dervišu" ono što ste znali i ranije nosili postalo je prisno Vaše: "... stekao sam hrabrost koja mi je nedostajala, oslobodio sam se predrasuda, ustručavanja, racionalnih aranžmana, izbila je potreba za iskrenošću koja znači nežaljenje ni sebe ni drugih i da je sve postalo lako."

Je li to Vaša poruka i koje su opasnosti toga oslobođenja?

MEŠA SELIMOVIĆ: To je književno, spisateljsko oslobađanje. A vjerovatno i svako drugo.

PREPOROD: Rekli ste, takođe: "Sloboda mu daje (Životu) dubinu, mnogostrukost i složenost". Gdje su granice te slobode? Živi li čovjek često sa lažnim uvjerenjem u slobodi?

MEŠA SELIMOVIĆ: Sloboda je stanje u kojem čovjek sve čini bez prinude, ali da ne naškodi drugome.

Nisam protiv religijskog ubjeđenja

PREPOROD: Šta mislite o religiji kao obliku simboličnog komuniciranja ljudi u cilju objedinjenja duhovno-materijalnog kreativnog djelovanja u kontekstu sve dinamičnijeg života i sve tjesnijeg ljudskog staništa?

MEŠA SELIMOVIĆ: Lično ne osjećam nikakvu potrebu za religijom kao ličnim uvjerenjem ili oblikom komuniciranja, jer sam odavno ateista. Ali nisam protiv religioznog osjećanja ako nije isključivo, ako ne odvaja ljude, ako ih ne navodi na nasilje makar i u mislima. Ne mogu da budem protiv religioznog ubjeđenja već i radi toga što je moja majka bila vrlo religiozna, i sve do svoje smrti, prije nekoliko godina, klanjala pet vakata dnevno. Iako komunista, složiću se sa svakim vjernikom koji iskreno i djelotvorno želi saradnju svih ljudi svijeta.

PREPOROD: Vi ste jedan od prvih kod nas koji u svom djelu koristi mudrosti Kur'ana časnog. Da li mislite da On pruža šire mogućnosti za takav rad?

MEŠA SELIMOVIĆ: Koliko ja znam, u mome romanu "Derviš i smrt" prvi put je u evropskoj literaturi široko citiran Kur'an, dok je to s Biblijom učinjeno bezbroj puta. Na žalost, na našem jeziku ne postoji dobar prevod Kur'ana, i ja sam citate slobodno stilizovao, čuvajući samo Kura'nski duh. Dok ne dobijemo dobar književni prevod, Kur'an neće biti jači podsticaj u literaturi, mada bi to mogao po svome misaonom i poetskom potencijalu.