digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage2.jpg

Hafisku diplomu Abdulahu Tabakoviću, u svojstvu izaslanika reisu-l-uleme, uručio je prvi imam Gazi Husrev-begove džamije i direktor Gazijne medrese hafiz Mensur ef. Malkić. “Hafize, čuvaj Kur’an-i-kerim, onoliko koliko ti budeš čuvao Kur’an toliko će Allah dž.š. tebe čuvati. Budi pokoran Allahu dž.š., čini dobročinstvo roditeljima, budi koristan našoj zajednici, dobro uči, dobro se vladaj i budi pozitivan primjer svojim vršnjacima i svima nama”, poručio je hafiz Malkić na hafiskoj dovi.  

Hafiska dova mladom, trinaestogodišnjem hafizu Abdullahu Tabakoviću, posigurno je veliki događaj za Mostar i od velikog historijskog značaja za muslimane Hercegovine jer su imali priliku prisustvovati događaju punom ibreta i divljenja i posvjedočiti  da je moguće, ako ima volje, vjere, ustrajnosti i podrške i u trinaestoj godini života, kako je to učinio hafiz Abdulah, postići velike rezultate.

Poslije položenog hifza odmah u mekteb

Svečanosti su pored brojnih džematlija prisustvovali mostarski imami i profesori Karađoz-begove medrese. Odabrane odlomke Kur’ana proučili su njegov muhaffiz kurra hafiz Armin ef. Abaza,  hafiz Nezir Šarić, direktor Karađoz-begove medrese hafiz Aid ef. Tulek i hafiz Malkić. Tokom programa prisutnima su se obratili još Šefik ef. Čavčić hafizov muallim i v.d. glavnog imama Medžlisa IZ Mostar mr. Dino ef. Maksumić

Efendija Čavčić je akcentirao važnost kontinuiranog djelovanja džemata Zalik u kojem trenutno žive četiri hafiza, a uskoro bi se taj broj mogao i povećati. Kazao je kako se džemat Zalik u svom radu prioritetno rukovodi idejom o važnosti ljudskih resursa. Sa prisutnima je podijelio iskustva organizacije mektepske nastave koju pohađa i Abdulah. Časove je koristio kako bi memorirao novu stranicu Kur’ana, za šta mu je trebalo, tek, desetak do petnaest minuta. Često bi se dešavalo da ga cijela mektepska grupa zajedno sa efendijom Čavčićem gledajući u mushaf preslušava. “Bila je to inspiracija i drugoj djeci da se odluče početi učiti Kur’an napamet. Ponosni smo što imamo ovakvu djecu”, kazao je Čavčić.  Posebno emotivno ga je dirnula gesta mladog hafiza Tabakovića da je odmah, nakon položenog ispita hifza, došao na mektepsku nastavu.  

Glavni imam Maksumić je u svom obraćanju protumačio islamske stavove o bitnosti činjenja dobrih djela i o značaju učenja Kur’ana. “Ova hafiska dova je prilika za sve nas da preispitamo svoj odnos prema Kur’an-i-kerimu. Je li sramota da je čovjekov život prošao, ili je ušao u šezdesete i sedamdesete godine, a da nije naučio pravilno čitati i učiti Kur’ana, a imamo naše mektebe, naše imame, našu instituciju Islamske zajednice, imamo Centar za učenje Kur’ana, koji radi već pet-šest godina. Hafiz Abdulah Tabaković je drugi najmlađi hafiz u Bosni i Hercegovini, naš čovjek, nije došao sa strane, njegovi roditelji su Bošnjaci iz ovih predjela, nisu imali posebno priliku da uče arapski jezik, nego su se potrudili da u ovom pravcu usmjere svoje dijete. Zato iskoristimo ovo vrijeme i priliku da onaj ko nije naučio harfove, da danas donese nijet da ih nauči, da kaže svom efendiji ja hoću da naučim, nauči me, poduči me... Nemojmo da dođemo na Sudnji dan da harfovi budu dokaz protiv nas jer ih nismo naučili, a Kur’an nam stoji na rafama”, upozorio je ef. Maksumić. 

Cijeli tekst

Velika je snaga i umijeće žene Bošnjakinje. Dokazala je ona to kroz povijest, onu pisanu i nepisanu. Ona o kojoj se tek odnedavno prave zapisi je vezana za njene aktivnosti u 1600 bh. džemata objedinjenih u 91. medžlisu IZ u BiH. Posljednjih godina ovaj njihov rad, do sada uglavnom volonterski, u posljednje dvije i po godine prelazi u organizirani rad koji vodi Uprava za vjerske poslove Rijaseta IZ u BiH i njen Odjel za brak i porodicu putem koordinatori-ca za brak, porodicu i ženski aktivizam.

Donedavno aktivnosti žena u bh. džematima bile vezane za školu islama i Kur’ana, ali je vremenom lista tih aktivnosti postajala sve duža i duža, posebno u pojedinim sredinama, kreiranih prema potrebama žena, ali i zavisno od materijalnih mogućnosti džemata, uz smjernice Odjela za brak i porodicu pri Upravi za vjerske poslove koja je i ove godine, druge po redu, organizirala savjetovanje za koordinatorice medžlisa i muftijstava.

