Red u svemiru naziva se mizan - kosmos, red u prirodi sunnetullah -determinizam, red u komunikaciji između Boga i čovjeka - Objava preko Poslanika, red u srcu - iman, red u duši ahlak - moral i savjest, red u glavi - 'akl, um i razum, red u društvu - islam, red i putokaz u srcu iznutra – kelime-i šehadet,  tevhid ili monoteizam, red i putokaz izvana u prostoru - kibla, Kjaba, Bejtullah, red u mišljenju iznutra - svijest, red u mišljenju izvana- logika, red u govoru iznutra sidk - istina, red u govoru izvana - retorika, red u prvom, iskonskom i primordijalnom odnosu jeste 'ibadetullah - robovanje Jednom Jedinom Stvoritelju, red u drugom odnosu jeste poštivanje, priznavanje roditelja, oca i majke, red u prošlosti misak, 'ahd, vasijjet - tradicija, red u načinu života i ponašanju, sekafetun - kultura, red između imućnih i siromašnih je obavezna, na vjeri utemeljena solidarnost - zekjat, sadekatu-l-fitr i umjerenost svih ljudi, red u salatu - saff, red među životinjama - parenje i instinkti, red u sekularnim i instiktivnim odnosima između ljudi i žena, bića i stvorenja iste vrste a različitih spolova jeste nikjah - brak, red u slobodi je - odgovornost, red za mogućnost je dužnost, red za pravo je - obaveza, red za rstetiku je rtika, red u životu je Hakk - Istina, red u zakonu iznutra za sva stvorenja je 'adl i kist - pravda i pravičnost i red u zakonu izvana je šerijat. Kur'an svjedoči postojanje univerzalne, unutar iskonske i neprekinute i primordijalne tradicije, Istine i Pravde u svakom narodu, u svim generacijama i na svim prostorima: "Među svim narodima, u svakom vremenu ima onih koji upućuju Istini i koji na temelju  Istine pravedno sude. I u narodu Musaovu ima ljudi koji na Istinu upućuju i koji na temelju Istine pravedno sude.“ (El-Earaf, 159. i 181.)

Pravda i pravičnost

Za temu teksta bitne su tri riječi: Hakk, 'adl i kist. Riječ hakk ima četiri fundamentalna značenja: 1) Allahovo ime, 2) istina, 3) osnovna norma i 4) pravo. Prema Kur'anu i Hadisu, Allah je izvor Istine, osnovne norme i prava: "Istina, osnovna norma i pravo - Hakk je od Gospodara tvoga, zato nikada u to ne sumnjaj." (Ali Imran, 60.) Istina, utemeljena na religiji, po Objavi daje život svakoj kulturi i ona je temelj pravde i pravičnosti.

Laž, potpuna suprotnost Istini, izaziva smrt svake kulture. Svi pravi, zdravi i plemeniti odnosi, veze i komunikacije počivaju na Istini - laž truje, izboličava, unakažuje, razara i kida odnose i komunikacije među ljudima. S pravom se kaže, samo je Istina lijepa, a stvarnost, ma koliko velika i raznolika, zato što je prolazna, samo je korisna.

U pravu Istina je najviša pravna norma iznad koje nema veće norme. Zapravo, to je norma koja prethodni svim drugim normama i čije se važenje ne može izvesti iz bilo koje druge norme zato što je ona izvor, sadržaj, značenje, temelj, granica i mjera svih drugih normi i pravila koja moraju biti saglasna s njom. Ne samo to, sadržaj i supstanca 'adla- pravde i kista - pravičnosti u islamu je Hakk - Istina. Pod 'adlom- pravdom u univerzalnom smislu podrazumijeva se red, poredak, sistem, harmonija, sklad i ekvilibrij u i između svemira, prirode, svijeta, života, čovjeka i ljudi. To je također opći princip koji podrazumijeva da svaka stvar, stvorenje i biće u anorganskom, organskom, biljnom, životinjskom, ljudskom i svemirskom svijetu bude ono što jeste i da bez zapreke i ikakve smetnje služi onoj funkciji i cilju koju mu je Allah namijenio.

"Mudar i ozbiljan politički sistem oponaša prirodu u svome životu i svojim djelima, on je smješten u tačan odnos i simetriju sa svjetskim poretkom i sa načinom postojanja, prema kojem žive stalna tijela, koja se sastoje iz privremenih dijelova. Religija nije samo čovjekov duhovni oblik već je i sami bitni ustavni princip. Ona je etička osnova ustavnog poretka političke vlasti, zato što razvija ideju dužnosti, koja obavezuje građane na valjano djelo u zajednici, i ona starinom (tradicijom) i nepromjenjivošću svojih ustanova (potpora poretku) pogoduje i moralnosti i disciplini, redu i kulturi", piše Edmund Burke.

Šta znače ustavi, zakoni, norme i slobode bez Boga, Istine, Osnovne norme i Pravde mudro suvislo i nezaboravno upozorava Learned Hand: "Šta mislimo kada kažemo da smo prije svega u potrazi za slobodom? Često se pitamo, ne polažemo li previše nade u ustave, zakone i sudove (normativizam i pravni formalizam?) To su lažne nade, vjerujte mi, to su lažne nade. Sloboda se nalazi u srcima ljudi i kada se tamo ugasi, nijedan sud ne može joj pomoći. Ali, dok se tamo nalazi, ne trebaju joj ustavi, zakoni, ni sudovi da je spase. A šta je sloboda u srcima ljudi? To nije sloboda da radimo ono što nam padne na pamet. To je negacija slobode koja vodi njezinom uništenju. Društvo u kojem ljudi ne priznaju nikakav autoritet (od Boga Osnovnu normu iz koje se izvodi ustav) nad svojom slobodom ubrzo postaje društvo u kome sloboda počinje pripadati samo nekolicini divljaka." Dostojevski je još jasniji i direktniji: "Bez vjere u Boga ne može se uspostaviti pravda ni na površini dječije suze." Pjesnik Brana Miljković odsudno se pita: "Hoće li sloboda umeti da peva kao što su sužnji pevali o njoj?" Hoće pod dva bezuvjetna uslova: "Zvjezdano nebo nad nama i moralni zakon u nama su dva nepobitna dokaza da ima i postoji Bog," kaže Kant.

Laž i mržnja

Slijedi nezaobilazno i neizostavno pitanje, šta je to što najviše ugrožava: Istinu, pravdu, pravičnost i kulturu. Na prvom mjestu to je svjesna, sistemska, planirana, programirana, proračunata i ciljana laž: "I Istinu za laž ne prodajite i ne miješajte i Istinu svjesno u znanju i proračunato ne ukrivajte." (El-Bekare, 42.) Na drugom mjestu, posebno Istinu, pravdu i pravičnost ugrožavaju oni ljudi koji imaju moć, izvršnu, zakonodavnu i sudsku vlast, a sude i presuđuju bezobzirno, beskrupulozno, prvenstveno po svojim željama, strastima, požudama, pohotama i instinktima: "O Davude (a Davud je bio i kralj) Mi smo te halifom - povjerenikom na Zemlji učinili zato sudi ljudima na temelju Istine po pravdi i nikako se ne povodi za strašću da te odvede sa Allahova puta. One koji zbog strasti skreću i zalutaju sa Allahova puta čeka teška i bolna patnja na Onom svijetu, zato što su zaboravili na Dan u kome će se račun polagati.“ (Sad, 26.)

Na trećem i četvrtom mjestu, Istinu, pravdu, pravičnost i zakonito suđenje ugrožavaju krivo svjedočenje i izbjegavanje svjedočenja iz bilo kojih razloga i po bilo kojim osnovama: "O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedočite Allaha radi, pa i na svoju štetu, ili na štetu roditelja svojih i rođaka, bili oni bogati ili siromašni, pa Allahovo je da se brine o njima! Zato ne slijedite strasti - kako ne biste bili nepravedni! A ako namjerno i svjesno budete krivo svjedočili i svjedočenje iz bilo kojeg neopravdanog razloga izbjegavali, pa Allah zaista zna ono što radite." (En-Nisa, 135.) Princip primjene pravde i pravičnosti u islamu počinje od sebe, svoje djece i žene, roditelja, braće i sestara, rodbine i prijatelja, dakle najbližih i najdražih, do nivoa etnosa, plemena, naroda, nacije i države, a ne od nivoa naroda i države pa se nikada ne stigne do sebe i svojih. Ko prema sebi i svojim najbližim položi ispit pravde i pravičnosti, on je slobodno i neustegnuto pravedan prema svim ljudima, stvorenjima i svjetovima.

Mržnja i samovolja su dva otvora koji razaraju, truju i uništavaju veze, odnose, relacije i komunikacije među zajednicama, društvima, narodima, rasama i nacijama, na isti način kao što maligni tumor ili rak razara i uništava pojedinačni ljudski organizam. Nesagledivu opasnost od samovolje, mržnje za pojedinačni, grupni i zajednički život ljudi uočava svaki vispren, mudar i odgovoran čovjek: "Na mržnju ne uzvraćajte mržnjom. Za Bosnu mržnja je slijepa ulica. Mržnja ne razara samo naše duše, ona razara ono što mi nazivamo samim bićem Bosne“, govorio je Alija Izetbegović u Zetri 2. oktobra 2002. godine, samo pet godina nakon genocida kozmičkih razmjera nad njegovim narodom.