Utoku minule predizborne kampanje i „selam“je jedno vrijeme bio u fokusu, bio je predmet rasprava, polemika na društvenim mrežama. Raspravu je potaknuo član NiP-a, koji je u svom Facebook statusu napisao da „selam nije pozdrav koji se naziva u javnim ustanovama, školama, prilikom javnih obraćanja gdje se možda ispred nas nalaze ljudi čiji to pozdrav i nije. To jednostavno nije kulturno.“Još je naveo i da selam treba nazivati privatno, te da se ne može pričati o građanskoj državi, a ovakve stvari raditi. Nije propustio da se pozove na djecu, rekao je da ne ih ne treba indoktrinirati od malih nogu.

Ne navodimo ime osobe koja je napisala navedeno iz razloga što on nije usamljen, ima još takvih. To su oni isti koji privatnost i četiri zida spominju isključivo kad se spominju vjeronauka u školama, javni iftari i islamski pozdrav „selam“. Kada je riječ o gej paradi i sličnim stvarima, tada se ne spominje ni privatnost ni četiri zida. Zanimljivo je i da su to osobe kojima su puna usta multikulture, multikulturne Bosne. A, zapravo, ako ćemo pravo, oni ne bi multikulturnu Bosnu, oni bi nekakvu unificiranu Bosnu, monokulturnu Bosnu.

Riječ multi latinskog je porijekla i označava mnoštvo, mnogo, više. Otud imamo riječi multikulturan, multinacionalan, multidimenzionalan, multimedijalan, multifunkcionalan...

Riječ mono je grčkog porijekla i u složenicima ima značenje: sam, jedan, jedini. Primjeri takvih složenica su: monodrama, monofazan, monokl, monocikl, monogamija, monografija, monolitan...

Dakle, ako koristimo samo jedno, samo jedan pozdrav, onda možemo pričati o monokulturi, a ne o multikulturi.

Svi bosanski pozdravi

Ako je „selam“nekulturno nazivati u javnim ustanovama, trebalo bi navesti koji su to „kulturni“ pozdravi. I ko je taj ko bi trebao odrediti koje pozdrave treba koristiti u javnim ustanovama.

Ako ičega u Bosni ne nedostaje, onda su to pozdravi. Vjerovatno da nema države koja ima više pozdrava od Bosne.

- Đesi!

- Đes’ ba!

- Đesi ti men!

- Šta ima!

- Š’a ima!

- Inače!

- Zdravo!

- Vozdra!

- Pozdrav!

- Kako si!

- Kako j’!

- Jeste l’ dobro!

- Esselamu alejkum!

- Selam alejk!

- Merhaba!

- Mehraba!

- Meraba!

- Merhaba selamdžijo!

- Sabahajrula!

- Akšamhajrula!

- Selam!

- Pomoz Bog!

- Pomaže Bog!

- Bog ti dao!

- Hvaljen Isus i Marija!

- Hvaljen Isus!

- Bok!

- Dobar dan!

- Dobro veče!

- Dobro jutro!

- Sjedite l’!

- Jesi l’ poranio!

- Ima l’ vrućine!

- Ima l’ zime!

- Haaj!

- Ćao!

- Jesi l’ se naspav’o!

- More l’!

- Oooo!

- Hoće l’ to!

- Op, op, koga to vidim!

- Ooo, ljudino!

- Hladujete l’!

- Je l’ hora?

- U koja si doba!

- Želim sve da vas poselamim i pozdravim!

- Šta je reć’!

- Jesi l’ zdravo večero!

- Šta ima novo!

Ovo su samo neki od bosanskih pozdrava, riječi kojima osobe pri prvom susretu uspostavljaju kontakt. Sve su ovo legitimni pozdravi u Bosni. Bilo koji isključiti bilo bi nepravedno, i grehota.

