PREPOROD: Molimo Vas, uvedite nas u temu aktuelne pandemije daleko od medijskog senzacionalizma! Koliko je dugo poznat ovaj virus, kakva je njegova opasnost u poređenju s drugima i šta bismo trebali znati o njemu?

HUKIĆ: Koronavirusi inficiraju ljude i mnoge druge kičmenjake. Još od 1960-ih godina se zna da uzrokuju bolesti ljudi. Do danas je dokazano da sedam koronavirusa inficira ljude. Bolest se javlja kao upala dišnih puteva i probavnog sistema. Uzrokuju uobičajene prehlade, ali i teške infekcije donjeg respiratornog trakta u najmlađim i najstarijim dobnim skupinama; dok su neki od njih važan uzročnik (pseudo) krupi i bronhiolitisa u djece. Veliki broj životinja nosi svoje vrste koronavirusa. One mogu biti rezervoar i izvor infekcije, ili posrednik u prijenosu infekcije s neke druge vrste životinja na čovjeka. Široki spektar koronavirusa nalazi se kod slijepih miševa, koji mogu imati presudnu ulogu u evoluciji virusa. Zoonotski koronavirusi pojavili su se posljednjih godina da uzrokuju epidemije ljudi, poput Teškog akutnog respiratornog sindroma (SARS) 2003. i Respiratornog sindroma Bliskog Istoka (MERS) od 2012. godine. SARS-CoV se smatra životinjskim virusom, porijeklom iz šišmiša, koji se proširio drugim životinjama (civet mačkama) i ljudima. U provinciji Guangdong na jugu Kine, prvi put je dijagnostikovana bolest ljudi 2002. godine. MERS-CoV je zoonotski virus, što znači da se radi o virusu koji se prenosi između životinja i ljudi. Porijeklo virusa nije u potpunosti razumljivo, ali prema analizi različitih genoma virusa, vjeruje se da je porijeklom iz šišmiša i da se prenio kamilama negdje u dalekoj prošlosti. Studije su pokazale da su ljudi zaraženi direktnim ili indirektnim kontaktom s zaraženim dromedarnim kamilama. Krajem 2019. godine identificiran je novi koronavirus povezan s grupom bolesnih  sa upalom pluća u Wuhanu, Kina, odnosno SARS-CoV-2. Iako precizni rezervoari životinja za COVID-19 još nisu sigurni, noviji dokazi govore da su i šišmiši i pangolin, koji se konzumiraju u Kini i koji se koriste u tradicionalnoj medicini, mogući rezervoari. Virus koji ima genom koji je više od 99% sličan COVID-19 nedavno je izolovan iz pangolina. Iako se ova tri nova koronavirusa međusobno razlikuju, novi dokazi govore da je COVID-19 vjerojatno evoluirao iz virusa povezanog sa SARS koronavirusom.

Podržite naučni rad.

Kao svaki drugi i ovaj virus ima isti životni ciklus

PREPOROD: Kakve su prognoze po pitanju ove pandemije? Može li se očekivati veći broj oboljelih većim brojem testiranja?

HUKIĆ: Treba napraviti jasnu razliku između inficiranih i oboljelih. Veći broj testiranih ne znači nikako veći broj oboljelih. Masovnim testiranjem možemo samo imati jasniju sliku o tome koliko je ljudi inficirano virusom. Najveći broj inficiranih uopšte nema znakove bolesti i ne zna da je inficiran. Međutim, njihov imuni sistem to dobro zapamti i novi susret sa virusom spremno dočekuje. Postaje otporan na infekciju po istom principu kao nakon vakcinacije. Takve osobe su nam dobro došle i one dižu kolektivni imunitet u jednoj zajednici i otežavaju, usporavaju ili onemogućuju širenja virusa. Druga, daleko manja grupa inficiranih razvija znake i simptome bolesti. Njih treba liječiti. S obzirom da nemamo specifičnu terapiju, dajemo im terapiju koja umanjuje težinu bolesti i pomaže oboljelim da se sami izbore s infekcijom.