Muškarci i žene zajedno na istom putu povratka Bogu

Savjetovanje je održano pod nazivom Rad koordinatorica za brak i porodicu – izazovi i perspektive od 30. septembra do 1. oktobra 2017. u Gazi Husrev begovoj medresi u Sarajevu. Predavači – savjetnici, akademik Enes Karić, prof. dr. Fahira Fejzić–Čengić, prof. dr. Fatima Lačević, prof. dr. Ismet Dizdarević, prof. Aida Krzić, mr. Amra Pandžo su brižno odabrani kako bi se koordinatoricama pružilo što više smjernica za rad, a nakon plodonosnih diskusija sa predavačima koordinatorice su pokazale vidno zadovoljstvo održanim savjetovanjem uz čvrstu vjeru da je njihov rad prepoznat kao izuzetno koristan za porodicu, Zajednici i društvo u cjelini, što, naravno, treba pratiti institucionalnim rješavanjem njihovog statusa prije svega, na čemu IZ u BiH i trenutno radi.

Reisu-l-ulema dr. Husein Kavazović je pozdravio rad Savjetovanja kao priliku za razmjenu znanja, iskustava i ideja, te obećao podršku u nastavku i unaprjeđenju aktivnosti i sadržaja iniciranih ispred Odjela za brak i porodicu. „Svi smo mi na istom putu povratka Bogu. Na tom putu smo zajedno, muškarac i žena, roditelj i djeca. Porodica je ovozemaljsko stanište koje moramo čuvati, unaprjeđivati, razvijati i štititi na svaki način“, kazao je reisu-l-ulema Kavazović, te se posebno zahvalio koordinatoricama na hizmetu Zajednici.

Direktor Uprave za vjerske poslove mr. Nusret Abdibegović u svom izlaganju se osvrnuo na aktivnosti Odjela za brak i porodicu u proteklom periodu i ukazao na očekivanja, perspektive i izazove u radu koordinatorica u narednom periodu. „Pred našom Zajednicom se otvaraju različite mogućnosti vašeg djelovanja, angažmana i rada. Nemojte sumnjati u tu mogućnost, nego ukazanu priliku pretvorite u realnost i potvrdu vaše spremnosti. Prostor za rad sa vjernicama na nivou džemata vapi za vašim prisustvom i aktivnostima u pozivanju na dobro i odvraćanja od zla“, kazao je mr. Abdibegović napominjući da se to isto može kazati i za prostor medžlisa, medresa i fakulteta, te istakao da će dobro osmišljeni i urađeni projekti i uspješne osobe uvijek biti podržani.

Cijeli tekst

Četrdeseta godišnjica Fakulteta islamskih nauka (FIN-a) u Sarajevu obilježena je nizom manifestacija, a završno svečano obilježavanje upriličeno je 29. septembra 2017. god. na FIN-u (o čemu je Preporod u prošlom broju izvijestio i donio iscrpan historijski presjek razvoja FIN-a). Govornici na svečanom obilježavanju ukratko su predstavili uspjehe FIN-a na koje možemo biti ponosni, koji beskrajno raduju ali i snažno obavezuju. Naime, ova godišnjica je dobar povod za sagledavanje budućnosti FIN-a i jedne nove moguće vizije njegovog razvoja.

U konciznom ali sadržajnom i nadahnutom obraćanju reisu-l-uleme Husein-ef. Kavazovića na svečanosti obilježavanja 40 godina FIN-a, njegove riječi: ‘’Postoje razmišljanja, pa i iz evropskih centara, da se Fakultet islamskih nauka razvija kao integrirani islamski univerzitet za evropske muslimane’’ iskre hrabrom vizijom koja zaslužuje našu pažnju i koja nas je i inspirisala za ovaj tekst. Sintagma ‘’integrirani islamski univerzitet’’ može se tumačiti na više načina, a mi ovdje dajemo svoje tumačenje i viđenje te sintagme.

Vjerovatno nema više rabljene riječi u postdejtonskoj Bosni od riječi ‘’integracija’’, koja ima svoju užu (bosansku i balkansku) i širu (evropsku) političku konotaciju. Ako se već toliko govori o političkoj integraciji i(li) integracijama bosanske države kao i drugih balkanskih država, onda je sasvim prirodno da i vjerski predstavnici muslimana (Bošnjaka, Albanaca i dr.) na Balkanu govore o vjerskoj balkanskoj integraciji njihovih naroda i zajednica. Ta vrsta integracije - o čijem se modelu može raspravljati - ima svoju realnu osnovu: Bošnjaci, Albanci i drugi imaju iskustvo življenja u zajedničkoj državi (bivšoj SFRJ), a to znači da su imali iskustvo jedinstvene Islamske zajednice hijerarhijski zavidno organizirane i, posljedično tome, a što je za nas ovdje posebno važno, imali su iskustvo jedinstvenog vjerskog poučavanja i obrazovanja – od najnižeg nivoa, mektebskog, do onog najvišeg, fakultetskog (FIN-a u Sarajevu).

Od ITF-a do FIN-a i Sarajevskog univerziteta

Otvaranjem FIN-a (tada: Islamski teološki fakultet) u Sarajevu 1977. god. ostvaren je vrhunac tog muslimanskog vjerskog obrazovanja po vertikali, a koji je garantirao jedinstvo muslimanskog vjerskog znanja na prostoru čitave exjugoslavenske države. Taj korak bio je toliko savremen, dalekovidan, historijski; on je bio izraz pobožnih težnji i konkretnih potreba, vjerskih i nacionalnih, muslimanskog naroda bivše države ka (o)čuvanju i razvijajnju vjerske svijesti i vjerskog znanja na najvišem mogućem nivou i u najvišoj mogućoj formi u tadašnjem društveno-političkom sistemu i kontekstu. I naravno, bio je maksimalno integrirajući, npr. brojni Albanci studirali su na FIN-u u Sarajevu.

Raspad bivše države donio je to što je donio, to nam je poznato, i sada smo u novoj društvenoj stvarnosti sa novim, drukčijim i neslućenim izazovima, ali i šansama i mogućnostima. FIN sada djeluje u okviru Sarajevskog univerziteta kao njegova punopravna članica (od 2013. god.), ali čiji je osnivač Rijaset IZ-e u BiH i dalje, zasad, zadržao svoja određena osnivačka prava, tako da FIN ima svoju specifičnu poziciju. Dejtonskim uređenjem BiH obrazovanje je, pa i ono univerzitetsko, podsjećamo, u Federaciji, u ingerenciji kantonalnih vlasti. Sadašnja pozicija FIN-a je, dakle, specifična ali i administrativano komplikovana. Od nekadašnjeg statusa najvišeg vjerskog učilišta muslimana u nadležnosti njihovih najviših vjerskih organa (VIS-a u SFRJ i Sabora IZ-e) bivše države sada je on sveden na nivo institucije kantonalnog nivoa. U kontekstu današnje BiH ovo ima i svoje praktične implikacije (već potvrđene u praksi): npr. svršenik FIN-a, ukoliko traži zaposlenje kao nastavnik islamske vjeronauke u drugom kantonu u Federaciji BiH, biva u podređenom položaju u odnosu na svršenika jednog od islamskih pedagoških fakulteta koji djeluje na tom kantonu, koji ima prednost zato što je završio ‘’svoj kantonalni fakultet’’. Na simboličkom nivou, ono što daje i omogućava širu poziciju FIN-a jeste administrativna pozicija njegova osnivača, Rijaseta za cijelu BiH te Srbiju i Hrvatsku kao i bošnjačku dijasporu. No uprkos administrativnoj kompliciranosti, važnost FIN-a – zahvaljujući, dobrim dijelom, njegovoj poziciji u bivšoj SFRJ i poziciji na nivou BiH do uključivanja u njegovo punopravno članstvo u Sarajevski univerzitet -  prepoznatljiva je ‘’i na Istoku i na Zapadu’’ i on uspješno zadržava svoj prestiž kao visokoškolska institucije islamskog obrazovanja u evropskom akademskom prostoru.

Islamski univerzitet za evropske muslimane

Sada se postavlja pitanje da li je uključivanje u Sarajevski univerzitet i punopravno članstvo vrhunac razvoja FIN-a u sadašnjem i budućem vremenu? Postoji li neki drugi put koji bi doprinio još većoj njegovoj afirmaciji i koja se vrsta transformacije iziskuje na tom putu? Navedene riječi uvaženog reisa Kavazavića daju odgovor: ‘’integrirani islamski univerzitet za evropske muslimane’’. Ideja islamskog univerziteta povremeno se spominje u nastupima naših vjerskih zvaničnika. Ona je, koliko se sjećamo, zvanično spomenuta u Strategiji razvoja islamskog obrazovanja u BiH aktualne administracije IZ-e u BiH. Nekolicina profesora sa FIN-a, zdušno podržava takvu ideju: prof. dr. Jusuf Ramić, prof. dr. Džemal Latić, prof. dr. Nusret Isanović, prof. dr. Orhan Bajraktarević, prof. dr. Almir Fatić. I bivši reis dr. Mustafa-ef. Cerić zagovarao je ideju osnivanja islamskog univerziteta.

Profesor emeritus Jusuf Ramić u 18. broju Zbornika radova FIN-a, iz 2015. god., napisao je rad pod naslovom ‘’Fakultet islamskih nauka u Sarajevu (prošlost – sadašnjost – budućnost),’’ str. 9-19, u kojem, između ostalog, ističe: ‘’Smatramo boljim rješenjem da se vrh Islamske zajednice okrene stvaranju uslova za stvaranje Islamskog univerziteta u Evropskoj uniji u koju se Bosna i Hercegovina aktivno uključuje’’. Vjerujemo da naše mišljenje o islamskom univerzitetu na Balkanu dijele i kolege sa drugih islamskih fakulteta na Balkanu. Sljedeći primjer nam daje za pravo: na susretu predavača tefsira na islamskim fakultetima i medresama na Balkanu, održanom u Podgorici oktobra prošle, 2016. god., prof. dr. Xabir Hamiti (doktorirao na FIN-u u Sarajevu) sa Fakulteta islamih nauka u Prištini, na Kosovu, predložio je osnivanje Međunarodnog islamskog univerziteta na Balkanu.

Smatramo da postoje sve pretpostavke da se odmah otpočne sa procesom osnivanja islamskog univerzita u BiH, odn. na Balkanu. U sastavu IZ-u BiH već djeluju četiri fakulteta (FIN u Sarajevu, IPF [Islamski pedagoški fakultet] u Zenici, IPF u Bihaću i FIS [Fakultet za islamske studije] u Novom Pazaru, Republika Srbija) te ustanove kao što su Gazi Husrev-begova biblioteka i Institut za islamsku tradiciju Bošnjaka u Sarajevu. Sama ova činjenica dovoljna je i ozbiljna osnova za razmišljanje o islamskom univerzitetu, a kada se navedenim institucijama pridodaju fakulteti islamskih nauka u Prištini i Skoplju, tada već govorimo o optimalnim uvjetima za njegovo pokretanje i takav univerzitet već zadobiva karakter međunarodni.

Time bi do izražajao došao maksimalni integrativni karakter takvog univerziteta na planu: ujednačavanja nastavnih planova i programa, razmjene nastavnika i studenata Bošnjaka i Albanaca i njihovog međusobnog približavanja te, na koncu, približavanja ovih dvaju bratskih muslimanskih naroda, kao autohtonih evropskih naroda, na institucionalnom i životnom planu. Tako bi se balkanski prostor obilježen muslimanima ponovo integrirao na nivou visokog islamskog obrazovanja, a što bi, zasigurno, donijelo pozitivne efekte i tonove u društvenoj stvarnosti muslimanskih balkanskih naroda. Također, takav univerzitet bio bi brana svakoj vrsti vjerskog ekstremizma, terorizma, radikalizma i sektaštva, a što su danas veoma aktuelna pitanja. Bio bi to evropski islamski univerzitet utemeljen na islamskoj tradiciji i učenosti, otvoren u spoznajnom smislu (studijski programi bi se kontinuirano razvijali, obnavljali i prilagođavali, na početku: na bosanskom i albanskom, a potom i na arapskom i engleskom jeziku), trajno opredijeljen za mir, stabilnost, saradnju i međureligijski dijalog sa drugima na evropskom kontinentu.

Ovakav koncept integriranog islamskog univerziteta za Balkan, ali i cijelu Evropu  - veliki broj Bošnjaka i Albanaca živi u zamljama Evropske unije kao i u onim koje su na putu za članstvo u tu političku zajednicu - u kojem bi sarajevski FIN, zbog svoje tradicije, imao vodeću ulogu, uvjereni smo da bi dobio podršku od svih: na Istoku i na Zapadu. Bivši generalni sekretar Rabite, dr. Abdullah et-Turki, bio je oduševljen idejom islamskog univerziteta na Balkanu i bio je izrazio spremnost za svaku vrstu pomoći uključujući i onu finansijske naravi.

Na tragu Macronove vizije

Institucije Evropske unije zadužene za obrazovanje potrebno je što prije upoznati sa idejom i projektom jednog ovakvog otvorenog i miroljubivog univerziteta na Balkanu te zatražiti od njih finansijsku podršku. Tim prije što je francuski predsjednik Emmanuel Macron – kako su prenijeli mediji - 26. septembra na pariškoj Sorboni održao veliki govor na temu budućnosti Europske unije, u kojem je pozvao na “novo osnivanje” i iznio niz prijedloga za dalekosežne promjene u ustrojstvu i funkcioniranju Unije. Na planu obrazovanja, Macron predlaže da se diljem EU-a osnuje najmanje 20 novih europskih univerziteta do 2020. god., kako bi mladi Europljani imali što bolje šanse za jednako obrazovanje. Također, želi i da najmanje pola europskih studenata tokom svoga studija barem pola godine provede studirajući u nekoj članici EU-a.

Osnivanje islamskog univerziteta na Balkanu nameće se kao potreba i imperativ vremena u kojem živimo iz brojnih razloga. On je potreban i zbog osnivanja i rada većeg broja medresa u okviru IZ-e u BiH, odn. talentiranih učenika koji završavaju te medrese i koji bi imali šansu da kvalitetan i sveobuhvatan studij islama nastave na domaćem islamskom univerzitetu. Intelektualni i kadrovski potencijali za takav poduhvat i projekt postoje, pa i oni finansijski, čak na blakanskom nivou, a pogotovo ukoliko se on adekvatno predstavi navedenim i drugim adresama u Evropi i islamskom svijetu. U kontekstu rada brojnih privatnih univerziteta u BiH i na Balkanu, ovakav poduhvat je sasvim realan i opravdan. Na aktualnim rukovodstvima islamskih zajednica i islamskih fakulteta na Balkanu historijska je odgovornost u tom smislu.

Sličica Želim Print

Hvala Allahu Uzvišenom. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od poroka i ružnih djela svojih. Onoga koga Allah na Pravi put uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi niko ga na Pravi put ne može uputiti. Svjedočimo da je samo Allah bog i da je Muhammed, alejhi-s-selam, Njegov rob i Njegov poslanik, koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene prije nego što nastupi Sudnji čas. Onaj ko se pokorava Allahu i Njegovom Poslaniku na Pravom je putu, a onaj ko se Njemu i Njegovom Poslaniku ne pokorava u velikoj je zabludi.

Znajte da nema dobra u djelima bez znanja, niti časti u znanju bez djela. Znanje traži djelo, a iz ponavljanja i primjene znanja i djela proizlazi naše ponašanje, naš ahlak. Allah dž.š. nam je objavio:
‘’Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i pokornosti Allahu, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu, i bojte se Allaha, jer Allah strašno kažnjava.’’ (El-Maide, 2.)

Muslimani moraju posjedovati pozitivne osobine, a njihov spas je u radu i međusobnom potpomaganju, ukoliko žele da osiguraju sretan život kako na Dunjaluku tako i na Ahiretu.

Sličica Želim Print
‘’Vjernici i vjernice su zaštitnici jedni drugima.’’ (Et-Tevbe, 71.

Božiji Poslanik, a.s.,  kaže: “Čovjek se mora truditi za onim što je pošteno i za njega korisno, a ne smije čekati niti se obazirati da će mu samo doći i vrijeme donijeti”. Alejhisselam je međusobnu ljubav muslimana u jednom hadisu usporedio sa organizmom “čiji dijelovi podjednako osjećaju, kada oboli bilo koji od njih.›› Također se prenosi da je rekao: ‘’Ni jedan od vas nije pravi vjernik sve dotle dok ne bude želio svom bratu ono što želi sam sebi.’’ (Buhari)

Svaki musliman u sebi bi trebao imati razvijenu pozitivnu osobinu da pomogne drugom čovjeku kada mu je ta pomoć potrebna. Ako utrošite jedan dio svog imetka na Božijem Putu, Allah će vam ga umnogostručiti i oprostiti vam vaše grijehe. Allah mnogostruko nagrađuje i blag je. U hadisu stoji: “Ko se nađe pri ruci svome bratu kada mu bude potrebno, Allah će se naći. Onome ko od svog brata muslimana otkloni nevolju na Ovom svijetu Allah će njemu otkloniti nevolju na Sudnjem danu. Ko pokrije manu svog brata Allah će pokriti njegovu na Danu sudnjem.’’

U jednoj predaji Poslanik, a.s., kaže: “Onome ko krene ispuniti potrebu svome bratu muslimanu, Bog će za svaki korak upisati sedamdeset dobrih djela i oprostit će mu sedamdeset grijeha.”

Draga braćo, musliman je dužan da želi i nemuslimanima svako dobro kao i sebi, jer u drugoj predaji stoji da cijelom svijetu treba željeti ono što želimo sebi, jer svi smo mi ljudi od kosti i mesa, samo što su oni zanijekali Allaha dž.š, a zato će oni, draga braćo, sigurno biti kažnjeni.

U islamskoj kulturi se potrebe ljudi tumače kao blagodat i milost. Zato, oni koji zbog svojih imovinskih mogućnosti ili posebnog društvenog položaja budu izloženi navalama molbi i iskazivanja potreba trebaju znati da su im se otvorila vrata Božije milosti, a mnoštvo blagodati nikoga neće zamoriti niti će kome dosaditi. Prenosi se da je hazreti Husejn, r.a., rekao: “Uistinu su potrebe koje vam ljudi iznose blagodati Božije prema vama, pa neka vam te blagodati ne dosade.” Zato, svaki musliman treba lijepo prihvatiti ove blagodati i milost od Gospodara, te se potruditi onoliko koliko može u ispunjavanju potreba onima koji ih imaju, a u slučaju da to ne može učiniti, neka barem dadne odgovor sa objašnjenjem koje ulijeva nadu.

Jer, Plemeniti Poslanik, a.s., ovako bi postupao: “Kada bi mu neko izložio svoju potrebu, on ga ne bi vratio, a da mu je ne bi ispunio, ili bi mu barem govorom olakšao.” U svakom slučaju, ako neko ne može ispuniti potrebu potrebitom, treba s njim tako razgovarati da ovaj ne postane očajan i razočaran. Kur’an Časni kaže: “A ako se od njih moraš okrenuti, u želji da od Gospodara svoga stekneš samilost kojoj se nadaš, ti im opet reci koju ugodnu riječ.” (El-Isra, 28)

Božiji Poslanik, a.s., nakon spuštanja ovoga ajeta, kada bi neko od njega nešto tražio, a on ništa nije imao da mu dade, govorio bi: “Neka Bog i nas i vas opskrbi iz obilja Svoga!” Stoga onaj koji ne može udovoljiti nečijoj potrebi treba ga barem utješiti riječima koje ulijevaju nadu, kao što su: “Nadam se da će Bog ispuniti tvoju potrebu, a i ja ću se truditi onoliko koliko budem mogao radi tebe”, a ne s njim se svadljivo i grubo ophoditi i učiniti ga očajnim. Poslušajmo prijevod sure koju često učimo i u namazu, sure El-Maun ili “Ere’ejte-llezi”, kako je narodski zovemo: “Znaš li ti onoga koji Onaj svijet poriče?” Pita nas Uzvišeni Gospodar u prvom ajetu ove sure i daje odgovor u nastavku: “Pa to je onaj koji grubo odbija siroče, i koji da se nahrani siromah – ne podstiče. A teško onima koji, kada molitvu obavljaju, molitvu svoju kako treba ne izvršavaju,  koji se samo pretvaraju i nikome ništa ni u naruč ne daju!” (El-Maun).

Pored svih ovih obaveza musliman kao pripadnik Islamske zajednice mora biti svjestan svojih dužnosti i obaveza i prema svojoj Islamskoj zajednici kao i prema svojoj domovini.

Bože, od Tebe tražim zaštitu od brige i žalosti.

Od Tebe tražim zaštitu od slabosti i lijenosti.

Od Tebe tražim zaštitu od straha i škrtosti.

Od Tebe tražim zaštitu da me dug ne savlada i da me ljudi ne nadvladaju!

Amin!

Šta je to u čovjeku što ga navodi na gordost, oholost ili hvalisanje?! Zašto se čovjek oholi i uzdiže!? Zar čovjek zaboravlja od čega je stvoren i kako završava svoj dunjalučki život?! Zar zaboravlja ove svakodnevno vidljive istine koje se tiču njegovog ovozemaljskog početka i kraja?! Jesmo li zaboravili šta je to plemenita vrlina skromnosti ili poniznosti?! Koliko smo posvećeni ovoj vrlini u vrijeme opće materijalizacije i posvemašnje obezduhovljenosti?!

Budući da je čovjek, između ostaloga, i biće zaborava (insan), otuda ga je potrebno stalno podsjećati pa i na one očigledne i univerzalne istine koje su same po sebi dokazive, vidljive i shvatljive. U tom smislu i Allahovu, dž.š., Knjigu možemo promatrati, a ona to uistinu i jeste, kao Knjigu podsjećanja ili opominjanja čovječanstva. Štaviše, sam Kur’an za sebe kaže da je on zikr, zikra i tezkireh. Sve ove kur’anske riječi u sebi nose ideju stalnog podsjećanja ili opominjanja (na nešto). Kur’an nas, dakle, stalno podsjeća na istinu o nama samima i našoj ulozi na Zemlji; stalno nas podsjeća na našega Gospodara, na Sudnji dan, na Budući svijet... Također, podsjeća nas na moralne vrline najvišega reda, kao i na onu iskonsku moralnu odgovornost koju su ljudske duše posvjedočile još u Ezelu - Praiskonu.

Vrlina iz Ezela

Vrlina skromnosti ili poniznosti ima svoje metafizičko utemeljenje još od kalu bela, tj. onog ezelskog svjedočenja svih ljudskih duša, kada su one posvjedočile i priznale za svoga Gospodara Allaha, dž.š. Njezino metafizičko utemeljenje i značenje deriviramo iz slijedećeg kur’anskog ajeta: I kad je Gospodar tvoj iz kičmi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo i zatražio od njih da posvjedoče protiv sebe: “Zar Ja nisam Gospodar vaš?” – oni su odgovorili: “Jesi, mi svjedočimo” – i to zato da na Sudnjem danu ne reknete: “Mi o ovome ništa nismo znali” (el-E’araf, 152).

Ovim ajetom, koji se u tefsirima određuje kao ajetu l-mīsāk (ajet o preegzistentnom ugovoru ili zavjetu ljudskih duša o pokornosti i robovanju Uzvišenom Allahu), na jedinstven način prikazana je i pokazana ljudska skromnost ili poniznost spram njihovog Stvoritelja i Gospodara. Ponizni i smjerni odgovor ljudskih duša kalu bela - “Jesi, mi svjedočimo” - na upečatljiv i snažan način govori o iskonskoj ili primordijalnoj ljudskoj skromnosti, poniznosti, predanosti i moralnoj odgovornosti.

Prema tome, ljudskoj duši je, snagom Božanske volje, usađena ili prirođena vrlina skromnosti. Skromnost je prirodno ili iskonsko stanje ljudske duše ili ljudske prirode kao takve. Zar se čovjek ne rađa kao skromno, nejako biće?! Zar sa Ovoga svijeta ne odlazi još skromniji, bez igdje ičega?! Zato je u svom moralnom usavršavanju na ‘’putu ka izvoru’’ (šeri›at) polazna tačka ljudske duše upravo skromnost ili poniznost u svom metafizičkom i praktičnom smislu.

Vjernik u svome duhovnom i fizičkom životu vazda mora pokazivati i usavršavati vrlinu poniznosti ili skromnosti, kojom se neprestano (pod)sjeća na preegzistentni zavjet (mīsāk) koji je dao svome Stvoritelju iskazujući time svoju vjernost u njegovom izvršavanju.

Skromnost u Kur’anu

Imajući na umu ovo ezelsko porijeklo vrline skromnosti, postaje nam jasnije zašto Kur’an u brojnim svojim ajetima podsjeća ljude i žene na vrlinu skromnosti. I ovdje je kur’anski stil raskošan i znakovit. Naime, Kur’an nekada govori o djelima koja ukazuju na vrlinu skromnosti, nekada o djelima koja su opozitna toj vrlina, a nekada, pak, o načinu stjecanja te vrline. Na osnovu svega toga dolazi se do zaključka da Kur’an, s jedne strane, snažno insistira na skromnosti kao nužnoj vrlini kojom se jedan musliman mora ukrasiti i, s druge strane, o nužnosti izbjegavanja i odstranjivanja iz svoje duše oholosti ili samodopadljivosti.

Iz brojnih kur’anskih ajeta koja govore ili ukazuju na vrlinu skromnosti, ovdje izdvajamo samo dva.

U suri El-Furkan (63) Uzvišeni Allah Svoje robove opisuje kao skromne ili ponizne riječima: A robovi Milostivoga su oni koji po Zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove, odgovaraju: “Mir vama!’’ U komentarima Kur’ana pojam hevnen (‘’mirno’’) protumačen je kao: krjeposno i Bogobojazno (Dahhak); smireno i dostojanstveno (Mudžahid); skromno i bez oholosti (Ibn Zejd).

Ovo su mišljenja koja navodi Maverdi u svome tefsiru (En-Nuket ve-l-’ujun), i dovoljna su nam da uočimo ideju skromnosti kao jednu od odlika vjernika kojom ih Uzvišeni izdvaja od ostalih ljudi. ‘’Robovi Milostivog’’, kaže Bika’i u svome tefsiru, ‘’nikoga ne vrijeđaju, niti se nad bilo kime uzdižu; milostivi su prema sebi i drugima’’ (Nazmu-d-durer...; nav. prema: altafsir.com).

Ovdje nije posrijedi nikakava slabost vjernika, već upravo suprotno: riječ je o njihovom ponosu i njihovoj nadmoći, ali bez oholosti, obijesti i nadmenosti. Oni to pokazuju u svome hodu koji odražava njihove osjećaje i stavove; oni dostojanstveno, smireno, ozbiljno i odmjereno idu ka svome cilju - a ne idu kao mrtvaci i mlitavci! Ne mogu ih bestidnici omesti u njihovom cilju; ne osvrću se na gluposti i smicalice svađalica i besposličara, niti sa njima raspravljaju i polemišu. Takvi ih ne zanimaju, oni su iznad njih; nemaju vremena za njih jer su obuzeti plemenitim ciljevima, a ne prepirkama i svađama koje besposličari i svadljivci jedva čekaju (usp.: Sayyid Qutb, U okrilju Kur’ana, 19/64-66).

Dakle, Svevišnji je samo jednim ajetom toliko mnogo kazao o skromnosti i načinu na koji nam ona može uštedjeti dosta energije za hajirli i plemenite ciljeve.

U drugom ajetu (Lukman, 18) Kur’an vrlinu skromnosti hvali na slijedeći način: ‘’I, iz oholosti, ne okreći od ljudi lice svoje i ne idi Zemljom nedmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog’’. Ovaj ajet naveden je u kontekstu kada mudri Lukman savjetuje svoga sina i, između ostalih savjeta, uputio mu je i navedene riječi.  Nakon što se, na jedan slikovit način, zabranjuje oholost i njezino manifestiranje putem uzvijanja vráta (Kur’an ovdje upotrebljava karakteristični i rijetki izraz se’ar, kojim se označava jedna vrsta bolesti kod deve kada ona, uslijed te bolesti, savije svoj vrat) i okretanje lica od ljudi, kaže se: i ne idi Zemljom nedmeno, čime se, zapravo, sugeriše skromnost u hodu, bez uvijanja i znakova nadmenosti. Manifestiranjem oholosti ili gordosti vjernik se udaljava od Allahove ljubavi: jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog. Gordi, oholi i hvalisavi ne nalaze se u Allahovoj blizini!

Sličica Želim Print

Humanitarni fond ,,Exit’’ osnovan je u aprilu 2016. godine pri džematu Jusuf-pašine džamije u Maglaju, u narodu poznata kao Kuršumlija. Fond je lokalnog karaktera, a osnovan s ciljem prikupljanja i podjele novčane pomoći bolesnim, starijim penzionerima i socijalno ugroženim porodicama s područja medžlisa/općine Maglaj. Novčana sredstva ili donacije prikupljaju se petkom poslije džuma-namaza ispred džamije Kuršumlije, a posjete ciljanim grupama se obavljaju redovno, svake sedmice shodno raspoloživim sredstvima i pristiglim zahtjevima, koji se razmatraju na sedmičnom sastanku Upravnog odbora fonda. Uzevši u obzir da članovi UO fonda imaju vlastita primanja i zaposlenja, humanitarne aktivnosti obavljaju potpuno volonterski i altruistički na ime zadovoljstva Gospodara svjetova, a što obuhvata rad bez dnevnica, putnih troškova ili sličnih prihoda od sredstava fonda. 

S obzirom da se sredstva prikupljaju javno od džematlija, ali tome doprinose i drugi prijatelji fonda koji ne dolaze petkom na džumu, sve aktivnosti i izvještaji su javnog karaktera i prate ih javne objave na maglajskim portalima i televiziji. 

-Iako su prikupljanja stalna i redovna, džematlije maglajske Kuršumlije i poslije sedamnaest mjeseci ne posustaju u neprestalnom finansiranju  fonda, a iz kojeg je do sada isplaćeno 22.000 maraka spomenutim kategorijama ugroženih Maglajlija. Pored novčanih donacija u iznosu od 50,00 do 500,00 KM po jednoj osobi ili porodici, humanitarne akcije obuhvatile su i pakete pomoći za bolesne u Kantonalnoj bolnici Zenica, uplate cjelogodišnjeg doručka u školskoj kuhinji za učenike iz soc.ugroženih porodica, zatim jednokratna podrška za novorođenčad i slično. 

,,Gdje ima svjetlosti, nema mraka. Gdje ima rada, ima i rezultata. Naravno, gdje ima iskrenosti, ima i svestrane podrške’’, ističu članovi fonda.

Cijeli tekst

Usprkos činjenici da je regulacionim planonom bilo predviđeno da Živinice ne mogu imati vjerski objekat, ipak u septembru 1987. godine otvorena je prva živinička džamija s munarom

Ovom slovu o živiničkom džematu Rudar povod je trideseta godišnjica otvorenja džamije i trideseta godišnjica imamske službe imama Vehbije ef. Mujezinovića u njemu. Vehbija ef. Mujezinović u džemat je došao 26. 9. 1987. godine. Kad se prisjeća prvih imamskih koraka u ovom džematu Vehbija ef. Mujezinović će kazati: „Ovo je prva džamija s munarom u Živinicama. Do njene izgradnje vjerski život se odvijao u zgradi MIZ Živinice. Prije mene imam je bio Rasim ef. Pepić. Džemat Živinice Grad formiran je od dijelova džemata Đurđevik i Gornje Živinice. Godine 1973/74. formiran je džemat Živinice Grad, a prvi imam bio je Smajo ef. Salihović. Džamija je oborila dotadašnje rekorde po brzini gradnje i aktiviranju donatora. Živinice su bile jedan od gradova u kojem nije bilo planirano podizanje vjerskih objekata. Tadašnje komunističke vlasti htjele su da Živinice imaju obrise ateističkog grada. Temeljac je bio u oktobru 1984., a radno useljenje bilo je u martu 1987., a svečano otvorenje u septembru 1987. Bila je ogromna posjeta.

