digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage2.jpg

Prije 3 mjeseca starija grupa učenika koji uče Kur’an u džematu Ahmići s muallimom Mahir-ef. Husićem posjetili su Čanakale u Turskoj, koje je poznato po teškoj borbi u Prvom svjetskom ratu u kojoj se sačuvala država Turska. Nakon povratka u BiH dobili su zadatak da napišu rad o Ahmićima i mjestu Čanakale. Dva najbolja rada su prevedena na turski jezik i bit će objavljena u turskim novinama. Objavljujemo jedan od nagrađenih radova učenice Džennete Ahmić.  “Teško je pisati o nečemo što u čovjeku budi strah i snagu, u isto vrijeme. Strah da se ne ponovi, a snagu da to nikada ne dozvoliš. Riječi nisu dovoljne da opišeš taj osjećaj. Kada jednom kročiš u Čanakale doživiš sve to, ali ti papir i olovka nisu mjera da iskažeš ono što si vidio. Tijelo se skameni, krvne žile slede u tebi,  a duša otvori. Veže nas nemilosrdna historija. Rat, stradanje i bol. Svoju slobodu platili smo krvlju. Ali naše slobode se, nažalost, razlikuju. Čanakale ispisaše svoju historiju i pišu je svakog dana, iznova i iznova. Izgradiše oni ponovo sve što je srušeno.P uteve i mostove, zgrade i džamije, ali izgradiše i ono najbitnije: put slobode i most preko svake prepreke. Izgradiše sebi štit jedinstva koji jasno daju svima do znanja da njihova prošlost neće biti zaboravljena. Rastjeraše crne oblake nad svojim nebom i vratiše plavetnilo mora svojih. Turska zastava ponosno vihori kraj spomenika, kao da svakim pokretom odaje počast šehidima. A, Turska himna odjekuje zemljom. Poseban je osjećaj vidjeti sve to, meni koja dolazim iz sela Ahmići. Božijom voljom nisam doživjela rat te kobne 1993. godine. Ali, iako sam mlada znam šta se, zašto i kako desilo te godine. 116 civila je tog 16. aprila izgubilo svoje nevine živote. Gorjele su kuće, srušena munara na džamiji, ubijane porodice. Danas, 24 godine nakon masakra u Ahmićima ljudi nisu zainteresovani da pričaju o zločinima koje su preživjeli. Svako vraćanje filma, ponovo ih ubija. Ali pitam se šta je sa ostalima, zašto oni šute? Naša historija još uvijek nije ispisana. U našim školama se ne uči o tome. Mi kao da, i nakon 24 godine, strahujemo pričati o onom sto se desilo. A, ono što se ne priča ili ne zapiše biva, kad-tad zaboravljeno. Izgradili smo i mi, kuće i džamije, i škole, i spomenik s uklesanim brojem 116. Međutim, dovedemo se u situaciju da me moji vršnjaci pitaju: „Šta vam znači ovaj broj 116 na spomeniku?”. Uzdahnem i kažem: za svaki taj broj izgrađena je kuća u Džennetu i za svakim je isplakano more suza. Danas, živimo slobodno, ali ne i mirno. Šutnja nas sputava. Moja posjeta mjestu Čanakale probudila je u meni buru osjećaja. Vidjela sam u njemu uzor, ali i naučila važnu lekciju. Jedinstvo države mora značiti i jedinstvo prave vjere. Kada čovjek u ime Allaha brani svoju čast, svoju državu, narod i porodicu, nije mu teško ni život na tom putu dati, ali i ustrajati. Rušili su kule naših snova i gradove naših predaka, a da se nisu ni osvrnuli, a kamo li pokajali. Ali, na mladima svijet ostaje. Historiju treba ispisati. Ono sto se desilo ne zaboraviti, a život i jači nastaviti.“

Sličica Želim Print

U Behram-begovoj medresi su završeni XIX sportski susreti medresa i gimnazija Islamske zajednice u BiH, a u Mostaru Treći sportski susreti učenica medresa  

Pobjednički pehar i veliki bajrak 15. oktobra u Tuzli ponijela je ekipa Behram-begove medrese. Ekipe iz bosanskih medresa i Prve bošnjačke gimnazije takmičile su se u disciplinama: mali nogomet, košarka, atletika, stolni tenis i šah. Sportski susreti su održani na stadionu Tušanj i u Univerzitetskoj sportskoj dvorani u Tuzli. Na ovogodišnjim susretima bilo je 200 takmičara iz malog nogometa, košarke, atletike, stonog tenisa i šaha.

„Ovo je prilika da učenici iskažu svoje sportske vještine, ali u isto vrijeme je to i prilika da se nauče prijateljstvu, kolegijalnosti i podnošenju pobjede i poraza, odnosno jednom lijepom komuniciranju“, kazao je na otvaranju susreta direktor Behram-begove medrese Ahmed-ef. Hatunić, istakavši kako se nada da će se u narednim godinama ovim susretima pridružiti i učenici iz medrese u Zagrebu, Novom Pazaru i Podgorici, ali i učenici obrazovnih ustanova iz Republike Turske s kojima medrese imaju posebnu saradnju.

 

Tuzlanska medresa pobjednik osmi put zaredom

 

Sveukupni pobjednik ovogodišnjih sportskih susreta je Behram-begova medresa, čije su ekipe osvojile ukupno 126 bodova. Drugo mjesto, sa 75,3 bodova, pripalo je ekipi Medrese “Osman-ef. Redžović“ iz Visokog, a treće ekipi Gazi Husrev-begove medrese iz Sarajeva, s osvojenih 72 boda. Ekipi Behram-begove medrese je ovo osma kruna zaredom na ovim sportskim susretima. Koliko je do sada bilo sportskih uspjeha ne sjeća se ni Samir Spahić, profesor tjelesnog i zdravstvenog odgoja u Behram-begovoj medresi i čovjek koji je najzaslužniji za sjajne rezultate koje postižu učenici ove škole.

