Nekoliko je definicija akademske nečestitosti ili varanja, a pretežno uključuju različite zloupotrebe materijala i situacija. Štaviše, definicije ukazuju na aktivno i pasivno varanje, pri čemu pasivno varanje podrazumijeva da neko dozvoljava zloupotrebu svoga materijala (naprimjer, dopušta da se od nje / njega prepiše na ispitu). Kada je riječ o varanju u kontekstu škole i fakulteta pretežno pomislimo na ispite, ali akademska nečestitost uključuje niz radnji prevare. Ova problematika se u širem rasponu tiče pojedinaca studenata i profesora te ustanova fakulteta i univerziteta, odnosno njihovog suočavanja s ovim izazovima.

Akademsko varanje nije samo prepisivanje

Autori do sada najznačajnijeg rada napisanog o akademskoj nečestitosti u Bosni i Hercegovini (Nelegalni oblici stjecanja znanja na visokoškolksim institucijama u Bosni i Hercegovini: studija socijalne deformacije u akademskoj kulturi, 2016), Nerzuk Ćurak, Sead Turčalo i Haris Cerić, uz navođenje najčešćih definicija, pojasnili su da akademsko varanje „podrazumijeva sve one namjerne i osviještene načine ostvarivanja prednosti u akademskom radu koji se kose sa zakonskim regulama, etičkim normama i akademskim uzusima, i uključuje, pored prepisivanja na ispitima, i različite oblike plagijarizma, falsificiranje istraživačkih podataka i rezultata, koruptivne aktivnosti kao što su korištenje prijateljskih i rođačkih veza te davanje materijalnih i nematerijalnih usluga u zamjenu za polaganje ispita“.

Pitanje akademske (ne)čestitosti je pitanje akademskog integriteta u okviru kojeg se temelje vrijednosti obrazovnog sistema. U poređenju s pojavama kupovine diploma svih naučnih studija ili njihovog stjecanja nekom vrstom neetičkog prečaca u Bosni i Hercegovini akademsko varanje kao što je prepisivanje na ispitu ponekad se i čini beznačajnim. Kakogod je pojam akademske nečestitosti veoma širok, tako je i s pojmom korupcije, koja je uveliko nagrizla naš odgojno-obrazovni i širi društveno-politički sistem.

Uz tradicionalne usluge izrade studentskih radova, razvojem tehnologije, posebno mobilne te unapređenjem vještačke inteligencije, olakšan je pristup sredstvima za varanje. Tako je danas moguće putem online aplikacije pomoću vještačke inteligencije vrlo jednostavno za nekoliko sekundi dobiti gotov esej.

Zašto i kako studenti varaju?

U razgovoru jedan od studenata sarajevskog fakulteta potvrdio nam je da je prepisivanje, ustvari, upravo ta linija manjeg otpora.

„Među studentima vlada natjecanje ko će prije steći diplomu, a ne ko će usvojiti određeno znanje. Možemo govoriti o ovoj pojavi i s aspekta borbe za egzistenciju, s obzirom da danas diploma predstavlja i jedan vid sigurne egzistencije“, zaključuje on. Između ostalih razloga ističe stav studenata o tome da su određeni predmeti, prema njihovom mišljenju, beskorisni i da im neće biti potrebni u struci te u tome pronalaze razlog za varanje na ispitima.

U kontekstu online nastave naglašava da je studentima bilo vrlo lahko pronaći način za varanje te ih u tome ne mogu spriječiti ni aplikacije koje prate rad studenata na monitoru. Naprosto, prema njegovim riječima, potentnost i raširenost tehnologije u tome stvara prednost za one koji žele prepisati određeni predmet. Naprosto, pri tome se mogao koristiti i drugi uređaj.

Drugi student nam je prenio razmišljanja svoga kolege u pogledu varanja na ispitu naglašavajući određeno poređenje.

“Kao da će neko znati da li si prepisivao kad dobiješ diplomu – izjava je mog kolege uz kafu nakon ispita. Kazao je to nakon što sam se ja, više sam za sebe, žalio na težak ispit. On se, ipak, bez ikakvih problema uz pomoć telefona nosio s obimnim gradivom. U toku tog razgovora sam pokušao i sam sebi da razjasnim, ko je od nas dvojice upravu. I u čemu se ogleda zapravo težina diplome? U znanju i upornosti ili ipak u snalažljivosti i drčnosti? I do danas još nisam sebi to razjasnio“, kazao nam je on.