Onaj ko insistira na unificiranom načinu pozdravljanja ima problem s bićem Bosne, s razumijevanjem Bosne. Bosna je primjer različitosti, zemlja razlika i zato nikakvo unificiranje pozdrava nije dobro, ne dolazi u obzir. Onaj kome je nečiji pozdrav problem, taj ima problem sa samim sobom. Zamislite, smeta vam nečiji pozdrav!? Sve je dobro dok se ljudi pozdravljaju, pa kako god. Problem je kad jedni drugima psuju, govore ružne riječi. Nakon pozdrava slijedi lijepa priča; nakon psovki i ružnih riječi obično dođe svađa, pa i tuča, problemi. Težnja za unificiranjem pozdrava je recidiv, ostatak iz bivšeg sistema, u kojem je Partija, po svaku cijenu, željela da skoro sve bude jedno, ujednačeno, jedinstveno.

Obično se problematiziraju vjerski pozdravi jer, kao, uvrijedit ćeš nekoga koga pozdraviš vjerskim pozdravom, a on nije pripadnik iste religije.

A zašto bi bio uvrijeđen?

I islamski pozdrav i pravoslavni pozdrav direktna su molba, dova, Bogu da vam pomogne. Značenje islamskog pozdrava “Es-selamu alejkum” i “Ve alejkumu-s-selam” jeste: “Mir i spas Božiji vam želim!” i “I ja vama mir i spas Božiji želim!” Dakle, neko vam želi sve najbolje, a vi se uvrijedite!?

Primjer majke koja je ugušila vlastitu bebu

I pri raspravi o “selamu” i vjeronauci u školi poziva se na djecu. Kažu da nije lijepo da se djeca u toj dobi dijele. Možda je gruba riječ podvala, ali sigurno je da se u ovom slučaju, u slučaju priče o podjeli djece, radi o zamjeni teza.

Djeca se ne dijele u toj dobi, djeca se u toj dobi uče različitostima. Ne sva, ali mnoga od te djece gledaju kod kuće roditelje kako klanjaju, kako se krste, idu u crkvu, u džamiju, vjerovatno čuju i svoje vjerske pozdrave i kao takvi dolaze u školu i vrtiće.

Ako ih već u tom uzrastu naučimo da ima dječaka i djevojčica koji se drugačije, na različit način mole Bogu, drugačije se pozdravljaju pa imaju i još neke druge osobenosti, a pri tome se, bez ikakvih problema i uz smijeh, zajedno igraju, zajedno doručkuju, zajedno uče pjesmice, onda ćemo ih naučiti i da vjerske i kulturološke razlike doživljavaju kao bogatstvo i ljepotu Bosne, a ne kao neki odrasli koji razlike doživljavaju kao problem multietničke, multikonfesionalne i multikulturne Bosne.

To je ta zamjena teza koja je vrlo pogubna po Bosnu. Ove koji zagovaraju unificiran pozdrav, koji misle da se djeca selamom i vjeronaukom dijele, koji zapravo vrše zamjenu teza, ne bi trebalo doživljavati kao neprijatelje Bosne, kao nekoga ko mrzi Bosnu. Većina njih vole Bosnu, ali na pogrešan način. Podsjećaju na majke koje svojim zagrljajem, svojim tijelom uguše vlastitu bebu. A ima takvih slučajeva.

Na sudu u Švicarskoj je vođen proces protiv 39-godišnje žene koja je u julu 2020. godine, pod utjecajem alkohola, legla u krevet na svoju petomjesečnu kćer i ugušila je.

Krajem 2021. godine majka iz Indianapolisa Christine Hoffman je u noći ustala kako bi dojila svog sina, koji je imao nepuna dva mjeseca. Zbog velike pospanosti i umora odlučila je to učiniti na krevetu, zbog čega je vrlo brzo opet utonula u san. Sljedeći put kad se probudila, sin joj je bio mrtav.

Kada je riječ o svim pozdravima, stvar je jednostavna: kada vas neko pozdravi, uzvratite istim ili drugačijim, ljepšim pozdravom. I mirna Bosna!