Čović je više puta dovodio Islamsku zajednicu u kontekst dnevne politike optužujući je da agitira za jednog člana Predsjedništva ili, pak, da je u službi određenih politika.

U jednoj od svojih kleveta Čović je naveo: „Trebate pratiti u posljednjih mjesec dva dana kako su se usmjeravali glasovi, naputci i zabilješke koje su išle u svaku porodicu, čak i od Islamske zajednice s vrlo jasnim porukama koliko glasova ide porodici Izetbegović koliko ide Komšiću, da ne bude greške, pa tako i u inostranstvu, i na razne druge načine, znači ne treba se uopće zamarati da mi dostignemo te brojke.“

Islamska zajednica i politika

Islamska zajednica je kao autonomna i nestranačka vjerska zajednica u više navrata javno i kroz zvanične dokumente izrazila svoju apolitičnost i uputila uposlenike na pravilnike u kojima se zabranjuje agitiranje za bilo koju političku opciju. Imamima je zabranjeno da budu birani za bilo koju funkciju u politici ili da koriste svoj autoritet u političkoj promociji, a rukovodstvo Islamske zajednice je u kontekstu izbora uvijek pozivalo isključivo na iskorištavanje prava glasa ne potencirajući nijednu političku opciju ili kandidata. Na ovaj način Čović godinama nanosi štetu Islamskoj zajednici i iznosi tvrdnje bez ijednog dokaza. Islamska zajednica je svaki put reagirala saopštenjima na što se Čović nije osvrtao, stoga se postavlja pitanje da li je krajnje vrijeme da Islamska zajednica tuži Čovića.

Slovo zakona o kleveti

Pravno gledajući u odredbama člana 6. stav 1. Zakona o zaštiti od klevete Federacije Bosne i Hercegovine, propisano je da svako lice koje prouzrokuje štetu ugledu fizičkog ili pravnog lica iznošenjem ili pronošenjem izražavanja neistinite činjenice, identificirajući to pravno odnosno fizičko lice trećem licu, odgovorno je za klevetu. U odredbama člana 6. stav 2. Zakona o zaštiti od klevete Federacije Bosne i Hercegovine, propisano je da za klevetu izenesenu u sredstvima javnog informiranja odgovorni su autor, odgovorni urednik, izdavač, kao i lice koje je na drugi način vršilo nadzor nad sadržajem tog izražavanja. Stoga, pitali smo stručne osobe za tumačenje ovih zakona.

„Dakle, navedenim zakonskim odredbama štiti se osim ugleda fizičkog lica i ugled pravnog lica, te svako ko prouzrokuje štetu ugledu fizičkog ili pravnog lica iznošenjem ili pronošenjem izražavanja neistinite činjenice, identificirajući to pravno, odnosno fizičko lice trećem licu, odgovorno je za klevetu. Isto tako, ukoliko je kleveta iznesena u sredstvima javnog informiranja za klevetu su odgovorni autor, odgovorni urednik, izdavač, kao i lice koje je na drugi način vršilo nadzor nad sadržajem tog izražavanja. U ovom kontekstu, osim standarda odgovornosti iz odredaba člana 6. stav 2. Zakona o zaštiti od klevete Federacije Bosne i Hercegovine, ukoliko je bilo ko, pa i onaj ko vrši značajan uticaj na pitanja od političkog ili javnog interesa, a znao je da je izražavanje neistinito ili je nepažnjom zanemario neistinitost izražavanja, prouzrokovao štetu ugledu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, iznošenjem ili pronošenjem izražavanja neistinite činjenice, identificirajući Islamsku zajednicu trećem licu, odgovorno je za klevetu“, pojasnio nam je advokat Admir Đulić.

I sabornici mogu podići tužbu

S ovim u vezi pitali smo ga da li bi trebalo postaviti pitanje odgovornosti za ovakve izjave i koje još pravne radnje Islamska zajednica može imati na raspolaganju.

„Imajući u vidu Vaše tvrdnje iz postavljenog pitanja, kada je u pitanju sporna izjava naravno da bi trebalo preispitati odgovornost za iznošenje takvih izjava u javnost jer se ovakvim izjavama nesporno nanosi šteta ugledu Islamske zajednice. Islamska zajednica treba da čuva i sačuva svoju autonomnost i apolitičnost, naravno i svoj ugled koji se institucionalno gradi preko stotinu godina, a jedan od načina zaštite od uticaja drugih na njen rad dovodeći je u kontekst u kojem se ovdje dovodi, kojim se nanosi šteta njenom ugledu, jeste i sudska zaštita. Imajući u vidu činjenicu šta jeste i šta predstavlja Islamska zajednica, ovdje bi trebalo preispitati i koliko ovakve izjave pogađaju i članove Islamske zajednice, jer prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, pojedinci u grupi mogu također biti ovlašteni da tuže za klevetu pod uslovom da mogu da dokažu da su lično identifikovani i direktno pogođeni“, pojasnio je Đulić.

Prema ovome i grupa sabornika Islamske zajednice može podnijeti tužbu protiv Čovića. Naime, ako Islamsku zajednicu posmatramo kao zajedničku instituciju čiji smo članovi i, štaviše, uposlenici itekako postoji moralna obaveza da se pravno reagira. To jeste dug i mukotrpan put, ali isto tako dalekosežan koji može prevenirati i slične situacije u budućnosti.

Primjeri Radončića i hafiza Zajimovića

Da se ovakav trud isplati u ovoj godini svjedoče i dvije presude kojima se stavlja tačka na klevetu. Zahvaljujući jednoj presudi isplaćena je odšteta biznismenu i političaru Fahrudinu Radončiću. Radončiću je iz Trezora BiH isplaćeno 29.015 KM, a ovaj iznos je uplaćen na osnovu presude Suda BiH. Radi se o naknadi nematerijalne štete zbog poznatog lišavanja slobode u montiranom procesu, koji je završen pravomoćnom oslobađajućom presudom. Radončić je i ranije dobivao presude u svoju korist nakon klevete, a razlika između njega i mnogih drugih, koji su možda na isti način oklevetani, jeste u tome što je on dovoljno osviješten i spreman pravno se boriti ma koliko dugo to trajalo. Sav iznost koji je Radončić dobio uplatio je kao vakif za sanaciju zgrade za dom učenica Gazi Husrev-begove medrese.

Želim podržati Preporod

Drugi svjež primjer jeste potez hafiza Senaida Zajimovića, direktora Vakufske direkcije Rijaseta IZ, koji je dobio pravnu borbu protiv klevetnika Fatmira Alispahića koji je ove godine bio i kandidat stranke BOSS – Mirnes Ajanović na općim izborima. Hafiz Zajimović je tražio da se klevetnik Alispahić javno izvine zbog laži koje je emitirao putem društvenih mreža i u svom saopštenju hafiz je naveo: "U mjesecu septembru 2020. godine Fatmir Alispahić je u emisiji zvanoj 'Defter hefte s Fatmirom Alispahićem' na internet platformi YouTube objavio nekoliko videopriloga sa sadržajima u kojima se iznose i prenose neistine i klevetnički sadržaj na štetu moga ugleda i časti, ali i na štetu ustanove kojom rukovodim (Vakufska direkcija), te mnogobrojne uvrede, bez bilo kakvog objektivnog i razumnog osnova ili opravdanja.“ Nakon jednogodišnje borbe za istinu hafiz je bez mnogo medijske pompe pokazao kako se treba obračunavati s klevetnicima u našem društvu.