 19 sportski susreti zene

Prvo mjesto učenicama Prve bošnjačke gimnazije

 

Treći sportski susreti učenica medresa i gimnazija Islamske zajednice održani su 28 i 29. oktobra u Mostaru. Takmičilo se 120 učesnica iz sedam medresa. Susrete je otvorio šef odjela za srednje i osnovno obrazovanje Uprave za obrazovanje Seid ef. Eminović. Cilj ovih susreta je afirmacija  sporta i među učenicama medresa, jer slični susreti za učenike organizirani su proteklih 19 godina. „Menadžmenti medrese su proteklih godina učinile značajan iskorak u osiguranju dobrih uvjeta za razvoj sporta u okviru redovnog nastavnog procesa. Medrese u Visokom i Travniku ove godine su izgradili i u upotrebu pustili novosagrađane sportske dvorane. Mostarska medresa ima pripremljen projekat izgradnje sportske dvorane sa bazenom za plivanje, a Cazinska medresa radove na bazenu ove godine će uz pomoć šire društvene zajednice privesti kraju“, istakao je Eminović. Organizaciju susreta u Mostaru, kako je kazao direktor Karađoz-begove medrese hafiz Aid-ef. Tulek, pomogli su Sportski savez grada Mostara, Šahovski klub Mostar i Osnovna škola „Zalik“. Učenice su se takmičile u disciplinama: šah, odbojka, rukomet, stolni tenis i trčanje na 100 i 200 metara. Ukupni pobjednik bile su učenice Prve bošnjačke gimnazije. Drugo mjesto zauzele su učenice Gazi Husrev-begove medrese, a treće mjesto je pripalo učenicama Cazinske medrese.

Sličica Želim Print

„Ako mladić poštuje starije zbog njegovih godina, Allah će poslati nekoga da poštuje njega kada dođe u stare dane.“ (Tirmizi)

Ibrahim Milak (98) trenutno je najstariji Bošnjak u Livnu, a živi u selu Komorani nedaleko od grada Livna. Omer-ef. Omeragić, vjeroučitelj i imam koji živi i djeluje u džematu Grborezi, kojem pripada i džemat Komorani, najavio je našu posjetu rekavši dedi Ibrahimu da ga želimo upoznati i s njim promuhabetiti iz poštovanja prema njegovim godinama. U posjeti su bile muallime Alma Poljić-Alić, Šejla M.K., imami Mahir Kevrić, Edin Alić i Omer Omeragić i džematlija Emir Alčelebić. Kada smo dedu Ibrahima pitali koji je recept za dugovječni život, kazao nam je: “Nikad nisam grišio, vazda za Allaha znao.“ Dedo Ibrahim je zaista zdrav čovjek, ne pije nikakve tablete, osim ponekad za bolove u kostima. Jedino je našu komunikaciju otežavao dedin slabiji sluh, ali ionako smo više slušali nego govorili. Dedo Ibrahim još uvijek ima dobar apetit, preferira meso i to masnije. Kako kaže, ljudi su prije naučili jesti masno kako bi mogli duže izdržati u poslu. Govorio nam je dedo i o svojim „partizanskim“ danima, težini rata, gladovanju i borbi za život, a dobio je razna odlikovanja. Čak je bio sudionik i poznate Bitke na Neretvi. Ibrahim je samouk, ali je išao u mekteb kod efendije Vejzagića. Ne sjeća se imena, ali se sjeća da su ga ubili četnici, što prekide njegovu priču o toj temi. Kako se približavalo vrijeme ikindija-namaza, tako se približavao trenutak da se rastanemo od dede. Molimo Allaha da mu njegovu starost olakša, te da ostane veseo, zdrav i inspirativan svima koji žele postići ove godine. Recept je, kako tvrdi dedo Ibrahim, jednostavan: “što manje grišenja“.

Sličica Želim Print

U džematu Prača-Hrenovica, Medžlis Sarajevo, živi dedo Ramo Čolo, čija životna priča teško koga može ostaviti ravnodušnim

Ramo je rođen 1932. godine u selu Bezmilje, općina Goražde. Pred Drugi svjetski rat umiru mu roditelji, kada je imao 8 godina, a tokom rata mu je umrla i jedna sestra. U toku rata, s pedesetero druge djece, poslan je u Srbiju da bere kukuruz. Išli su pješice i putem je poderao obuću te je na odredište stigao bos. Od umora je zaspao pored neke pilane kako bi se ogrijao, te su mu se noge zapalile od pilote. Došao je u Loznicu kod gazdarice i zaspao tako dubokim snom da se nije probudio cijeli jedan dan i noć. I danas je zahvalan toj ženi, za koju moli Boga, jer ga je prihvatila, zaposlila i imala povjerenje u njega. Međutim, kada se saznalo da je dijete bez roditelja, nasilno su ga odvojili od te žene, uz njen plač i tugu, te ga doveli u sarajevsko naselje Rajlovac i smjestili u dom za djecu bez roditelja. Tada su sijali luk za potrebe doma i njegovih uposlenika te su zbog neopisive gladi jeli to sjeme, a sadili njegovu oljupinu. Kada bi radnici bacali otpad od hrane životinjama, djeca bi izabirala ostatke hrane, cijedili ih, sušili i jeli. Ramo se ovdje zadržao otprilike pola godine i pobjegao. Hodao je tako po Sarajevu dok ga je milicija nije uhapsila, jer nije posjedovao nikakve lične dokumente. Proveo je tri dana u zatvoru. Potom su ga poslali u rodno Goražde. Bilo je to vrijeme kada po pola godine nije vidio hljeb svojim očima, a jeo je korijen žare i kočanjak. Objasnio nam je da je to ona unutrašnjost, deblo kukuruza, koje ostane nakon što se plodovi okome. Naravno, plodova nije bilo. Radio je triput kao najamnik. Zatim dolazi u Praču, u selo Komrani, 1950. godine, kako bi sjekao šumu ručno. S obzirom da je bio nepoznat, niko nije želio raditi s njim u grupi. Norma je bila da jedan čovjek dnevno izreže i pripremi po dva metra drva, a on je pripremao 3-4 metra svaki dan. Tada su ga drugi molili da radi s njima, a on ih je, priča nam uz osmijeh, odbijao. Oženio se jednom udovicom i prihvatio njeno dvoje djece, a kasnije su dobili još troje. Vojsku je služio u Crnoj Gori, a zbog primjernog ponašanja u vojsci, služio je osamnaest mjeseci umjesto dvije godine.