U ovom momentu masovno testiranje je samo u službi prevencije bolesti. Inficirane osobe treba da izoliramo, s ciljem da spriječimo širenje infekcije na osjetljive osobe i one koje su pod rizikom da razviju tešku, pa i smrtonosnu bolest. Ova pandemija će sigurno proći, samo je pitanje kada i kakve ćemo imati posljedice. Koliko će se života izgubiti, kakvo će nam biti zdravstvo i ekonomija? Pretpostavljam da će nam trebati najmanje godinu dana da se situacija smiri. Da se virus stavi pod kontrolu, bilo postizanjem kolektivnog imuniteta, masovnom vakcinacijom ili promjenom ćudi samog virusa. U ovom momentu, s obzirom da nemamo vakcinu i odgovarajuću terapiju, sudbina virusa, ali i nas, zavisi od provođenja higijensko-epidemioloških mjera, to jeste od nas samih. Premda je COVID-19 novi virus, on kao i svaki drugi virus ima isti životni ciklus. On je bezuslovni parazit, koji živi i razmnožava se samo u živoj ćeliji. Poslije određenog vremena, milioni virusnih čestica se oslobađaju iz zaražene ćelije i kreću u potragu za novim domaćinom. To je moment kada virus mora izaći u vanjsku, za njega neprijateljsku, sredinu, a ujedno to je slaba karika u životnom ciklusu virusa. Na nama je da ga spriječimo da dospije do naših zdravih ćelija i da ga ostavimo da propadne u vanjskoj sredini. U tom cilju, građani treba da drže rastojanje između sebe, da ostanu u svojim kućama, da često peru ruke toplom vodom i sapunom i da se zbog toga osjećaju korisno i dobro, jer doprinose sprečavanju širenja epidemije iz svoje kuće.

Cijeli intervju u štampanom izdanju Preporoda i digitalnom putem aplikacije za andorid i iOS telefone.

Roditelji ne vakcinišu djecu

PREPOROD: Može li naša država zaista ostati bez medicinske snage, kako stalno ove teme naslovljavaju domaći, ali i strani mediji?

HUKIĆ: Možemo ostati bez značajnog broja zdravstvenih radnika, ako u komunikaciji s njima nismo iskreni, ako zatajimo da smo bili u kontaktu sa zaraženim osobama i da imamo simptome bolesti. Kada dozvolimo da virus uđe u zdravstvene ustanove, problem se multiplicira, obolijevaju zdravstveni radnici, bolesnici koji se liječe od drugih bolesti i nastaje veliki haos. Zdravstveni radnici čuvaju sve nas, a mi moramo da pazimo na njih. Naši zdravstveni radnici imaju bogato ratno i poslijeratno iskustvo sa radom u vanrednim situacijama. Rješavali smo epidemije mišije groznice, bruceloze q-groznice, salmoneloze, pandemijske gripe (H1N1), ptičije gripe, pa ćemo izaći nakraj i sa ovom bolešću. Samo nam treba disciplina, podrška i sredstva za rad.

PREPOROD: Kakav je naš službeni sistem zaštite i prevencije, ali i lični u smislu koliko građani BiH vode računa i koliko su osviješteni o virusnim oboljenjima?

HUKIĆ: Ovo nije ni prva, a ni posljednja epidemija koja je zadesila Bosnu i Hercegovinu. Mi imamo relativno dobro uređen sistem zaštite stanovništava od zaraznih bolesti, kao spremne planove pripravnosti. Međutim kada opasnosti prođu, naši građani brzo zaborave šta znači epidemija. Sada vapimo za vakcinama, a, s druge strane, postojeće nećemo da koristimo i društvo dovodimo u opasnost. Ove godine veliki broj građana je obolio i umro od gripe, jer se nisu vakcinisali. Roditelji izbjegavaju vakcinisanje svoje djece pa su u BiH česte epidemije morbila, rubeole, a prijeti opasnost i od dječje paralize. Moramo da radimo još više na dizanju svijesti o opasnostima od virusnih infekcija, jer za njih nema dobre terapije. Samo prevencija pomaže.