Glavna karakteristika depresivnih ljudi je gubitak nade. Za ove ljude život se čini bezbojnim, tako jednoličnim da ga ne vrijedi živjeti. Svaka aktivnost se smatra strašnim gubljenjem vremena.

Kur’an izričito naglašava da su Božiji vjerovjesnici neizostavno obavljali namaz: ...i učinismo ih vjerovjesnicima da upućuju prema zapovijedi Našoj, i objavismo im da čine dobra djela i da namaz obavljaju, i da milostinju udjeljuju, samo su se Nama klanjali. (Kur’an, 21:73)

I slamski izvori ističu da namaz sa svojim formalnim sadržajem, kontinuiranim i naizmjeničnim redoslijedom obavljanja u različitim vremenskim intervalima ima ključnu korektivnu ulogu u ponašanju i moralnom izgrađivanju ličnosti. Namaz kojeg čovjek obavlja svjesno i samovoljno u službi je njegovog duhovnog razvoja.

Iako postoje predaje o određenom broju nekog zikra, riječima: „O vi koji vjerujete! Allaha često i mnogo spominjite!“ (El-Ahzab 41), Allah, dž.š. nas poziva da zikrimo: Njega da spominjemo, slavimo, hvalimo i veličamo što je više moguće i to je ibadet kojeg vjernik može činiti čak i bez abdesta i to u različitim situacijama: “A kad namaz završite, Allaha spominjite, i stojeći, i sjedeći, i ležeći…” (en-Nisa, 103).