 

Iskušenja u toku agresije na BiH

 

Od 1966. do 1987. godine radi kao poštar u Prači i okolnim selima. Svaki dan je pješice prelazio po 25 kilometara, uglavnom makadamskim i šumskim putevima. I danas nam brojne džematlije pričaju o njegovoj odgovornosti, poštenju i radinosti iz tih dana. Novine su u to doba dva puta pisale o njemu kao uzornom poštaru, zbog čega je dobio i jednu nagradu. Posljednju agresiju na BiH proveo je u Sarajevu, jer je protjeran iz Prače, a kuća mu je potpuno uništena. Istovarao je humanitarnu pomoć za sedmičnu plaću u iznosu tri i pol kilograma hrane. Ranjen je dva puta i još uvijek ima geler u nozi. Sjeća se da mu je šef u stovarištu humanitarne pomoći u Sarajevu bio neki Srbin, koji mu je jedne prilike dao svoje sljedovanje hljeba, pola hljeba, kako bi se iftario sa svojom nanom.  Poslije rata se vratio u Praču. Drugim ljudima čistio je kuće i uređivao zgarišta, kako bi nešto zaradio i obnovio svoju kuću. Jedna kćerka mu je umrla u 49. godini života, unuka u 19., i jedan pastorak. Supruga mu je preselila prošle godine, u 93. godini života, nakon što je deset godina bila u potpunosti vezana za postelju. Naravno, Ramo se brinuo o njoj i nikad se nije odvajao od nje. Kaže da joj sve draga srca halali.

 

Briga o džamiji

 

Danas živi u Prači s minimalnom penzijom. Jedan poslovan čovjek, katolik, čuo je za njegovu dobrotu, iako ga nikad nije sreo pa mu već četiri godine obezbjeđuje drva za zimu. Ramo je udaljen od pračanske džamije skoro jedan kilometar, od čega je pola šumski, makadamski i neosvijetljeni put. Redovan je na najmanje dva namaza dnevno, a ovog ramazana je postio svaki dan. Klanjao je svaku teraviju u džamiji, a u toku dana kosio i kupio travu u haremu džamije i na pračanskom mezarju. Svoga imama redovno zamoli da ga povede na svaku dženazu, jer su mezarja međusobno udaljena nekada i desetine kilometara, kako bi lično učestvovao u ukopavanju. Kada sazna za smrtni slučaj ili da je neko bolestan, ili da se neko oženio, dobio dijete i slično, odmah žuri da otvori vrata tih kuća, uvijek s obrazom - hedijom. Skoro svakom djetetu koje sretne u džamji ili na ulici ugura koju marku u džep. Redovni je čitatelj Preporoda. Pored svega spomenutog, Ramo Čolo, kojeg njegov imam hafiz mr. Elmir-ef. Mašić od milja zove Ramadan, uvijek je čist, namirisan, ponosan, odvažan, radostan, nasmijan i neizmjerno zahvalan Stvoritelju na svim blagodatima kojima ga je obasuo.

Programi rada sa omladinom

 

Kao bitan segment rada i misijskog djelovanja Medžlis je svakako izdvojio i rad sa omladinom afirmirajući i podstičući njihove aktovnosti u džematima. O radu sa omladinom upoznao nas je Elvedin ef. Klisura. Informirani smo tako da mreža mladih Medžlisa IZ Sarajevo realizira svoje programe za mlade na džematskom, opštinskom, te nivou Medžlisa u cjelini. Programe sa mladima realizira 10 koordinatora-imama delegiranih od vjerskoprosvjetne službe. Oni su ujedno i članovi Tima koordinatora Mreže mladih Muftijstva sarajevskog koji kreira jedinstveni plan rada za čitav Muftiluk. Svaki općinski koordinator ima, pak, svoj tim omladinaca, predstavnika džemata, sa kojima planiraju i realiziraju sve aktivnosti. Na taj način se mladi i aktivno uključuju u svakodnevni rad Islamske zajednice, jer oni ne žele biti statistika i broj, nego aktivni sudionici svih procesa u društvu. Svojom snagom i entuzijazmom svakako mogu uraditi mnogo.

Od mnogobrojnih aktivnosti koje su preduzete možemo istaknuti nekoliko. Između ostalih tu su: Tri modula radionica realiziranih od februara do maja, te praktične aktivnosti koje su podrazumijevale prezentaciju kur’anskih poruka koje mlade posebno inspiriraju, humanitarne aktivnosti i ekološke akcije. Posebno se izdvajaju aktivnosti pod nazivom „Mi volimo Igman – Igman voli nas“, koja obuhvata čišćenje okolice Igmanske džamije, a koju je realizirala Mreže mladih Ilidža. Tu je i akcija „Obrok za sve“ , koju je Mreža mladih realizirla sa HU Pomozi.ba prilikom koje je podijeljeno 100 obroka, te druženja sa štićenicima centra za djecu sa Down sindromom „Budi mi drug“ , a koju je realizirala Mreže mladih Ilijaš.

15 sarajevo medzlis novi grad

Pored ramazanskih aktivnosti omladine vezanih za iftare i dječije mukabele tu su još i aktivnosti vezane za akcije čišćenja i zagrađivanja mezarja u Foči kao zajednička akcija Mreža Vogošća, te Centra i N. Grad, zatim mjesečne tribine u Hadžićima, N. Gradu i Ilijašu, kao i briga za vršnjake u potrebi kao jedan od rezultat hum. Akcije u Hadžićima i td. I, kao posebno bitne redovne aktivnosti treba istaknuti rad Omladinskog centra Hrasno, Ramazanske večeri u Kolobara hanu, bajramski koncert Bajram dođe mirišu avlije, Organiziran džematski rad u studentskim domovima, rad sa osobama sa oštećenim sluhom i td.

 

Ženski aktivizam i programski sadržaji

 

Nakon što je Adna Zulić imenovana kao koordinatorica za ženski aktivizam i društvenu brigu ovaj segment rada mnogo je kvalitetniji i sa više programskih sadržaja. Među aktivnostima koje se odvijaju na tom planu izdvajamo:

  1. Posjete majkama sa djecom u bolnici: Obavljeno je nekoliko posjeta majkama na Odjelu dječije fizijatrije Klinike Jezero, posjeta i darivanje osam rođenih beba za 12 rebiu-l- evvel(12.12.2016.) i jedna posjeta i darivanje prvorođenoj bebi u Novoj hidžretskoj godini, a na Odjelu ginekologije i akušerstva Klinike Jezero u suradnji s koordinatoricom pri Muftijstvu sarajevskom mr. Sabrijom Mehmedović;
  2. Bajramske posjete: U saradnji sa koordinatoricom za ženski aktivizam pri Muftijstvu sarajevskom obavljene su dvije bajramske posjete: Aiši Joldaš i Šefiki Jamakosmanović;
  3. Redovno održavanje sastanaka aktiva muallima i obilasci džemata, gdje je toku godine organizovano sedam sastanaka žena aktivnih u džematu i društvu.
  4. Mevludi: organizovan je ženski mevlud u džamiji Hrasno, te u toku godine u džematima: Carina/ Vratnik, Blagovac, Hladivode/ Faletići, Grbavica II, Lubina/Vratnik i dr;
  5. Saradnja sa udruženjem ‘Sigurno dojenje’: U prostorijama OC Hrasno održana je radionica o pripremi za porod i dojenje. Predavanje je držala Adisa Hotić, babica i viša medicinska sestra-tehničar, IBCLC savjetnica za dojenje i laktaciju;
  6. Saradnja sa NVO: U prostorijama Medžlisa organizovan je sastanak sa predstavnicama nevladinih organizacija i udruženja koji se bave edukacijom i afirmacijom žene u društvu, ili imaju ogranak koji se bavi tom tematikom. Sastanku su, osim predstavnica Muftijstva sarajevskog i Rijaseta IZ u BiH, prisustvovale i predstavnice 11 udruženja/ organizacija: Akos/Svitanje, Bejan, ŽEO Kevvser, Bistri izvor, Udruženje majki Brižne ruke, Trag dobra, CEI Nahla, EKC Tesnim, USFIN, MFS-EMMAUS i MDD ‘Merhamet’ HO;
  7. Učešće na manifestaciji ‘’Selam, ya Resulallah’’: U sklopu manifestacije muallime su bile angažovane na učenju pet mevluda za žene, a u Bošnjačkom institutu-Fondacija Adil Zulfikarpašić organizovan je okrugli sto ‘’Značaj ženskih mevluda u očuvanju islamske tradicije u BiH’’, te je organizovana večer sa pjesnikinjama Fikretom Karić i Eminom Mujanović.

 

Društvena briga o ugroženim i bolesnim

 

Određene aktivnosti koje su urađene u okviru rada i djelovanja sektora „ženskog aktivizma“ ujedno su i aktivnosti socijalnog karaktera. Na planu društvene brige aktivnosti se ogledaju u slijedećem:

  1. Podjele paketa: U toku četiri mjeseca (april, maj, juni i juli) podijeljeno je 200 prehrambenih paketa. Uz pomenute pakete podijeljeno je još 100 prehrambenih paketa koje je obezbijedila organizacija MFS EMMAUS – Doboj;
  2. Kućne posjete: Obavljeno je 17 kućnih posjeta socijalno ugroženima, starijim i bolesnim ljudima i šehidskim porodicama. U toku posjeta dostavljani su prehrambeni paketi, novčana hedija i pružana moralna podrška. Pored pomenutih, obavljene su i tri posjete ženama smještenim u bolnici zbog bolesti ili povrede. Obavljene su i tri posjete gospođi Hajriji, vakifi stana u Ulici Marka Marulića, 21;
  3. Posjete džematima u RS: Obavljene su tri posjete džematlijama povratnicima u RS, u Općini Trnovo, selo Bašci;
  4. Podjela kurbanskog mesa: Obavljena je podjela 60 kg kurbanskog mesa za 12 porodica. Meso je obezbijedilo Udruženje za solidarnost i kulturu ‘Trabzon i Čajkara’;
  5. Akcije pomoći kolegicama muallimama: Organizovane su dvije akcije prikupljanja novčane pomoći za kolegice slabog imovinskog stanja ili kao podrška pri liječenju;
  6. Kontakt sa Udruženjem slijepih Kantona Sarajevo: Redovno su održavani kontakti sa predsjednikom Udruženja slijepih, gosp.Zuko Fikretom, radi prezentacije aktuelnosti u radu Medžlisa, te organizovanju druženja članova udruženja i predstavnika Medžlisa;
  7. Iftari: Organizovani su iftari za: korisnike Gerontološkog centra u Nedžarićima, Udruženje slijepih Kantona Sarajevo, omladinski iftar i iftar za žene aktivne u društvu i džematu.

Sličica Želim Print

Iako ima karakter tabu-teme, stanovanje u domovima za stare i iznemogle u Bosni i Hercegovini postaje sve aktuelnije i potreba u našim gradovima, na što ukazuje i sve veći broj novih domova i njihovih korisnika

Prema podacima Ministarstva rada i socijalne politike u Federaciji je aktivno devet javnih ustanova ovog tipa i to u Sarajevu, Travniku, Mostaru, Goraždu, Livnu, Zenici, Jablanici, Čapljini i Tuzli, dok postoji veći broj onih čiji su osnivači nevladine organizacije i fizička lica. Odgovorna ministarstva i zdravstvene inspekcije poseban nadzor vrše u privatnim domovima za stare i iznemogle u manjem entitetu. Prošle godine zdravstvene inspekcije su utvrdile da 40 domova nije imalo potrebnu dokumentaciju, dok je šest zatvoreno zbog loših uslova.

 

Različiti razlozi odlaska u domove

 

Za stanovanje u ustanovama koje pružaju smještaj, hranu, njegu i osnovne medicinske usluge osobe se prijavljuju samostalno, ali postoje i slučajevi kada porodice zbog nemogućnosti pružanja adekvatne zdravstvene njege prijavljuju svoje članove: očeve, majke, djedove, nane itd. Sjedišta javnih ustanova ovog tipa su u većim gradovima, stoga njihove usluge koriste i stanovnici obližnjih manjih gradova u kojima, uglavnom, nema domova za stare, kao u Kaknju, Visokom, Tešnju itd. Naravno, ovo ne znači da u manjim sredinama ne postoje domovi, kao u slučaju Teslića ili Kiseljaka.

Cijeli tekst

“Naši kapaciteti su trenutno popunjeni i svaki dan imamo nove zahtjeve. Očita je tendencija stalnog porasta starog stanovništva u BiH. Kada uzmete u obzir stopu nataliteta i mortaliteta, migraciju mladog stanovništva, povećanje ukupnog broja stanovništva starije dobi može se vidjeti jedno poražavajuće stanje, a s tim u vezi i sve veći broj onih kojima je potrebna kućna njega ili stalni boravak u ustanovama za stare i iznemogle. Mi imamo veliki broj ljudi koji žive sami i o kojima, nažalost, niko ne brine. Gubi se institucija tradicionalne bosanske porodice, koja je bila garant brige o starijim članovima. Mladi odlaze, kako se kaže ‘trbuhom za kruhom’, stoga sve više dolazi do izražaja potreba za ustanovama ovog tipa. Moram reći, koliko god to može zvučati grubo, starije osobe postaju ‘teret’ u našem društvu, što je suprotno svim našim ljudskim principima“, kazala je Jadranka Mikić, pomoćnik direktora JU Doma za stara lica u Zenici, u kojem postoji lista čekanja za prijem.

Islamsko učenje posebnu pažnju poklanja odnosu prema starijim osobama, koje zauzimaju važno mjesto u muslimanskoj porodici i društvu. Islam nam preporučuje da roditelji, nane i djedovi, ako žele, svoju svakodnevicu provode u toplini doma svoje djece.

“Ovozemni život okružuju dvije slabosti: djetinjstvo i starost. U doba nejakosti potporu nam daju roditelji i rođaci. Snagu u fazi iznemoglosti i sijedih vlasi pružaju nam djeca i unuci. Pored fizičkog pomaganja, snagu čine i redovna briga, osmijeh, razgovor, druženje i darivanje. Naši stariji su ispunili svoj emanet, jer su bili naša ‘lokomotiva’ koja nas je u djetinjstvu vukla naprijed. Ispunimo i mi svoj emanet i smjestimo naše starije u ‘vagone’ milosti i pažnje kako očajni ne bi na putu ostali! Moć i snaga su samo sa Allahom, pa ono što radi Allaha činimo – ne umara i nije nam teško!“, prokomentarisao je odnos prema starijima hafiz Nedžad Ćeman, profesor u Gazi Husrev-begovoj medresi. U većini slučajeva bosanskohercegovačke mlađe generacije ne bi imale stanove, kuće, zemljišta i druge materijalne pretpostavke za normalan život da njihovi roditelji i djedovi nisu cijeli život radili kako bi sve ostavili upravo njima. Pitanje je koliko i na koji način će im se mlađe generacije pokušati odužiti u toku njihovog života.

Kako u toku života tako i nakon smrti naši preci treba da imaju posebno mjesto u našim životima. U tom kontekstu ovogodišnje hadžije Redžo i Aiša Klepić su na jednostavan način objasnili odluku da za djeda idu na hadž: “Sve ovo na čemu danas živimo bilo je djedovo i, zahvaljujući Allahu, preko njega danas ovo imamo i koristimo“.

Islamska umjetnost je plod islamske civilizacije, islamskog nauka koji je uzdizao, nikada nije rušio ili potjerao drugog, istakao je reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović  na otvorenju međunarod-nog simpozija „Islamska umjetnost u BiH“

 U Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu 25.oktobra 2017.godine, svečano je otvoren prvi međunarodni simpozij “Islamska umjetnost u Bosni i Hercegovini”, a sa namjerom da se, kako je to istakao organizator, ukaže na značaj i afirmiranje islamske umjetnosti, te „aktualiziraju pitanja snažnijeg pristupa u očuvanju, prikupljanju, objedinjavanju građe iz područja islamske umjetnosti“. Organizatori su: Uprava za obrazovanje i nauku Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, koja je i nosilac aktivnosti u ovom projektu, zatim, Fakultet islamskih nauka, Institut za islamsku tradiciju Bošnjaka, Gazi Husrev-begova biblioteka, Vakufska direkcija, Orijentalni institut, Bošnjački institut – Fondacija Adil Zulfikarpašić i IslamicArt Magazin.

Simpozij su, pored organizatora, podržali: Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo, Grad Sarajevo – gradska uprava i Općina Stari Grad.

Simpoziju na kojem je prezentirano 19 izlaganja od vrsnih i eminentnih poznavalaca ili istraživača islamske umjetnosti iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Austrije, Francuske, Turske i drugih zemalja, prethodilo je svečano otvaranje izložbe u Gazi Husrev-begovom hanikahu.

Prisutni su, nakon uvodnih riječi dr. Ismeta Bušatlića, rukovodioca tima autora simpozija, mogli pogledati izložbu : radove u metalu- demirlije, koje su stare 150 i 200 godina, kao i radove u tekstilu, ćilime i serdžade, te radove kaligrafa. Autori ove izložbe koja će trajati do 1. novembra 2017.g. su: dr. Ismet Bušatlić, dr. Haris Dervišević i Kenan Šurković.

U četvrtom objektu Medrese, čija površina iznosi 1.423 kvadratna metra, smješten  je internat za muškarce, sportska sala i teretana sa svlačionicama

 

U auli Elči Ibrahim-pašine medrese u Travniku 21. oktobra 2017. godine priređena je akademija u povodu otvorenja četvrtog objekta ove najstarije obrazovno-odgojne institucije u srednjoj Bosni. Ovoj  svečanosti prisustvovali su reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović, muftija travnički dr. Ahmed ef. Adilović, direktor Uprave za vjerske poslove mr. Nusret ef. Abdibegović, direktor Uprave za ekonomske i finansijske poslove Zejnil Rebihić, stručni savjetnik za srednje obrazovanje Uprave za obrazovanje i nauku Seid ef. Eminović, predstavnici Ministarstva vakufa i islamskih pitanja Katara i Ambasade Katara u Sarajevu, direktori bh medresa, glavni imami i imami, predstavnici kantonalne i općinskih vlasti. Nakon izraza dobrodošlice zvanicama i ostalim gostima na svečanosti direktor Elči Ibrahim-pašine medrese mr. Dževdet ef. Šošić je istakao da će otvaranje četvrtog objekta još više unaprijediti rad ove odgojno - obrazovne ustanove. Podvukao je i slijedeće: „Medrese su lučonoše islamskog znanja, islamske tradicije, kulture i civilizacije. One pored džamija u islamskoj vjeri, kulturi i civilizaciji imaju važnu ulogu u očuvanju duha zajedništva, snaženja  bratstva među vjernicima i poštovanja među svim ljudima.“ 

 

Veoma važan projekat

Muftija travnički dr. Ahmed ef. Adilović pored ostalog je kazao: „Elči Ibrahim-pašina medresa je osnovana 1706. godine i u kontinuitetu je radila do Drugog svjetskog rata. Prije Drugog svjetskog rata u BiH su bile 33 medrese, a poslije Drugog svjetskog rata radila je samo Gazi Husrev-begova medresa. Godine 1994. godine došlo je do obnavljanja rada Medrese.“

U svojoj besjedi reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović posebno se zahvalio donatorima iz Katara kazavši: „Želim čestitati Medresi i zahvaliti našim donatorima na ovom projektu u Elči Ibrahim-pašinoj madresi. Ovo je veoma važan projekat za nas jer je otvorio nove mogućnosti da djeca imaju bolje uslove rada i života ovdje. Naravno, država Katar je pomogla Islamskoj zajednici u BiH, a najveći projekat je Gazi Husrev – begova biblioteka, ali i ovo je za nas vrlo značajan projekat. S državom Katar i s Ministarstvom vakufa i ministrom imamo dobre i prijateljske odnose. Nadamo se da će biti novih projekata sličnih ovom ovdje u Travniku.“

