digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif
Kultura i nauka

Njihovi likovi na novčanicama, a živjeli u siromaštvu

Autor: E. Subašić Avgust 03, 2020 0
Njihovi likovi na novčanicama, a živjeli u siromaštvu

Na bosanskohercegovačkim novčanicama nalaze se slike ljudi koji su rijetko kada imali novca i koji su život proveli u gladi, besparici i bijedi  (Dio iz teksta “Lica s novčanica“ objevljenom u printanom izdanju)

 

50 maraka - Musa Ćazim Ćatić i Jovan Dučić

Dva velikana pisane riječi nalaze se na apoenima od 50 maraka. Apeon s likom Ćatića kolokvijalno je dobio nadimak “feslija“ i ova riječ je vremenom postala toliko popularna da je kod mnogih zamijenila izraz 50 maraka. Fes je jedina kapa koja se našla na bh. novčanicama. Rođeni Odžačanin je iz ljubavi prema Tešnju odlučio da u ovom gradu bude i ukopan, a njegove pjesme su uvrštene u brojne antologije bh. književnosti. Kod tešanjskog kadije Smajlbegovića učio je arapski, turski i perzijski jezik, a bio je važan faktor i u promociji bosanskohercegovačke književnosti kako kroz pisanje svoje poezije, tako i kroz uredništvo časopisa. Bio je prijatelj s Tinom Ujevićem, koji mu je posvetio izvanredan esej, i Antunom Gustavom Matošem. Živio je u siromaštvu, koje neki nazivaju bijedom i oko takvog opisa se vežu priče o njegovom životu. Među ostalim tu je anegdota s jednim efendijom koji ga je pijanog našao u jarku. Nakon efendijine kritike kazao je: “Efendija, koga Allah upućuje bude kao ti, a koga ti upućuješ bude kao ja.“ U bošnjačkim krugovima nerijetko se njegovo djelo pojednostavljuje naglaskom na pjesmu “Teubei – nesuh“, čiji stihovi žive od manifestacije do manifestacije i školskih priredbi:

Gospode, evo na sedždu Ti padam,

Pred vječnom Tvojom klanjam se dobrotom

I molitve Ti u stihove skladam,

Proseć, "Oh, daj mi smisao za ljepotom!"

Gospode, evo, na sedždu Ti padam.

 

(…)

Mile Stojić je dobro prepoznao kako je paradoksalno što se na bh. novčanicama nalaze slike ljudi koji su život proveli u gladi, besparici i bijedi, ljudi koji novca nikad nisu imali, kao što su Šimić, Kočić te svakako Musa Ćazim Ćatić. “Novac, kao jedina religija našeg religioznog kapitalizma, oslikavan je portretima pisaca, istinskih beskućnika i prosjaka, koji su stvarali veliko duhovno bogatstvo ove zemlje, a umrli su kao parije, luđaci i beskućnici. Ako se Ćatićev lik s fesom na banknoti, prilično loše reproduciran, pojavljuje u svakodnevnom novčanom komuniciranju, njegovo djelo je i dalje gotovo nepoznato“, kazao je Stojić. Na mezaru Ćatića upisane su riječi: Ovdje leži pjesnik odličnoga dara / koji nije tražio časti ni šićara / već boemski živio i čuvenstveno pjevo / dok ga smrt ne doprati do ovog mezara."

 

“U mladosti je brak stvar ljubavi i spola, a u starosti je stvar slabosti i straha od samoće; Nije tačno rečeno da je svaki čovjek kovač svoje sreće, tačno je, naprotiv, da je svaki čovjek uvijek sam kovač svoje nesreće; Nikad čovjek ne može kazati onoliko mudrosti koliko može prešutjeti ludosti…“ – neki su od citata Jovana Dučića (1871-1943) koji je jedan od najznačajnijih bosanskohercegovačkih i srpskih pjesnika, ovisno kako se njegovoj biografiji prilazi. Rođen je u Trebinju, a umro u SAD, gdje je emigrirao i do kraja života podržavao nacionalni razvitak Srba, između ostaloga i četnički pokret tokom Drugog svjetskog rata. Njegovi posmrtni ostaci čekali su preko 50 godina da budu vraćeni u Trebinje, gdje je želio biti ukopan. Smatra se najvećim liričarem srpske književnosti. Pored njegovih pjesama vrlo su popularni njegovi esejistički osvrti. 

Cijeli tekst u printanom izdanju

100 maraka – Nikola Šop i Petar Kočić 

Nikola Šop rođen je 1904. godine u Jajcu, a umro u Zagrebu 1892. godine. Iako kritičari prepoznaju različite faze u njegovom pjesništvu Šop se ističe spram svojih savremenika, ali i kasnijih pjesnika, kao autor pjesama posvećenih Isau/Isusu. Rječnikom enciklopedije, u ovom slučaju Hrvatske enciklopedije jer bosanske nemamo, “stavljajući u središte lirskog interesa statične, kontemplativne slike, pastoralni repertoar motiva, asketski senzibilitet, duhovni ideal siromaštva i božansku antropologiju Isusa u dnevnim situacijama, u najboljoj zbirci toga razdoblja Isus i moja sjena (1934) Šop afirmira 'čedni katolicizam', jednostavna izraza, bez ukrasa i retoričkih bravura.“

Oznake
« Pet stranih filmova s radnjom u BiH Lica s novčanica »

Povezani članci (po oznakama)

nazad na vrh

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine