U organizaciji Islamske organizacije Milli Goruš (IGMG) i humanitarne organizacija ‘’Hasene International’’, 2. maja 2018. u njemačkom gradu Kelnu je održana Međunarodna konferencija pod nazivom “Kriza Rohinja i moguća rješenja”.

Kelnska deklaracija

Preambula:

1. Prava ljudi na život, slobodu i težnju za srećom neotuđiva su prava. Ni jedna vlada, narod ili zajednica ne može prisvajati niti kršiti ova prava.
2. Počinitelji genocida i zločina protiv čovječnosti, bilo da su državni ili nedržavni akteri, i oni koji im pružaju pomoć i podršku moraju snositi odgovornost. Direktno odgovorni i oni koji su njihovi saučesnici moraju biti izvedeni pred lice pravde, pojedinačno i kolektivno.
3. Treba priznati ulogu onih koji su preuzeli odgovornost da podrže i štite progonjene žene, muškarce i djecu, ublažavaju štetu odnosno koji su dali sve od sebe da učine pravu stvar i koji, kao takvi, služe kao primjer drugima.
4. Odlučno naglašavamo predanost da spriječimo mučenje, zločine, djela genocida i masovnog nasilja te da ponovo uspostavimo, zaštitimo, promoviramo i osiguramo poštivanje ljudskih prava za sve.

Mi, sudionici međunarodne arakanske konferencije o «krizi Rohinja i mogućem rješenju», ovim putem

1. Pozdravljamo sazivanje Međunarodne arakanske konferencije o krizi Rohinja i mogućem rješenju, koju je organizirala organizacija Hasane International, Keln, Njemačka.
2. Zahtijevamo od međunarodne zajednice otvorenu posvećenost brzom i odgovarajućem rješavanju izbjegličke krize Rohinja.
3. Priznajemo pojam «odgovornost za zaštitu» koji obavezuje međunarodnu zajednicu da štiti izbjeglice kroz višestruke intervencije usmjerene, između ostalog, na suzbijanje pojava strašnih međunarodnog zločina poput genocida, ratnih zločina, etničkog čišćenja i zločina protiv čovječnosti.
4. Pozivamo Ujedinjene nacije i druge članove međunarodne zajednice da koriste diplomatske kanale kako bi pružili odgovarajuću humanitarnu pomoć i drugu podršku i osigurale zaštitu i prava žena, djece i drugih ranjivih skupina Rohinja.
5. Priznajemo da svi pripadnici naroda Rohinja imaju pravo da se vrate u svoju domovinu. Pozivamo međunarodnu zajednicu da osigura njihov dobrovoljni, dostojanstven, informiran i siguran povratak u zemlju njihovih predaka u Mijanmaru s punim građanskim pravima i etničkim identitetom i da insistiraju da Mijanmar donese zakone koji podržavaju socio-kulturna, politička i ekonomska prava Rohinja.
6. Pozivamo međunarodnu zajednicu da opsežno istraži počinjena djela genocida, masovne zločine, zločine protiv čovječnosti i djela etničkog čišćenja u Mijanmaru i da zahtijeva krivično gonjenje i kažnjavanje onih koji su odgovorni za takve zločine te za zaštiti Rohinje od daljnje opasnosti.
7. Naglašavamo važnost i potrebu jačanja saradnje na različitim nivoima, unutar zajednice, civilnog društva, na regionalnom, nacionalnom i međunarodnom nivou kako bi se spriječilo nastavljanje masovnog nasilja nad narodom Rohinja.
8. Iskazujemo solidarnost i podršku Vladi Bangladeša u njihovim nastojanjima da osiguraju i zaštite progonjenu zajednicu Rohinja i pronađu trajna rješenja izbjegličke krize Rohinja, poštujući pri tom načela vladavine zakona i međunarodnih normi i praksi.
9. Naglašavamo potrebu za konstruktivnijim osnaživanjem Rohinja, naročito žena i njihovim angažiranjem kao liderica u iznalaženju budućih rješenja održivog razvoja u skladu s ciljevima održivog razvoja.
10. Pozivamo zemlje, pojedinačno i kolektivno, uključujući regionalna i međunarodna tijela, da nametnu sveobuhvatnu sankciju Mijanmaru sve dok ne okonča genocid, vrati državljanstvo stanovništvu Rohinja, ukine aparthajdne zakone i vrati imovinu i zemljište raseljenoj populaciji Rohinja.
11. Podržavamo posebnog izvjestitelja UN-a u njegovoj preporuci da Mijanmar «uspostavi dokumentacijsku strukturu za prikupljanje, mapiranje i očuvanje dokaza o kršenjima i povredama ljudskih prava i svjedočenju izbjeglica iz Cox Bazara» i pozivamo Generalnu skupštinu UN-a da provede preporuku u cilju krivičnog gonjenja počinitelja međunarodnih zločina, uključujući genocid i zločine protiv čovječnosti, pred bilo kojim sudskim mehanizmom koji je nadležan za gonjenje tih zločina.
12. Obvezujemo se da ćemo redovno revidirati mehanizam u pogledu sadržaja i provedbe “Kelnske deklaracije”.

Potvrdila Međunarodna konferencija o «krizi Rohinja i potencijalnim rješenjima», u hotelu Maritim u Kelnu, 3. maja 2018.

Mjesec ramazan je odabrani mjesec u kojem je Bog Uzvišeni spustio Kur’an, odnosno započeo njegovo objavljivanje ljudima preko meleka Džibrila i posljednjeg Božijeg Poslanika, Muhammeda,a.s. Često znamo kazati da je ramazan mjesec Kur’ana i da je poseban vid ibadeta upravo druženje s Kur’anom u ovom blagoslovljenom mjesecu. Slušamo njegovo učenje na mukabelam i teravijama, uzimamo mushaf češće nego u drugim mjesecima jer nas to ispunjava zadovoljstvom i najljepšim osjećajima. Naravno da tako i treba raditi. Međutim, valja se zapitati kakav je naš odnos prema Kur’anu? Da li više učimo Kur’an i slušamo njegovo melodično učenje ili ga čitamo na svome maternjem jeziku da bismo razumjeli njegove poruke i razmislili o onome što smo pročitali? Ili, da li mi, muslimani više pažnje posvećujemo sunnetu Božijeg Poslanika (hadisima) i Kur’an gledamo i razumijevamo kroz prizmu njegove interpretacije, dakle, sunneta ili hadisa? O tome je krajem proslog stoljeća pisao rahmetli Muhamed Gazali i upozoravao muslimansku omladinu ističući da Kur’an, kao neupitna Božija riječ, treba uvijek da bude na prvom mjestu i da se hadis ili sunnet ne smije stavljati u istu ravan sa Kur’anom. Uostalom, zato su učeni ljudi govor Poslanika,a.s, i označavali izrazom hadis, što znači (između ostalog) i nešto što je novonastalo u odnosu na Kur’an koji nije nastao i nije stvoren.

 Mnogi muslimani koji nisu dovoljno upućeni u osnovne islamske znanosti često nesvjesno izjednačavaju Kuran i hadis, nerijetko dajući prednost hadisu i njegovom izučavanja. Kao da smo Kur’an, kako veli akademik E.Duraković, verbalizirali i sveli na njegovo melodično učenje, zaboravljajući da je on primarno knjiga koja se čita, izučava, i kao takva uvijek nanovo razotkriva. Nekako mi čini da bismo mi trebali preispitati naš odnos prema Kur’anu kako bismo pokušali napraviti balans između ove dvije krajnjosti.Tačno je da je učenje i slušanje Kur’ana ibadet ili dobro djelo, ali Kur’an je, prije svega, knjiga koju treba iznova čitati. To se posebno odnosi na one kojima arapski jezik nije maternji jezik. Ovakva pitanja već duže vrijeme zaokupljaju moju pažnju.Moj boravak u Banja Luci i vrijedno iskustvo koje sam za ovih nekoliko godina života stekao potaknuli su me da ponovo pročitam djela Ive Andrića. Zanimalo me je kako ću ja doživjeti Na Drini ćupriju, Travničku hroniku ili Prokletu avliju, ali sada u pedeset i drugoj godini života? Kako on gleda na pravoslavce, katolike, muslimane, posebno nas Bošnjake, Bosance ili muslimane? To me je odvelo do Rusmira Mahmutćehajića i njegove knjige Andrićevstvo koju sam za nekoliko dana iščitao. Iako svako ima vlastiti pristup i odnos prema tekstu koji čita, ovdje ne nemam namjeru iznositi vlastiti doživljaj pročitanog teksta. Čitajući Andrićevstvo, pažnju mi zaokupiše autorovi prijevodi ajeta i hadisa, te nekih stručnih islamskih termina. Potražio sam i druge njegove knjige i došao do Malo znanja o drugome u muslimanskim vidicima. Tu sam našao da autor din ili vjeru prevodi kao dug, islam kao mirenje, muslim (an) kao miritelj, izraz kafir (nevjernik) kao pokrivatelj, dakle, ne kao nevjernik, i ostao prijatno iznenađen. Naravno, moglo bi se diskutovati o nekim njegovim interpretacijama, ali valja priznati da njegov pristup zavređuje posebnu pažnju.

Džonatan Safran For, mladi američki pisac, rođen je 1977. godine. Do sada je objavio tri romana: Sve je osvijetljeno (Everything is Illuminated, 2002), Neobično glasno i nevjerovatno blizu (Extremely Loud and Incredibly Close, 2005) i Drvo kodova (Tree of Codes, 2010), kao i popularno djelo dokumentarne proze Životinje za ručak (Eating Animals, 2009). Forov prvi roman Sve je osvijetljeno pojavio se na međunarodnim listama najboljih knjiga objavljenih 2002. godine, dobio je nekoliko prestižnih nagrada za književnost (pored ostalih National Jewish Book Award i Guardian First Book Award) i objavljen je u više od dvadeset zemalja svijeta. Roman je 2005. godine adaptiran u istoimeni igrani film. For trenutno radi kao profesor kreativnog pisanja na Univerzitetu Njujork.

Samu knjigu možemo podijeliti na dva dijela. Rat i nasilje u porodici. Priča romana govori o mladiću koji je došao u Ukrajinu, da nađe ženu koja je spasila njegovog djeda od nacista. Pisac, opisuje čin rata i nasilja koji su Nijemci vršili prema Jevrejima. Toliko je istinito opisana situacija kada su svi građani iz malog sela poređani u liniju nepomično stajali i čekali svoju smrt. Nijemac je pitao „Ko je Jevrejin?“ Jedan od glavnih junaka, bio je u tom redu. Sa njegove lijeve strane stajala je žena koja ga je držala za ruku a drugom rukom držala je njihovu tek rođenu bebu. Sa njegove druge strane, nalazio se njegov najbolji drug, Jevrejin… Prišao mu je Nijemac i pitao ga „Ko je Jevrejin?“ Ćutao je. Ako ne kažeš, ubićemo ti porodicu… Rekao je, ko je Jevrejin, odao je svog najboljeg i jedinog druga, zarad svog djeteta. Šta biste vi uradili? Kada između dva zla, morate da birate jedno?

Rat ne donosi dobro, i toga smo svi svjesni, ili možda nismo? Trenutno stanje u svijetu, migrantska kriza, građanski nemiri u državi, dovode do toga sa se historija opet ponovi. Nadam se, da do toga neće doći.

Aleks, je glavni junak romana koji ima dvadesetak godina i trpi nasilje od svog oca. Ponekad, trpi nasilje i od djeda, koji se promijenio od kad je baka preminula. Da li je promjena izgovor za nasilje? Nasilje je nasilje i ne može ga opravdati nikakvi sinonimi kao što su ljubav, ljubomora, smrt, neki vid zavisnosti… Iako je rođen u takvoj porodici, Aleks nije nasilnik. Skuplja novac da ode u Ameriku i da sa sobom povede mlađeg brata Igora i mamu. Do kraja romana, skupio je novac. Na kraju, ipak nisu otišli u Ameriku. Novac je dao svom ocu kako bi ih konačno napustio. Aleks je našao rješenje. Zaustavio je nasilje u svojoj porodici. Uspio je. Svako može da uspije, jer ima izbor….