 Sličica Želim Print

Rezanje vrpce

Nakon prigodnog programa krenulo se s otvorenjem objekta. Svečanu vrpcu zajedno su prerezali visoke zvanice i domaćini na čelu sa reisu-l-ulemom Huseinom ef. Kavazovićem. Uslijedio je  obilazak četvrtog objekta Medrese čija površina iznosi 1.423 kvadratna metra. U njemu je internat za đake, sportska sala, teretana i svlačionice. Objekat je urađen po projektu travničke projektantske kuće „Games” Alije Gafića, a uspješan izvođač radova bilo je građevinsko preduzeće „Vlašić-gradnja” iz Travnika. Zadržan je prepoznatljivi stil ostalih objekata u kompleksu Elči Ibrahim-pašine medrese u Travniku.

Svečanoj Akademiji povodom 25 godina osnivanja i rada Medrese Osman ef. Redžović iz Velikog Čajna kod Visokog, a koja je na novom sportskom stadionu upriličena 20. oktobra 2017. godine, prisustvovali su i reisu-l-ulema Husejn ef. Kavazović, muftija sarajevski dr. Enes ef. Ljevaković, premijer ZE-DO Kantona Miralem Gaijašević, bivši reisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić, ministar za obrazovanje, nauku, kulturu i sport u Vladi ZDK, direktori medresa i drugih srednjih i osnovnih škola, glavni imami, imami, profesori i nastavnici, mnogi privrednici, vakifi, prijatelji, sadašnji i bivši učenici Medrese. Tom prilikom održani su prigodni govori, dodijeljena brojna priznanja pojedincima zaslužnim za razvoj i rad Medrese. Inače, godišnjica Medrese obilježena je nizom kulturnih i sportskih manifestacija koje su realizovane tokom protekle sedmice. 

 

Ansambleja medrese obogaćena sportskim stadionom

 

U svom obraćanju direktor mr. Dženan ef. Handžić je između ostalog kazao: „Ideju za njeno osnivanje pokrenula je grupa entuzijasta predvođena profesorom Džemalom Salihspahićem koji je uložio ogromne napore da bi ona opstala i ostvarila kontinuitet i izrasla u modernu odgojno-obrazovnu ustanovu kakvu je danas poznajemo. Kroz proteklih 25 godina Medresa je stasala u jedan od najvećih i najljepših modernih vakufa u BiH koji još uvijek nije završen, ali koji  se sigurnim koracima približava svojoj konačnoj realizaciji. Danas smo našem kampusu dodali  još jedan lijep i funkcionalan objekat - ovaj sportski objekat koji smo završili za nešto više od pola godine.“ 

Džemal ef. Salihspahić, bez ikakve sumnje najzaslužniji čovjek za osnivanje ove Medrese, kazao je i ovo: „Ovo je veliki dan ne samo za kolektiv Medrese nego i za Islamsku i opću zajednicu. Drago mi je da vidim mnogo mojih učenika. Jer ja sam kišobran na koji je palo mnogo kiše. Aktivno sam radio 57 godina. Medresa je nešto krupno. Ovo je prilika da se kaže šta se uradilo za četvrt vijeka i šta se kani uraditi u narednom periodu. Ja sam danas najsretniji i najzadovoljniji čovjek, jer se moja vizija, uz Allahovu pomoć i vašu podršku, iz dana u dan ostvaruje. Bez obzira na brojne objektivne i subjektivne teškoće i dalje smo puni elana i energije i samopouzdanja koje je prva tajna uspjeha.“

 

Vlada ZE-DO kantona opremit će salu za sportska takmičenja

 

Premijer Miralem Galijašević je u svom obraćanju pored ostaloga istakao da je Vlada Kantona posvećena napretku obrazovanju. Poručio je da će Vlada opremiti salu za sportska takmičenja.

Govorio je i muftija dr. Enes ef. Ljevaković, a posebno je podvukao: „Ako se odbrana BiH od agresije smatrala čudom bosanskoga otpora isto tako, s punim pravom, i naših šest medresa možemo osloviti čudom bosanske upornosti, ustrajnosti, odlučnosti i umješnosti. To posebno možemo kazati za Medresu Osman ef. Redžović čiji jubilej - 25 godina rada,  slavimo, a koja je s radom otpočela narodski kazano s ledine, bez postojeće infrastrukture.“

Okupljeni su s posebnom pažnjom pratili besjedu reisu-l-uleme Huseina ef. Kavazovića. Uz ostalo kazao je: „Ova medresa ne obilježava samo četvrt stoljeća, ona obilježava i pet stoljeća. Ona je mladica Gazi Husrev-begove medrese. Iz GHB medrese su nastale i druge medrese. To je za nas bitno i važno. Gotovo je pet stoljeća naših medresa. Možemo biti zahvalni našim ljudima, Našem bosanskom čovjeku koji zna vrijednosti nauke i znanja, koji kroz svoje škole, mektebe, tekije prenosi znanje o vjeri, a vjera u čovjeku čini čuda. Ovo ovdje ne bi moglo nastati bez duboke vjere u ljudima koji su nosili ovaj projekat. Bez vakifa i branilaca naše zemlje ovoga ne bi bilo. Vrlo je važno da prepoznamo ono što mi jesmo i da čuvamo ono što imamo. Trebamo ulagati u naše škole, fakultete, u našu djecu, jer ona su naša sadašnjost i budućnost. Mi u njih ulažemo pologe vjere, čestitosti, rada i istrajnosti da ostanemo u ovoj zemlji, na svojoj rodnoj grudi...“

Nakon oficijelnog programa menadžment Medrese je za sve goste u školskom restoranu priredio zajednički ručak.

Sličica Želim Print

Stvarna prijetnja evropskoj kulturi je fundamen-talističko širenje straha od navodne islamske prijetnje

Mešihat Islamske zajednice u Sloveniji u okviru obilježavanja 100 godina od izgradnje džamije u Logu pod Mangartom i 100 godina institucionalnog rada i djelovanja Islamske zajednice u Republici Sloveniji organizirao je svečani prijem u Ljubljani 24. oktobra 2017. godine. Prijemu su prisustvovali najviši predstavnici vjerskog, kulturnog i javnog života u Sloveniji: ljubljanski nadbiskup Stanislav Zore, ministar za kulturu Anton Peršak, bivši predsjednik Republike Slovenije Milan Kučan, gradonačelnik Zoran Janković, imami, članovi Mešihata i Sabora i mnogi drugi gosti.

U organizaciji kulturno-obrazovnog zavoda Averroes, u saradnji sa Islamskom zajednicom u Republici Sloveniji, 25. oktobra 2017. godine održana je u Ljubljani naučna konferencija „Stoljeće Islamske zajednice u Sloveniji“. Naučna konferencija je održana kao jedan od više programskih sadržaja koji su realizirani u povodu obilježavanja značajnog jubileja, stote godišnjice institucionalnog djelovanja Islamske zajednice u Sloveniji i stote godišnjice od izgradnje džamije u Logu pod Mangartom, koju su u 1. svjetskom ratu sagradili bošnjački vojnici u austrougarskoj vojsci.

 

Stoljeće Islamske zajednice u Sloveniji

 

Međuvjerski dijalog je ključan u savremenom svijetu, a u Sloveniji su postignuti značajni pomaci, međutim mora se konstantno raditi kako bi ostvareni nivo suradnje bio dugoročan i trajan, glavna je poruka sa otvaranja naučne konferencije pod naslovom Stoljeće Islamske zajednice u Sloveniji.

Muftija dr. Nedžad Grabus u uvodnom obraćanju je kazao da je džamije u Logu pod Mangartom izgrađena daleko od centra, no za razliku od tog perioda Islamska zajednica u Sloveniji doživjela renesansu, posebno nakon osamostaljenja Slovenije. Islamska zajednica je u proteklim godinama uredila pravni položaj i realizirala mnoge infrastrukturne projekte.

Muftija Grabus je pojasnio da u IZ razmišljaju o otvaranju ustanove za izvođenje gimnazijskog programa, sa naglaskom na jezicima u kojima se razvijao islam i islamska kultura. ‚‘Samo obrazovanje u slovenskom jeziku dugoročno može intergrirati Islamsku zajednicu u slovenski prostor‘‘, ocijenio je muftija Grabus.

Muftija je dodao da ga raduje što je Ured za vjerske zajednice Vlade Slovenije sastavni dio Ministarstva za kulturu, a ne Ministarstva za unutrašnje poslove, kao što je uobičajena praksa u mnogim državama Evrope.

Pomoćni ljubljanski biskup dr. Anton Jamnik je u svom pozdravnom govoru, kao i muftija Grabus, istakao dobru saradnju između Katoličke crkve i Islamske zajednice, te važnost međusobnog razgovora i slušanja.

10 slovenija kucan grabus

Akademik Enes Karić, profesor na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, upozorio je da je dijalog moralna zadaća islamskih intelektualaca, ‚‘posebno u vrijeme kada se pojavljuje radikalizam, kojeg je danas puno među muslimanima. Posebnu odgovornost imaju profesori teologije koji muslimane moraju podučavati elementima sekularnog društva.‘‘

Ministar za kulturu Anton Peršak, koji je bio počasni pokrovitelj konferencije, naglasio je da ukoliko ‚‘ne bude dijaloga, to će odvesti u netoleranciju‘‘. Slovenija je, prema riječima ministra, na dobrom putu jer je u Sloveniji do sada zabilježen visok stepen tolerancije.

Zanimljivo je da su, tokom razgovora nakon svečanog otvaranja konferencije, akademik Karić i ministar Peršak utvrdili da su kao potomci austrougarskih vojnika koji su se borili na Soškom frontu, sabrali kazivanja svojih djedova iz tog vremena u svojim romanima.

 

Pet panela o društveno-religijskim pitanjima 20. stoljeća

 

Nakon uvodnih obraćanja održano je pet panela, na kojima se raspravljalo o društveno-religijskim pitanjima 20. stoljeća, religiji, identitetu, političkim i društvenim vidicima religije, te međuvjerskom i međukulturnom dijalogu.

U okviru prvog panela pod nazivom Društveno-religijska pitanja 20. stoljeća, dr. Ivan Štuhec, sa Teološkog fakulteta u Ljubljani, govorio je o temi Autentični vjernik u demokratskoj državi. On je ukazao na Habermasove idejne i praktične modele suživota među religijama u laičkom, demokratskom, pluralnom i za religioznost otvorenom društvu.

Doc. dr. Osman Kozlić, muftija banjalučki, govorio je o temi Uzroci intelektualne, odnosno duhovne i moralne nestabilnosti u svjetlu (ne)razumijevanja svetih tekstova. Muftija Kozlić, između ostalog, istakao je glavne uzroke iskrivljivanja vjerskih učenja zbog kojih najviše trpe vjera i vjernici, te je upozorio na značaj pravilnog razumijevanja islama u okviru odgovarajućeg obrazovnog procesa.

Dr. Mateja Ratej, sa Instituta za kulturnu historiju u Ljubljani, govorila je o temi Slovenci i Srbi: od političkih elita do slovenskih sluškinja u Beogradu između svjetskih ratova do Miloševićevog ukopa 2006. god. U svom izlaganju istakla je ulogu Antona Korošca, vođe Slovenske narodne stranke, koji je bio katolički svećenik i jugoslavenski ministar za unutrašnje poslove.

10 slovenija ministar

Prof. dr. Nevzet Veladžić, sa Pravnog fakulteta u Bihaću, govorio je o temi Uloga reisa Džemaludina Čauševića u integriranju muslimana i Islamske zajednice u evropski civilizacijski okvir na početku 20. stoljeća. Rad se fokusirao na Čauševićevu percepciju muslimana i islama u novim društveno-političkim okolnostima, koje su se promijenile odlaskom Osmanskog carstva, kada se pred muslimane postavljaju novi izazovi.

 

Religija i identitet

 

Drugi panel održan je pod nazivom Religija i identitet. Prof. dr. Šaćir Filandra, dekan Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, govorio je o temi Islam i nacionalni pokret Bošnjaka u devedesetim godinama XX vijeka. Prof. Filandra govorio je o bošnjačkom nacionalnom pokretu koji je svoj ideološki profil nastojao definirati u skladu sa vlastitom tradicijom u kojoj su bile dominantne dvije kategorije: bosanskohercegovačka državnost i islamska duhovnost.

Prof. dr. Senadin Lavić, sa Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, imao je izlaganje na temu Bosna i Bošnjaci u kontekstu antibosanstva. Prof. Lavić je govorio o svođenju srednjovjekovne Bosne na naraciju o ‚‘bogumilstvu‘‘, te o tome kako je bošnjački narod tretiran samo kao religijska skupina, negirajući njegov identitet i bosanskohercegovačku državnost.

Denis Striković, student doktorskog studija, prezentirao je rad na temu Višeslojni identitet muslimana u Sloveniji, osobito u svjetlu popisa stanovništva, posebno iz 2002. godine. On je analizirao horizontalnu i vertikalnu stranu višeslojnosti identiteta muslimana.

 

Politički i društveni aspekti religije

 

Treći panel je održan pod nazivom Politički i društveni aspekti religije. Prof. dr. Dragan Potočnik, sa Filozofskog fakulteta u Mariboru govorio je o Odnosu politike i religije, odnosno politizaciji vjere. Istakao je da bi Toynbeyev doprinos iz 1923. godine i danas mogao biti primijenjen. Politizacija vjere se javlja na početku 20. stoljeća kada rat u ime ideologije postaje rat u ime Boga.

Mr. Nevzet Porić, generalni sekretar IZ u Sloveniji, predstavio je rad Prevodi Kur‘ana na slovenski jezik i njihova percepcija. Mr. Porić je sa teološkog i jezičkog aspekta analizirao prijevode Kur‘ana na slovenski jezik i to: Klemena Jelinčiča, Erika Majarona i prijevod Mohsena i Margit Alhady, te parcijalni prijevod Nine Svetlič. U svom izlaganju naglasio je specifičnost slovenskog jezika koji nema razrađenu i usvojenu vjersku terminologiju pa se zbog toga u svim prijevodima koristi biblijska terminologija, što otežava muslimanskom čitaocu razumijevanje tih prijevoda.

U okviru trećeg panela pročitan je sažetak rada dr. Janeza Markeša, o društvenim aspektima religije. Četvrti panel pod nazivom Međureligijski i međukulturni dijalog, ponudio je veoma zanimljive i sadržajne rasprave Doc. dr. Mari Jože Osredkar, sa Teološkog fakulteta u Ljubljani, govorio je o temi Dijalog između kršćana i muslimana. Dr. Osredkar se pozvao na Marie Therese Urvoy, francusku islamologinju, koja pravi veliku razliku između izraza dijalog među kršćanstvom i islamom te dijalog između kršćana i muslimana, što podržava i dr. Osredkar.

Dr. Mato Zovkić, profesor emeritus Katoličkog fakulteta u Sarajevu, govorio je o temi Kako kršćani i muslimani mogu razumski braniti vlastitu vjeru, a da ne karikiraju vjeru jedni drugih? Izlaganje je obuhvatalo slijedeća pitanja: Šta kršćani predbacuju muslimanima (širenje vojnom silom, današnja nasilja nekih muslimana u ime vjere)? Šta muslimani predbacuju kršćanstvu (iskazivanje božanske časti proroku Isusu, nasilje nad muslimanima u vrijeme križarskih ratova, današnja islamofobija u većinskim kršćanskim zemaljama)? U vremenu dijaloga možemo razumski braniti vlastitu vjeru, a da ne izrugujemo vjeru drugih.

Prof. dr. Srečo Dragoš, sa Fakulteta za socijalni rad iz Ljubljane, govorio je o temi Multikulturnost i multikultularizam, sa osvrtom na slijedeća pitanja: kako je moguće da su se muslimanima kršila vjerska prava zbog izgradnje vlastitog vjerskog objekta? Kako je moguće da je negiranje ustavom zagarantiranog prava eskaliralo u otvorenu islamofobiju koja je nova pojava u slovenskom društvu? I kako je moguće da se sve to desilo prije terorističkog napada na američki WTC (11.09.2001.) koji je, kasnije, bio glavni pokretač islamofobije na međunarodnom planu? Po njemu je svaka ksenofobija, netrpeljivost i streotipizacija inspirisana „odozgo“. Isto je moguće da se „odozgo“ zaustave takve pojave u društvu pri čemu je naveo pozitivan primjer gradonačelnika Ljubljane Zorana Jankovića.

Dr. Marko Kerševan, profesor emeritus Univerziteta u Ljubljani, govorio je o temi Islam i muslimani u sekularnoj Evropi, te istakao da je nužan dijalog među vjerskim zajednicama prema određenim načelima sekularnog društva. Uvjeren je da sve velike vjerske zajednice uključujući i islamsku, mogu oblikovati pozitivan odnos do tih načela.

 

Islam u Sloveniji i Evropi

 

U raspravi o islamu u Sloveniji i Evropi, koja je održana u okviru petog panela, dr. Aleš Črnič, sa Fakulteta za političke nauke, govorio je o temi: Da li je islam prijetnja kršćanskoj Evropi? U veoma zanimljivoj analizi naznačenog pitanja, zaključio je da stvarna prijetnja današnjoj evropskoj kulturi nisu muslimanski imigranti, već fundamentalističko širenje straha od navodne islamske prijetnje. Sociolog i urednik časopisa Delo Ali Žerdin, predstavio je slovensko javno mnijenje o islamu u periodu od 1992. do 2016. godine, te je iznio statističke podatke o odnosu većinskog slovenskog stanovništva spram muslimana.

Dr. Enes Karić, govorio je o temi Prioriteti u muslimanskim diskursima o islamu u Evropi. Karić je svoje izlaganje prezentirao u svjetlu slike koja uramljuje najširi konglomerat najčešće suprotnih diskursa o islamu u Evropi, od islama prikazanog “u sukobu“, islama “koji je protivan“ onome što jeste pluralni i humanistički koncept evropskih društava, do islama koji je u muslimanskom diskursu formuliran plemenski, “tribalno“.

Muftija prof. dr. Nedžad Grabus, govorio je o temi Borba za dominaciju u tumačenju islama, te istakao da se Evropa danas u političkom i kulturnom smislu suočava s više različitih formi prakticiranja islama koje su posljedica imigracija i kriza u svijetu. Zato je pitanje organiziranog i institucionalnog djelovanja podjednako važno i za muslimane i širu društvenu zajednicu. U izlaganju je analizirao pitanja koja teorijski i praktično dominiraju u aktuelnim raspravama o islamu u Sloveniji i Evropskoj uniji.

Naučna konferencija pod nazivom Stogodišnjica IZ u Sloveniji ponudila je širok okvir sagledavanja različitih religijskih i socioloških pitanja i procesa u zadnjih stotinu godina u Sloveniji, te ponudila neke važne koncepte razvijanja i oblikovanja identiteta u savremenom evropskom društvu u budućnosti.

Sličica Želim Print

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine