Sarajevo, 19. Juni 2015. (MINA) – Reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović danas je imamio i održao hutbu u Gazi Husrev begovoj džamiji u Sarajevu

Kada govorimo i razmišljamo o mjesecu ramazanu uglavnom razmišljamo i pominjemo ga u kontekstu mjeseca posta. Ramazan i post su skoro sinonimi u našem govoru. No, razumijevanje ramazana kao mjeseca posta samo je mali dio spoznaje velikog mubareka mje­seca ramazana i onoga s čime ovaj mjesec dolazi i šta donosi sa sobom na sofru muslimana. Ramazan je obilježen kao mjesec Muhammedovog, a.s., ummeta[1] a post je označen kao Allahov[2]. Mjesec ramazan ne možemo gledati kao još jedan mjesec pored svih drugih mjeseci, upravo zbog predočenog svojstva i značaja koji mu se pripisuje

Naša zemlja je bogata, a država smo siromašnih ljudi. Da bi se to stanje promijenilo i da bi čovjek ovdje dostojanstveno živio, on mora promijeniti svoj odnos prema zemlji i mora promijeniti svoj odnos prema radu. Nije normalno da uvozimo hranu koju sami proizvesti možemo

Robovati Dunjaluku i zaboravljati Ahiret je grijeh kao i nemaran odnos prema Dunjaluku i blagodatima života / Kako nismo sami sebe stvorili, mi nismo ni vlasnici svog tijela i naš život nije, u punom značenju riječi, naš vlastiti život

Jeste li opterećeni, napregnuti, pod pritiskom ili pod stresom? Jeste li zabrinuti, muče li vas razne neugodnosti i jeste li uznemireni životnim nedaćama, problemima i kušnjama?

 Dan džamija je dan sjećanja na rušenja bosanskohercegovačkih džamija, ali i dan podsjećanja na potrebu obnavljanja porušenih i izgradnju novih džamija u našoj domovini.

Ostrašćena retorika, namrgođena lica, isključivost, manipulisanje djecom bez izdiferenciranog vjerskog i svakog drugog identiteta, nisu islamske vrline već velika šteta za ummet i imidž ummeta, stoljećima građen djelima njegovih velikana

Prije nekoliko dana sam razgovarao sa jednom majkom čija kćerka je prilično mlada umrla. Iza sebe je ostavila majku i dvoje djece. Njezina majka mi je opisala posljednje trenutke njezina dunjalučkoga života. Kaže da ju je pred samu smrt hrabrila da izgovara ime Uzvišenoga Allaha i uči dove. Učila je i nekoliko puta izgovorila: “Draga moja djeco, draga moja mama! Evo ih, dolaze po mene! Evo ih, stigoše do mene! Došli su da me vode!” Na kraju, pokri se čaršafom po glavi, prisloni uza me i izdaše. Allahu ekber!

Letim. Svojim pogledom ne mogu pregledati džennetsko prostranstvo. A pogled zastaje na svakom dijelu ljepote koja se ne može opisati.

Mirsad ef. Hasić, imam u džematu Osoje, okupljenim vjernicima u svojoj hutbi u petak 10. aprila, govorio je o dunjaluku i greškama koje ljudi čine kada svoje srce vežu za dunjaluk.

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine