Zapis o trideset godina džemata Briješče započinjemo u mektebskim prostorijama. O nastajanju džemata, gradnji džamije govore ljudi koji su, zajedno sa drugima koji danas nisu bili prisutni ovdje, u ove projekte ugradili dio sebe. Jedan od njih je hadžija Ramiz Čamdžić koji je iz rodnih Orahovica kod Višegrada u ovo naselje doselio 1973. godine. Bio je prvi mutevelija i predsjednik Građevinskog odbora za izgradnju džamije. O počecima aktivnosti na osnivanju džemata rekao je: “Ovdje sam našao podosta pobožnih i učevnih ljudi. Prvo što mi je na um palo je pitanje gdje ćemo klanjati teravih namaz. Našli smo kuću u kojoj smo klanjali u džematu. Iz te kuće, sa tih teravija, sve je krenulo. Desilo se da nam je teravije jednog ramazana predvodio Ševkija -ef. Bećar, koji je radio u Gazi Husrev-begovoj medresi. Dok smo sjedili jedne noći rekao nam je: ‘Da živim ovdje gdje ste vi, ili bih sa džematom podigao džamiju ili bih se odavde iselio pa odselio tamo gdje ima džamija, makar duplo slabije živio.’ Nažalost, u prošlom sistemu i prošloj državi ovdje nije bilo dozvoljeno ništa praviti, jer nije bilo nikakvog regulacionog plana, a naselje je bilo u zaštitnoj zoni zbog blizine gradskog zemljišta. No, mi se nismo mirili s tim. Hadžija Šaban Mehić poklonio nam je zemljište za džamiju. Kasnije nam je zafalilo zemljišta tražili smo da nam od svog preostalog dijela proda potrebnu kvadraturu. I tada nam je učinio hajir i potrebnu zemlju dao besplatno. Početkom devedesetih, u vrijeme predizbornih aktivnosti, dogovarali smo se kako podignuti džamiju. U Omeru Behmenu, predsjedniku Odbora Islamske  zajednice Sarajevo, našli smo pravog sagovornika. Dao nam je upute kako raditi. Između ostalog, dao nam je blokove na koje ćemo prikupljati novac i donositi u odborsku blagajnu, a oni će davati naloge za nabavljanje građevinskog materijala. Poznavao sam jednu gospođu koja je bila građevinski inspektor. Nasamo sam joj rekao da kanimo praviti džamiju, te da nam progleda kroz prste. Ona je mahala glavom. Mi smo za prvi maj te 1990. započeli temelje. Na akciji je bilo 50 – 60 ljudi. Bila je magla. Došla je ona. Pitala je šta se ovo radi. Rekli smo - mesdžid. Ko je glavni, a mi uglas rekosmo niko. Zovnu ona mene da potpišem zapisnik.”

Za deset dana napravili džamiju

Čamdžić se za sve poteze na gradnji džamije konsultovao sa tadašnjim Odborom IZ. Ubrzo su krenuli i sa izgradnjom drugog sprata. Tada je došao drugi inspektor. Behmen ih je savjetovao da stopiraju radove, da ne idu na silu, te da vide šta se može uraditi. Mutevelija Čamdžić nastavlja: “Nikola Đurić, glavni urbanista, rekao mi je da stanemo s radovima i konzerviramo ono što je urađeno. Prije toga čuo sam kako mi pripremaju lisice na ruke i da bi me mogli uhapsiti, jer sam prokužen kao organizator. Ispričam to rahmetli Behmenu koji mi kaže da on misli da me neće uhapsiti, a ako i uhapse neće mi djeca ogladniti. Nastavio sam pratiti Đurića. Rekao mi je da ide deset dana na more u Dubrovnik i da ćemo nastaviti pregovore kad se vrati u Sarajevo. Kada sam se uvjerio da je on stvarno u Dubrovniku mi smo se organizirali i za desetak dana ukrovili džamiju. Poslije toga razmišljalo se o munari. Omer nam je savjetovao da možemo klanjati i u džamiji bez munare, a da umjesto munare razmišljamo o kupovini pušaka jer je vrijeme mirisalo na rat.”

Građanima Briješća Brda nije nedostajalo sredstava ni za munaru, niti za puške kojima su branilli svoje naselje, grad Sarajevo i BiH u cjelini

Srbi su džamiju srušili 19. februara 1993. godine

Jedan od donator džemata je i hadžija Ahmed Fejzić. Za njega Midhat ef. Begić kaže: “Kad god se vodi kakva akcija u džematu hadži Ahmed je tu, koliko god para da je potrebno, hadžija je tu. Mnogo toga je finansirao na džamiji.” O džamiji i džematu hadžija Fejzić kaže: “Ova džamija je imala višestruko značenje. I s jedne, i sa druge strane bili su Srbi. Kad su naši borci zarobili jednog Srbina pitali su ga zašto nisu napadali Briješće Brdo. Odgovorio je da su se bojali olovke - munare. Kad su srušili džamiju i njenu munaru napravili su veliko veselje. Ova džamija je nama bila korist, a našim neprijateljima strah. Nakon rata trebalo je obnoviti džmiju. Narod je bio osiromašen. Pojavili su se donatori i ona je obnovljena.” 

Kažu da je hadžija Fejzić predložio da svako domaćinstvo mjesečno da po jednu marku da bi se iz tih sredstava džamija mogla održavati. Džematski odbor je to prihvatio. Angažirali su mladiće volontere koji su išli od kuće do kuće i promovirali tu aktivnost. 

Galib Imamović je bio dugogodišnji mutevelija džemata. On kaže: “Munara je srušena 19.2.1993. Glavnu ulogu u obnovi džamije imao je rahmetli predsjednik Alija Izetbegović. Drugi dan po rušenju munare došao je ovdje i kad je čuo da neki vojnik prijeti da će kao odmazdu srušiti crkvu u Reljevu, on je rekao: ‘To ne smije uraditi vojnik Armije R BiH. Ko to uradi naš vojnik nije. Ja sam pravnik i gonit ću ga sudom, jer i crkva je bogomolja. Čuvajte toprak, a garantujem vam da će se džamija obnoviti i da će biti ljepša nego što je bila’.” 

Džamija je obnovljena na gabaritima kakvima je prvotno i bila. Muhamed Badri, Palestinac, bio je vakif njene obnove.

Muzafer Salić je trenutni mutevellija. Ranije je bio blagajnik, inkasant. Uvijek je bio u svim akcijama oko džemata i spona između džemata i Medžlisa IZ Sarajevo. Merzudin Čamdžić vlasnik je jedne firme koja također pomaže džamiju.

Džemat koji je iznjedrio šest hafiza

Za džemat Briješće Brdo kažu da je od postanka do danas imao dobre i vrijedne imame. 

Sa posebnim pijetetom Midhat efendija govori o svojim kolegama imamima, prethodnicima u džematu: “Prvi imam koji je učestvovao u izgradnji ove džamije bio je Elmedin-ef. Hodžić, trenutno imam u Hrasnici. Poslije njega za imama dolazi Kasim -ef. Hodžić, Elmedinov babo. Poslije Kasima efendije dolazi Sulejman-ef. Posavljak. Uz dužno poštovanje svim imamima, prekretnica u radu ovog džemata dešava se sa dolaskom imama Posavljaka. Bio je šest godina, a takav bereket je donio kao da je radio 60 godina. I ja danas berem plodove ponajviše iz vremena njegovoga rada ovdje. U njegovo vrijeme pokrenute su inicijative za mnoge stvari kao što su kupovina zemljišta, proširenje harema i izgradnja imamske kuće. Ugradio je jake temelje mektebu, omladinskom aktivizmu, ujedinio džemat, postavio vrlo jaku bazu za rad. Poslije njega također šest godina radio je Ejub-ef.  Velić, trenutno imam u Ilijašu. Od prvog oktobra 2019. na dužnost dolazim ja.” 

Cijeli tekst u printanom i digitalnom izdanju.