U mjesecu zu-l-hidždžetu imali smo priliku doživjeti velike dane hadža, Arefata i Kurban-bajrama u kome smo mogli i za mala djela postići veliku nagradu, a nijedno djelo koje se uradi iskreno i ispravno nije malo.
“Onome ko pokrije sramotu svome bratu muslimanu na ovom svijetu, Allah će pokriti sramotu na Sudnjem danu.” (Hadis) Najbolji uzor u svemu je Poslanik Muhammed, s.a.v.s., koji je, kada mu je došao neki čovjek sa mnoštvom mana da ga obavijesti o sramoti koju je jedan od njegovih ljudi počinio, kao da ga kori, rekao: “Zašto mu sramotu ne pokriješ?” Ponovio je to tri puta, sa vidljivim tragovima srdžbe na njegovom plemenitom licu.
Skoro čitava zemaljska kugla opasana je putevima. Putevi putnicima nude mnoštvo znakova i informacija. Ti znakovi govore nam koliko je put siguran, obavještavaju nas na moguće odrone, suženja, tunele, poledicu te nude obavještenja o brzini kretanja, o nazivima mjesta, blizini benzinskih pumpi, ambulanti, odmarališta, imenu države čiju granicu prelazimo... Svi mi, manje više, putujemo i srećemo te znakove i znamo o čemu govorim.
Hvala Allahu koji trpi nevjerovanje, ali ne trpi nepravdu i nasilje, i koji ponižava i uništava kraljeve i tirane. Salavat i selam na Muhammeda, a. s., kojega je Allah poslao “s Uputom i vjerom pravom, da je nad sve vjere uzdigne, makar to bilo krivo mnogobošcima.” (Es-Saff, 9)
Braćo i sestre,
Sabit ef. Mehidić imam u džematu Mihatovići, u svojoj hutbi u petak 28. augusta okupljenim vjernicima govorio je o odgoju djece i značaju odgoja djece za jedno društvo u cjelini
''Allah neće promijeniti stanje jednog naroda sve dok taj narod ne promijeni svoj postupak, a kad Allah htjedne jedan narod (zbog grijeha) kazniti, niko tu kaznu ne može odbiti i niko osim Allaha im ne može pomoći.'' (Er-Read 11.)
Bismillahir-Rahmanir-Rahim. "Ti reci: “O sljedbenici Knjige! Hodite k Riječi jednakoj i nama i vama: da nikome osim Allahu ne robujemo, da Mu nikoga ne pridružujemo, i da jedni druge, osim Allaha, gospodarima ne uzimamo!” (Ali ‘Imran, 64)
Vidljivo je i očito da nas iz dana u dan, opterećuju stvari i dešavanja, događaji s kojima se ne možemo adekvatno nositi, na koje nemamo valjane odgovore i rješenja. Danas su to, recimo, situacije da ljudi koji nisu kompetentni za određene poslove i zadatke određuju i usmjeravaju one koji znaju više od njih – ili situacije da ljudi sumnjivog morala drže predavanja i pridike kako se trebamo ponašati, a da uopće ne uzimaju u obzir svoje ponašanje ili svoju prošlost. Ili pak, situacije da ljudi od kojih se očekuje da se odrede i da podignu svoj glas protiv određenih negativnih pojava ostaju nijemi i bez komentara na sve što nam se događa, na sve što nas snalazi i na sve što nas pogađa
Prenosi se da je jednom prilikom melek Džibril došao našem pejgamberu Muhammedu, a.s., u ljudskom liku i upitao ga šta je to islam? Muhamed, a.s., odgovara: "Islam je da vjeruješ da je samo Allah Bog, a Muhammed Božiji poslanik, da upotpunjuješ namaze, postiš mjesec ramazan, izvršavaš zekat i obavljaš hadž". "Istinu si rekao," potvrdi Džibril, te upita šta je iman? Muhammed a.s. odgovara: "Iman je da vjeruješ u Allaha, Njegove meleke, Njegove kitabe, Njegove pejgambere, Sudnji dan i kada-i kader." Džibril mu ponovo reče istinu si rekao, a potom upita: "Obavijesti me šta je ihsan?" Naš Pejgamber, a.s., odgovara: "Ihsan je da vjeruješ u Allaha kao da Ga vidiš, jer ako ti Njega ne vidiš On tebe sigurno vidi." Džibril mu ponovo reče: "Istinu si rekao."
„Na zemlji ću namjesnike stvoriti“, Stvoritelj obavještava bezgriješna stvorenja svoja-meleke.“ Zar ćeš onog koji će nered činiti i krv proljevati stvoriti?“, upitaše oni i tako nam otkriše da izmedu ostalog čovjekova priroda je i sklonost ka destruktivnom djelovanju.
Kako je ramazan mjesec čestih posjeta džamijama, u to vrijeme na vidjelo isplivaju mnogi problemi. Problem teravije od osam rekata, formiranja safova, rezerviranih mjesta, stolica, mokrih nogu, tehijjetul-mesdžida u nevakat i na nemjestu, neprijatni mirisi, prelazak preko ramena ljudi, ulazak i izlazak iz džamije, zvonjave mobitela i dr.
Iskoračujemo iz prve u drugu ramazansku trećinu. Na granici smo između Rahmeta i Magfireta. I jedno i drugo, i milost Božiju i oprost Njegov, čovjek treba. Milost Božija obuhvata sva stvorenja. On Uzvišeni kaže: „A milost Moja obuhvaća sve, daću je onima koji se budu grijeha klonili i zekat davali i onima koji u dokaze Naše budu vjerovali“./Al –A'raf,156./
Životinji čovjek nameće standarde, a za sebe ih nema. Hajvan će ući u tuđu njivu i to će ljudi nazvati pravim imenom. A, ako neki čovjek ide kod tuđe žene, kako će to zvati? Da li je ovakvim postpucima čovjek sebe spustio na razinu životinje?