Kažu stari kitabi da su Turci kada bi od adžami oglana birali koga će u janjičare a koga za visoke škole i sultanske dvore gladne mladiće sjedali za veliku siniju i onda im dijelili kašike od pola metra da njima kusaju.
Ne bi davno kad su se pojavili mobiteli. Tamam čovjek skonto šta je to a dođe neko iz Germany i nosi to isto a zove ga hendi... Ja sam se tad nekako bio ponadao pošto smo već imali kućne telefone (s kućnim brojem) da će se to kod nas zvati džepni telefon, al nije, ostade mobitel.
Pjesma o Hidžri...
S povodom: Adam Subašić, književnik
Posvećeno svim žrtvama ratnih sukoba i onima koji su ostali bez vlastitog ognjišta...
Srušeni moj dome,
Gdje mi nestade, gdje se skri?
Gdje srce noćas da spi?
Gdje i kamo noćas poći?
Ko će više meni doći?
Znam, otišlo je sve.
Nestalo zauvijek.
I evo, prestadoh da pišem.
Prestadoh da dišem...
Biografija autora:
Ibro Hero je rođen u mjestu Kruščica, općina Konjic, 17.7.1972. Osnovno i srednjoškolsko obrazovanje je stekao na području Konjica, da bi se početkom agresije na našu zemlju uključio u vojnu službu gdje je proveo četiri godine braneći našu zemlju.
Strastveni je ljubitelj prirode, ali je veoma aktivan u društvenom životu, politici i književnosti. Veoma je svestrana ličnost, oplemenjena stalnim usvajanjem novih znanja i vještina. Čitav životni vijek je posvetio istraživačkom radu i prikupljanju historijske građe iz ranih historijskih perioda.
Autor je kapitalnog djela "Tragom zaboravljene zemlje" u kojem je na nadasve stručan i metodičan način opisana do tada nikad ispričana historija Neretvice. Takođe, autor je i dvije neobjavljene zbirke poezije. Ibro je sretno oženjen s Senadom, rodom iz Trebinja. Zaposlen je kao VKV elektroenergetičar u službi napajanja u "Bh telecomu".
Živi i radi u gradu Konjicu.
Slika crnog muslimana koji grli svog brata Bošnjaka je prizor jedinstven, usamljen u svojoj ljepoti i ne traži slavu, premijere, pozornice, vizitkarte, titule, tribine, već samo ponavljanje na skrovitim srcolikim mjestima koje je On svojom milošću stvorio da bi mi njima bosi gazili
NAJBOLJA MATI
U tetaru nečastivih
Bio je u najljepšim godinama; bar tako svi govore za srednjoškolce. Matura samo što nije bahnula.
Donosimo odlomke iz romana, koji je još u pripremi, "Jednodnevni hronogram" Jusufa Žige, profesora s Političkih nauka u Sarajevu (Prvi dio)Prva trećina dana (II dio)
Pitanje koje postavljam tebi i sebi, dragi čitaoče, glasi
Odjednom se sve pođe vrtjeti u čevrntiju. Prvo terluci, pa nogavice, pa onda bašča, pa suhe grane šljiva, k'o oštri, nenjegovani nokti straha što grebu nebo
Uslijed pisanja pojedinih sarajevskih profesora kako mrze i Sarajevo i ljude, prisjetit ćemo se stihova Abdullaha Sidrana u pjesmi Bašeskija
U kamenoj hercegovačkoj kući, sa krovom od kamenih ploča, bješe omalehna soba nasuprot koje je ognjište. Soba je imala mali prozor, sa lučnim udubljenjem u zidu, kroz koji smo mi djeca, još nekako mogli proturiti glavu ali samo do demira