50godina.jpg
digitalbanner-naslovna7.jpg

Odlučio sam nastaviti babinim i bratovim stopama

Autor: Mirnes Kovač Novembar 27, 2020 0

U organizaciji Medžlisa Islamske zajednice u Cazinu, Grada Cazina, džemata Stijena i porodice Sulejman-ef. Hašića u džamiji džemata Stijena 31. oktobra 2020. ili 14. rebi-ul.evvela 1442. hidžretske godine, priređena je svečanost hafiske dove s kojom je student Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu Ahmed Hašić i zvanično proglašen hafizom Kur'ana časnog. 

  • Poštovani Hafize, kada si počeo sa učenjem hifza i otkud ta ideja?

Hafiz Ahmed: Odrastajući u ambijentu jedne ulemanske porodice koja je cijeli svoj život posvećena misiji islama i njegujući tradicionalne islamske vrijednosti rodila se ljubav prema učenju, a kasnije i memorisanju Kur´ana. Prvi koraci u učenju Kur´ana napamet bili su svakako vezani za mekteb i mektepska takmičenja, te kasnije kroz medresu. Dolaskom na Fakultet islamskih nauka u Sarajevu moja želja za učenjem Kur'ana napamet dobila je novu dimenziju. Kao student prve godine fakulteta počinjem sa svojim prvim ozbiljnim koracima na putu hifza. Na tom putu pronalazim učitelja sa kojim zajedno prelazim taj put. Želim naglasiti da je izuzezno važno tokom ovog zahtjevnog putovanja imati dobrog muhaffiza, učitelja ili mentora. Pored svih, hvala Bogu, talenata koje mi je Bog podario, bilo mi je žao što nisam hafiz. Ipak, to je nešto najveće, kruna nad krunama, nešto prema čemu svaki čovjek treba težiti. Biti čuvar Božije riječi je najčasnija titula na dunjaluku. Postoji i jedna druga dimenzija, a to je da nisam htio biti izuzetak u porodici, te sam odlučio nastaviti babinim i bratovim stopama.

 

  • Kako si uspio uskladiti hifz sa svojim studentskim obavezama?

Hafiz Ahmed: Ne umanjujući važnost samog fakulteta, u mom slučaju hifz je uvijek bio na prvom mjestu. Kada poredamo prioritete, učenje hifza postaje znatno lakše. Također, brže se pamte i memorišu informacije iz drugih predmeta. Hafizi u procesu učenja Kur'ana napamet mogu pronaći čak i više slobodnog vremena od svojih prijatelja koji imaju drugačija interesovanja, a da toga nisu ni svjesni. Od izuzetne važnosti je raspored obaveza u toku dana, ali hifz je uvijek na prvom mjestu. S obzirom da sam hifz polagao na fakultetu, običaj je bio da prije same nastave proučim stranice pred muhaffizom, pa tek onda da se vratim fakultetskim obavezama. U slučaju da ne stignem proučiti stranice prije nastave, onda bih iskoristio pauze kako bih završio svoju glavnu obavezu. Po povratku sa fakulteta na prvom mjestu potreban je odmor, pa bih čestio odspavao kako bih bio spreman za učenje novih i ponavljanje već naučenih stranica. Za vrijeme ispita ponekad bismo napravili pauze kako bih i to uspješno položio, ali ne pauze od ponavljanja već od učenja novih stranica. Ako vidim da mogu stići i jedno i drugo onda još bolje, nema pauza. U tim danima muhaffiz bi mi uvijek govorio: „Samo ponavljaj pa ćemo nastaviti, hifz je ponavljanje.“

  • Ko ti je na ovom putu posebno pomogao?

Hafiz Ahmed: Prije svega neizmjerno sam zahvalan Uzvišenom Gospodaru koji mi je podario zdravlje, snagu i volju da učim hifz. Posebno mjesto zauzimaju moji roditelji i porodica. Majka, koja nas je na sebi svojstven način motivirala da učimo i otac koji je bio tu kadgod je trebalo preslušati, pokazati i podržati. Iako smo kilometrima udaljeni, podrška je dolazila i od moga brata koji je također hafiz i kojeg sam imao za primjer, jer je on hifz završio u medresi. Nakon porodice tu je moj muhaffiz koji je uveliko zaslužan za moj uspjeh. Imao sam čast da hifz učim pred jednim od najeminentnijih stručnjaka kada je u pitanju kiraetska oblast, a to je kurra hafiz dr. Dževad Šošić i njemu dugujem veliku zahvalnost. Pored njega, ovom prilikom se želim zahvaliti i asistentu na Katedri za kiraet na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, hafizu mr. Abdulazizu Drkiću koji mi je izlazio u susret i preslušavao me u slučaju odsustva mog muhaffiza. 

  • Šta za tebe znači ova današnja hafiska dova?

Hafiz Ahmed: Nakon što sam položio hifz pred komisijom Rijaseta IZBiH u mjesecu martu bio sam veoma razočaran što neću moći organizirati hafisku dovu kako sam planirao. Kao što i sami znamo nalazimo se u specifičnoj situaciji koja ne pruža mogućnost za održavanje naših svakodnevnih aktivnosti. Poslije određenog datuma u mjesecu augustu koji smo, nažalost, morali otkazati evo danas hvala Bogu proučismo dovu. Za mene jedan od najljepših datuma u životu i poseban osjećaj koji teško riječima mogu da opišem. Sretan sam što smo nakon skoro sedam mjeseci uspjeli da organiziramo hafisku dovu. S druge strane, tužan sam jer mnoga lica ne vidim tu, pogotovo moju užu porodicu koja ne može doći. Zaista, veće diplome od hafiske nema i za mene ovo predstavlja veliku odgovornost.

  • Potičeš iz ulemanske porodice koja je posvećena hizmetu islamu, kako doživljavaš ovaj emanet?

Hafiz Ahmed: Kao što prethodno rekoh, ovo je zasigurno najveća titula koju čovjek može steći na Ovom svijetu i koja mu daje mogućnost da se nada Allahovoj nagradi na Onom svijetu. Mi hafizi moramo biti svjesni da smo preuzeli emanet čuvanja Kur´ana i naša je šerijatska obaveza da kontinuirano učimo Kur´an,  tj. održavamo kur´anski vird. Molim Allaha da učvrsti svakoga ko se nalazi na putu stjecanja titule hafiza. Amin! 

© 2017 Preporod All Rights Reserved. Implemented by HudHudPro - Video produkcija