Cijeli tekst

U džamiji Behram-begove medrese u Tuzli imam iz Brčkog mr. hfz. Ismail-ef. Čehić 30. avgusta završio je hatmu Kur’ana po sedam kiraeta pred kurra hafizom Samir-ef. Hodžićem, rukovodiocem Škole Kur’ana MIZ Brčko i prvim kurra hafizom u Brčkom i Tuzlanskom muftiliku u zadnjih 100 godina. Time je hafiz Čehić dobio idžazetnamu za 7 kiraeta, stekao zvanje kurra hafiza i postao drugi kurra hafiz u Tuzlanskom muftiluku u zadnjih 100 godina. Kao svjedoci na idžazetnami su se potpisali muderrisi Behram-begove medrese hfz. Mirnes-ef. Spahić i mr. hfz. Edin-ef. Dedić, a dodjeli idžazetname su prisustvovali i hfz. Damir-ef. Jahić i mr. hfz. Saudin-ef. Gobeljić. Zanimljiva je činjenica da je hfz. Čehić prvi naš kurra hafiz nakon 84 godine koji je svoju idžazetnamu stekao u Bosni, a ne u inostranstvu.

Cijeli tekst

Učenici posjetili gradove u Srbiji, Crnoj Gori, Hrvatskoj, Makedoniji i Turskoj

U svom trećem danu maturalne ekskurzije učenici Cazinske medrese u jutarnjim satima prešli su granicu Turske i tu priliku iskoristili da posjete jednu od prijestolnica velikog osmanskog carstva, grad Edirne, u kojem su klanjali rani sabah-namaz u Selimiji.  Nakon toga maturanti su se uputili ka  Čanakkalama, gradu u kojem se odigrala čuvena Bitka na Čanakkaleu, koja je u Evropi poznatija kao Bitka na Galipolju, a predstvlja jednu od najtežih bitaka u Prvom svjetskom ratu. Na Galipolju je u borbi za Osmansko carstvo stradalo preko 200 hiljada ljudi, a među šehidima je i 15 hiljada Bošnjaka, kao i hiljade ljudi iz 81 zemlje. Iskoristili su priliku i posjetili i grad Bursu, rodno mjesto velikog  Osmanskog carstva.  U večernjim satima musafiri iz Krajine doputovali su u Istanbul. Veoma je zanimljivo da su maturanti u toku samo jednog dana posjetili tri prijestolnice Osmanskog carstva: Edirne, Bursu i Istanbul. Tri dana boravka u Istanbulu je zaista nedovoljno da se upozna njegovo bogato kulturno-historijsko naslijeđe.

Cijeli tekst

Pozitivna priča o džematu Donja Koprivna kod Cazina, Omer ef. Kovačeviću i njegovih 20 godina rada

Uvodnim i riječima dobrodošlice, prije otpočinjanja mevludskog programa, skupu se obratio imam domaćin Omer ef. Kovačević.  Bihaćki muftija Hasan ef. Makić je u svom predavanju podcrtao da su razlozi zbog kojih je priređena svečanost vrlo bitni te čestitao džematlijama, Omer efendiji i Medžlisu Cazin što su je organizovali, jer je ona pokazatelj kvalitetnog rada, međusobnog uvažavanja i težnje ka jačanju zajednice, islamske misije i vjerske pouke.  Potom je Sinanudin Bajrić proučio odlomak iz Kur’ana, a dovu glavni imam Said ef. Mujakić, nakon čega je predsjednik džematskog odbora Said Bajramović sa Omer ef. uručio 83 paketića učenicima vjerske pouke. Ta praksa koju je inicirao Omer ef., a džemat objeručke podržao, prisutna je već 14 godina. Uvedena je radi afirmisanja vjerske pouke i iskazivanja pažnje prema učenicima mektepske nastave, pa i onima koji će to biti u budućnosti. Osim toga, Omer ef. je, kao znak poštovanja, predsjednicima džematskog odbora u proteklih 20 godina uručio od sebe po knjigu sa posvetom, uz zahvalnost za dobru saradnju koja je donijela dobre rezultate: Bajramović h. Husniji, Hodžić h Aliji, Omerčević Rasimu, porodici umrlog Bajramović r h Asima,  Omerčević Zuhdiji, Hodžić Hamidu, Bajramović Saidu (aktuelni predsjednik) i blagajniku Hodžić Hazimu, koji besprijekorno vodi finansije džemata od kako je Omer ef. u D. Koprivni. Potom se skupu obratio relativno mladi mutevelija Said Bajramović, koji je izrazio zahvalnost džematlijama što su podupirali sve ideje materijalnog i moralnog karaktera od značaja za džemat i Islamsku zajednicu, posebno ističući tek završene adaptacione poduhvate na džamiji.

Cijeli tekst

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine