Mostarski muftija mr. Salem ef. Dedović danas je u svom uredu uručio priznanje Ibrahim ef. Zlomužici za dugogodišnji istrajan i predan rad u Islamskoj zajednici. Ef. Zlomužica je službeno penzionisan početkom ove godine ali je i dalje nastavio savjesno i odgovorno doprinositi dignitetu i cjelovitosti Islamske zajednice.  Priznanje koje mu je dodijelio muftija smatra svojim ličnim dugom i dugom Islamske zajednice u cjelini prema ljudima koji su svoj radni angažman u punom kapacitetu podredili interesima muslimana i očuvanju dini islama u Bosni i Hercegovini.  

„Postoje ljudi koji su svojim tihim, mirnim načinom života i nadasve vjernim odnosom ovu Zajednicu čuvali, čuvali njenu historiju i njenu opstojnost kroz vrijeme. Zahvaljujući tim ljudima i mi možemo biti na njenom čelu. I možemo kazati da Zajednica tako opstoji, razvija i da se njena misija i njen nauk na takav način pronosi kroz vrijeme. Smatrao sam da s naše strane trebamo iskazati veliko ljudsko hvala ljudima koji su toliki niz godina doprinosili dignitetu Islamske zajednice“, obrazložio je motive dodjele priznanja muftija Dedović. 

Ibrahim ef. je jedan od karakterističnih odvažnih simbola hercegovačkog imama, simbol Islamske zajednice u Hercegovini i svih kušnji kroz koje je ona posljednjih desetljeća prolazila. „Ibrahim jeste simbol i insana i vjernika, kojeg nije pokolebalo stradanje i zlostavljanje u logorima, da ostane uspravan, častan i dostojanstven, bez ikakvih osvetoljubivih poriva unutar svog srca i svoje duše. On je ostao u dubini svoje duše veliki čovjek. Ostao je dosljedna misiji imama“, istakao je muftija.

Ibrahim ef. Zlomužica  rođen je u Podveležju 5.1. 1952.g. Gazi Husrev-begovu medresu je završio 1977.g. Radio je kao imam u Bijenji kod Nevesinja, Dabrici i Borojevićima kod Stoca, te nekoliko mostarskih džemata, nakon čega je preuzeo dužnosti gasala u pokopnom društvu „Bašluk“.  Ef. Zlomužica je 1993.g. bio zatvorenik u zloglasnom logoru HVO u Stocu smještenom u Koštanoj bolnici. Prema pisanju domaćih medija tada su ga tjerali da po deset sati stoji držeći ruke iznad glave, da „okujiše“ i klanja nakon čega je bio podvrgnut batinanju i psihičkom zlostavljanju. Tukli su ga drškom od krampe do iznemoglosti. Kad bi se onesvijestio polijevali bi ga vodom da bi ga opet batinama mogli onesvijestiti. Sve su mu zube polomili. Toli­ko je bio natekao od udaraca da sam sebe nije mogao prepoznati. A tukli su ga i vojnici i civili. "Slobodna Dalmacija” je u povodu njegovog hapšenja objavila tekst pod naslo­vom "Uhvaćen zloglasni Ibrahim ef. Zlomužica i njegova banda”, što i dan danas na upečatljiv način govori o sprezi zločinaca i vladajućeg režima, jer Ibrahim ef., naprosto nikada nikom zlo, zbog svoje mirnoće i tihosti, nije ni mogao pomisliti, niti je ikada bio sklon fizičkom načinu rješavanja ikakvih nesuglasica. Zatvaranje, mučenje i izmišljanje tobožnje krivice  ef. Zlomužice bilo je samo dio šireg plana agresije HVO-a na Bošnjake u Hercegovini.

Kako je u svojim memoarima zapisao bivši mostarski muftija Seid ef. Smajkić HVO je imao logor za imame – hodže, koje su kao vođe naroda odvojili od naroda i zarobili, i to na prostorima pod kontrolom svojih jedinica od Mostara, Dubrava, Stoca, Čapljine, Ljubuškog. Mislili su da će tako narod lakše „pasti“ i, uz uklanjanje vojnog fronta Armije RBiH – potčinjavanjem HVO-u, postići davno željeni cilj, stvaranje HR-HB. No, planovi su jedno, a stvarnost sasvim drugo. Tokom agresije HVO-a i HV-a na Bošnjake Hercegovine i njihov životni prostor u logorima HVO-a bilo je zatočeno desetine imama; u logoru Dretelj: Kadrić Sakib, imam iz Višića, Ćosić Numan imam iz Bivoljeg Brda, Alić Ahmet imam iz Lokava, Kovačević Sakib imam iz Aladinića, Blažević Ibrahim imam iz Pješivca, Biber Ahmet imam s Bune; u logoru Gabela Sejfo Kajmović imam iz Rečica; u logoru Heliodrom: Kasim Mezit imam iz Jasenice, Ahmet Bandić imam iz Gradska-Ljubuški,  Ibrahim Eminović, Hasan Eminović,imami iz Nevesinja i Asim Smajić; u logoru Zabrđe bio je zatočen sadašnji reisu-l-ulema,a tadašnji muftija tuzlanski Husein-ef. Kavazović sa delegacijom kantona Tuzla; u Prozoru Elkaz Hidajet, koji je pod torturom i silnim pritiskom doživio infarkt i nasilno umoren. Od strane HVO-a 1993.g. su ubijena dva imama Mušan Bećirević i Salem Mezit.

Komentirajući te činjenice muftija Dedović izrazio nadu kako bi djelomičnu satisfakciju i Ibrahim ef. Zlomužica i cijela Islamska zajednica za torture koje su provođena nad njenim službenicima i njenim članovima ipak mogli dočekati izricanjem pravomoćne presude čelnicima HZ-HB pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu. „Nadam se da će se tom presudom dokazati i potvrditi sve ono kroz što smo prošli u ovom proteklom periodu, šta je ustvari bio smisao udruženog zločinačkog poduhvata na naš narod i na naš prostor iako znamo da nema ovozemljaske pravde i adekvatne kazne koja može dosljedno sankcionisati zločin učinjen prema našem narodu, nad Islamskom zajednicom, nad našim kulturno-historijskim nasljeđem koje je sistematski razarano“, zaključio je muftija. 

On je izrazio nadu da će mlađe generacije imama koji se tek uključuju u rad Islamske zajednice uvijek imati senzibiliteta, obzira i jasan stav prema zločinu počinjenom krajem XX stoljeća na području Hercegovine. „O tome trebaju imati cjelovitu informaciju i treba da dovoljno znaju i da to dalje prenose na generacije koje dolaze. U svim tim činjenicama se jasno vidi da smo mi kao narod dostojanstven narod, koji je pored svega kroz šta je prošao ostao otvoren i komotan za svakoga u svakom trenutku, baš kao što je to slučaj i sa Ibrahim ef. Zlomužicom“, naglasio je muftija Dedović.

U primjeru odnosa prema vrijednostima života Ibrahim ef. Zlomužice duboko ukorijenjenim u narav islamskog učenja muftija Dedović je primijetio kako se radi o iznimno dobrom primjeru na koji način se nositi sa svim izazovima života i ostati punim srcem i svom dušom odan općežim interesima i Islamskoj zajednici . „To je taj život pun odanosti islamskom učenju,  pouzdanja Islamskoj zajednici i svom narodu. Mislim da nema ništa vrjednije od toga. Njegov primjer odanosti sistemu, principima, ustrojstvu, poštovanju autoriteta, reda i poretka je primjer za sve druge koji žele znati šta je Islamska zajednica. Mislim da je njegov primjer žrtve koju je podnio za našu vjeru, za naš narod, za našu Zajednicu u cjelini  inspirativan svim novim generacijama koje se uključuju u rad Islamske zajednice“, poručio je muftija Dedović.

Ibrahim ef. Zlomušica se kratko i ljudski zahvalio muftiji Dedoviću na ukazanoj časti i dodijeljenom priznanju istaknuvši kako je sve što je radio radio tražeći Božije zadovoljstvo ali i zadovoljstvo ljudi kojima Islamska zajednica predstavlja životnu vrijednost. „Hvala muftiji na ovom ljudskom gestu i priznanju koji znači da čovjek koji je na odgovornoj dužnosti u Islamskoj zajednici vodi računa o svojim ljudima. Ne treba ništa drugo već da je rekao ove nekolike tople riječi. To je dovoljno. Nije bitno da li će uručiti neki poklon ili neće, važno mi je šta on osjeća i šta je iskazao“, prokomentirao je ef. Zlomužica, dodavši kako nikada u životu parcijalno nije percipirao niti doživljavao različite organizacione jedince  Islamske zajednice, koje su za njega, bez obzira na bilo kojem nivou, uvijek bili jedno, bili i ostali Zajednica.