Ne drži da je problem u svijesti o moralnosti, jer svi znaju da je pogrešno varati na ispitu.

„Naučeni smo kroz obrazovanje da se snađemo, a ne kako da zapravo učimo. Na početku prve akademske godine, pojedini profesori su nas upoznali s kaznama za varanje na ispitu. Ali kako su godine školovanja odmicale, barijere su se spuštale i pojedine kolege su to veoma dobro iskoristile“, dodao je.

Ovaj student nam je istakao i drugi problem, u ovom slučaju kada je riječ o konkretnim disciplinskim mjerama za varanje.

„Svjedočio sam situacijama, gdje dvije osobe za isti pokušaj prepisivanja budu različito kažnjene. Jedna je kažnjena prema svim administrativnim mjerama, zabranom polaganja ispita i slično. Dok je druga osoba za isti prekršaj, dobila samo blagi ukor od strane profesora i nastavila raditi ispit. Razlika je bila samo u tome što je druga osoba imala prisniji odnos s profesorom od kojeg je očigledno imala koristi“, pojasnio nam je on.

Kada je riječ o plagijarizmu ističe da je ono učestalo, a pri tome su pojedini profesori rigorozni te detaljno provjeravaju napisano, dok drugi mogu biti vrlo lahko prevareni.

„Razlika se samo ogleda u energiji profesora i njegovoj želji da to spriječi ili dopusti. Uglavnom prepisivati je moguće, veoma lahko, usudim se reći i prelahko. I jedina barijera tome je lična volja studenta da to ne radi i ne vodi se voljom okoline“, njegov je zaključak.

"Ako studenti vide da ste posvećeni i dajete sve od sebe, siguran sam da osjećaju moralnu obavezu da i oni na ispitima daju sve od sebe. No u situacijama kada takvo nešto nije moguće, ja ne bih potcjenjivao i snagu sankcija".

Alarm je odavno uključen

U razgovor za Preporod prof. dr. Haris Cerić, jedan od autora spomenute publikacije, podsjetio nas je na njihovo istraživanje koje je za cilj imalo da odgovori da li se radi dovoljno na preveniranju akademske nečestitosti i promociji akademskog integriteta.

„S obzirom na to da je natpolovična većina ispitanih studenata (55%), a radilo se o reprezentativnom uzorku od 500 studenata sa četiri javna univerziteta u BiH, na direktno pitanje da li su tokom studija varali na ispitu odgovorila potvrdno, već tada je crveni alarm bio uključen. Moram, nažalost, konstatirati da se od tada do danas, po mome mišljenju, nisu poduzele odgovarajuće mjere i akcije na suzbijanju akademske nečestitosti na Univerzitetu Sarajevo. Naime, propušteno je to uraditi adekvatno kako u Zakonu o visokom obrazovanju KS iz 2017. godine, a tako i u ovome novousvojenom. Naime, u novom Zakonu uopće se eksplicite ne spominju mjere i aktivnosti, pa i sankcije, u pogledu tretiranja akademske nečestitosti studenata, dok se osmi dio Zakona (čl. 147–154), koji tretira akademsku etiku, čini se, više odnosi na etično djelovanje akademskog osoblja. Dakako, još nije kasno da se to riješi kroz statute i opće akte visokoškolskih ustanova“, kazao nam je Cerić.

U kontekstu odgovornosti, on ističe da su studenti odrasle osobe odgovorne za svoje ponašanje i u pogledu studentskih obaveza te prema kolegama i profesorima.

„U tom smislu, od njih se očekuje da iznova preispituju svoja etička mjerila i standarde, preuzimaju odgovornost za buduće profesionalne i društvene uloge te teže svakovrsnoj izvrsnosti. Dakako, to ne amnestira akademsko osoblje od toga da znanstveno pristupaju fenomenu akademske nečestitosti, da ga istražuju, potiču akademsku debatu u vezi s njim i predlažu načine za njegovo preveniranje i suzbijanje“, smatra Cerić.

Uz sve ranije postojeće izazove posebno su pandemija i online način izvođenja nastave i održavanja ispita postavili nova pitanja i u pogledu akademske (ne) čestitosti. To znamo iz iskustava studenata vrlo često prepričavanih u javnosti. Uključivanje u nastavu, ali fizičko odsustvo studenta tek su jedan od problema, što je dovodilo u pitanje samo izvođenje nastave. Varanje, uprkos različitim metodama sprečavanja, kao što je prijeispitni vizuelni prikaz okruženja u kojem se student nalazi, je teško bilo suzbiti. Ni softveri koji snimaju radnje na ekranu nisu bili konačno rješenje.

„Znate kako kaže latinska izreka Occasio facit furem - Prilika čini lopova. Bilo je primjetno da su mnogi studenti iskoristili priliku za varanje na online ispitima, da su bez kontrole profesora popustile etičke stege i predanost vrijedostima. Upravo nam je ovaj period prinudne online nastave još jednom ukazao na važnost neposrednog, živog odnosa studenta i profesora u nastavnom procesu“, zaključuje Cerić.

Kako spriječiti varanje?

U spomenutom radu uz predstavljene rezultate istraživanja u zaključnim razmatranjima autori su predložili nekoliko načina sprečavanja akademskog varanja. Između ostalog, predloženo je potpisivanje univerzitetskog koda časti, koji bi služio i informisanosti studenata o akademskom integritetu. Potom, naglašena je nužnost da se javno obrazovanje tretira kao razvojna komponenta, a ne potrošnja. To bi, prema njihovim riječima, uključivalo „vrednovanje akademskog rada, poštovanje normativa i standarda, uz osiguranje egzistencijalnih i drugih uvjeta akademskom osoblju na način koji će zaustaviti potrebu za upisivanjem enormnog broja studenata, što vodi banalizaciji znanja i procesa učenja, a u konačnici proizvodi uvjete za ekspanziju akademskog nepoštenja na svim stranama nastavnog i znanstvenog procesa“.

Također, autori potcrtavaju nužnost stvaranja zakonskih okvira kojima „univerziteti i njegove članice mogu na legalan način sprečavati prevare koje su rezultat tehnološkog i inovacijskog progresa jer je tamna strana tog progresa proizvodnja raznih tehničkih pomagala koja omogućuju nelegalno stjecanje znanja i zvanja“.

Uz ostalo, autori predlažu stvaranje jedinstvene etičke pozicije svih univerziteta u državi spram oblika akademskog varanja. To zahtijeva uspostavljanje konsenzualnih pravila.

Pored spomenutog, autori navode i da razvijanje kritičkog mišljenja kod studenata može utjecati na smanjenje pojava varanja. Naposljetku, naveden je i princip nagrađivanja najboljih studenata i javne promocije toga, odnosno isticanja vrijednosti znanja.

S Univerziteta Ohio naglašavaju da je, u kontekstu razvijanja akademskog integriteta, potrebno jasno odrediti vrijednosti obrazovanja, tj. ono što se u obrazovnom procesu vrednuje. Potom, oslanjajući se na određena istraživanja, ističu važno pitanje o tome da li studenti, zaista, znaju šta je akademski integritet. Istraživanja na koja se pozivaju govore o nedostatku adekvatnog i potpunijeg razumijevanja akademskog integriteta, posebno u praksi.

Osvrnuvši se na jedan od načina koji potiču poštivanje akademskog integriteta, profesora Cerića smo upitali previđa li se potencijal metoda u kojima bi se, pored formalnog apela studentima i naglašavanjem mogućih sankcija, stvarala atmosfera povjerenja na relaciji student - profesor/ institucija, gdje bi ukazivanje povjerenja u razumsko postupanje studenta bilo ključni faktor. Prema njegovim riječima, to je condicio sine qua non u rješavanju problema akademske nečestitosti.

„Postoje neki faktori koji utiču na stvaranje atmosfere povjerenja. Recimo, povjerenje je lakše ostvariti ako radite s manjom grupom studenata, gdje je moguće upoznati pobliže svakoga, gdje znate svakoga poimenično. Ako studenti vide da ste posvećeni i dajete sve od sebe, siguran sam da osjećaju moralnu obavezu da i oni na ispitima daju sve od sebe. No u situacijama kada takvo nešto nije moguće, ja ne bih potcjenjivao i snagu sankcija. Stoga mislim da bi bilo dobro da se u zakonu, statutu, pravilnicima i etičkom kodeksu potencira politika nulte stope tolerancije na prepisivanje, plagiranje i varanje na ispitima kako bi se preduprijedilo da akademska nečestitost postane socijalna patologija“, zaključuje profesor Cerić.

Istraživanjem ove tematike primijetili smo da niz američkih univerziteta pri svojim web stranicama imaju posebno posvećene odjeljke koji tretiraju pitanje akademskog integriteta. Takav je slučaj i s Univerzitetom Ohio gdje možemo pronaći dio Podučavanje i učenje: centar resursa, gdje, pored ostalog, tretiraju pitanje izgradnje pozitivnog integriteta.

Na početku, s Univerziteta Ohio, naglašavaju da je u kontekstu razvijanja akademskog integriteta potrebno jasno odrediti vrijednosti obrazovanja, tj. ono što se u obrazovnom procesu vrednuje. Potom, oslanjajući se na određena istraživanja, ističu važno pitanje o tome da li studenti, zaista, znaju šta je akademski integritet. Istraživanja na koja se pozivaju govore o nedostatku adekvatnog i potpunijeg razumijevanja akademskog integriteta, posebno u praksi.

Također, istaknuto je, prema istraživanju na koje se pozivaju, da se pojava nenamjernog plagijarizma kod studenata može razumjeti i u pozitivnom smislu. Dok mlađi studenti imitiraju jezik u oblasti koju izučavaju, može im se pomoći da izgrade svoj vlastiti način i učešće u naučnom razgovoru. Stoga, navedeno je, potrebno je studente posmatrati kao učenike i time bi se stvorila mogućnost kreiranja mjera koje su obrazovne prirode, a ne kaznene.

Pozivajući se na autora Jamesa Langa i knjigu Lekcije varanja, naveli su nekoliko tačaka koje tretiraju utjecaj profesora na povećanje akademskog varanja: a) naglašavanje učinka (studenti koji su više usmjereni na učinak, negoli na učenje, vjerovatnije je da će varati na testu; prenaglašavanje ocjena može stvoriti pritisak studentu); b) visoki rizik (varanje je mnogo vjerovatnije ako student ima samo dva ispita; pri tome, studenti nemaju dovoljno povratnih informacija o svome radu i imaju samo dvije šanse da pokažu naučeno); c) izvanjska motivacija za uspjeh (mnogo studenata je motivisano ocjenama ili drugim vanjskim faktorima, ali oni nisu nužno motivisani samo izvanjskim faktorima); d) niska očekivanja uspjeha kod studenta (vjerovatnije je da će varati onaj student koji nema povjerenja u svoja stečena znanja i vještine).

U nastavku su predložili nekoliko rješenja za promociju akademskog integriteta: a) biti transparentan kada je riječ o očekivanjima; b) iskomunicirati vrijednosti; c) podučavati smanjenju naglaska na učinku; d) smanjiti rizike; e) podstaknuti unutrašnju motivaciju f) izgraditi samoefikasnot kod studenata.

Odgovor na pitanje upućeno fetvei-eminu Islamske zajednice u BiH o varanju na ispitima (odogovor pripremio: član Komisije za odgovaranje na pitanja)

Iskustva drugih, pretežno univerziteta i visokoškolskih ustanova iz zemalja s razvijenijim školskim sistemom, mogu nam pomoći da unaprijedimo iskustvo očuvanja akademskog integriteta. Iz svega priloženog, odnosno iz svih modela koji kvalitetnije tretiraju to pitanje nameće se osnovni zaključak o tome da se akademska čestitost postiže zajedničkim pregnućem profesora, studenata i obrazovnih ustanova – sistemski. Insistiranje na moralnosti je uvijek praćeno zakonskim okvirima i pravilnicima te namjerama da se kod subjekata akademskog života potakne čestitost u najširem značenju ovog pojma.