Vejo: Brine me neorganska revitalizacija religijskog

Autor: SELMAN SELHANOVIĆ Avgust 19, 2015 0

ističe dr. Edina Vejo ukazujući da mladim ljudima treba odgojno-obrazovna podrška religioznosti koja neće dovesti do unutarnje pometnje i zbunjenosti između osobnog i društvenog, dakle, koja će ponuditi jasne, iskrene obrise i principe ponašanja, naravno, osjetljive prema izmijenjenoj, pojačanoj refleksivnosti mlade osobe

Dr. sc. Edina Vejo je profesor na Islamskom pedagoškom fakulteta Univerziteta u Zenici

 Kao osoba koja je učestvovala u radu na udžbeniku isl.vjeronauke za 1.razred osnovnie škole, imate li uvida koliko je vjeronauka zaživjela, odnosno da li ste osobno zadovoljni statusom vjeronauke u školama?

 - Razumijevam pojavljivanje vjeronauke u našem odgojno-obrazovnom sistemu responzitivnim odgovorom na relevantne društvene zahtjeve. Od tog momenta do danas, prosesi u vjeronauci i oko vjeronauke nisu održali tu poželjnu svježinu razumijevanja društvenih procesa. Naprotiv, u određenim momentima, strateška događanja oko vjeronauke, doživljavam inhibitornim u vrlo kompleksnim i zahtijevnim procesima odgoja i obrazovanja mlade osobe. Šta to znači? Neupitno, treba sistemska podrška mladoj osobi u procesu odgajanja, njegovanja onog spektra potreba koje može artikulirati upravo vjeronauka u školi. U protivnom, ako se prepusti stihijnosti čovjekova konstitutivna potreba za Bogom, nije dobro. Ukoliko odgojno-obrazovni sistem ne podrži mladu osobu u artikuliranju ove njegove prirodne zapitanosti i otvorenosti, učinit će to neko drugi-instaliranim, priručnim odgovorom, konstruiranim u ko zna koju i čiju svrhu. Dakle, neka vjeronaučnog odgojnog i obrazovnog događanja unutar zvaničnog sistema odgoja i obrazovanja, unutar njegove kulturalne pitomosti, uobičajenosti da se važna saznanja ezabliraju time što ulaze u školske kurikulume. Međutim, pojavljuje se pitanje transponiranja sadržaja koji po svojoj naravi pripadaju vjeronauci u nastavne sadržaje. Nedostaju ambicioznija,ozbiljna istraživanja sigurnih parametara koji će definirati dobrobit mlade osobe i društva uopće, izvjesnije ishode ovog transponiranja. Ne istražuju se nove mogućnosti pretakanja značenja religijskih ideja i vrijednosti u oblike koje mlada ovovremena osoba može prihvatiti i razumjeti. Pri tom, meni osobno, nije ni posebna ni dovoljna utjeha što se veliki broj učenika opredjeljuje za pohađanje vjeronauke. Bojim se da se radi o religijskoj identifikaciji potaknutoj društvenim pritiskom poželjnosti, koja nije senzibilna niti osobito odgovorna prema stepenu i kvaliteti prisutnosti religioznosti na osobnoj ravni. Brine me ovakva neorganska revitalizacija religijskog, kao i sveopće pristajanje uz nju. Mladim ljudima treba odgojno-obrazovna podrška religioznosti koja neće dovesti do unutarnje pometnje i zbunjenosti između osobnog i društvenog, dakle,koja će ponuditi jasne,iskrene obrise i principe ponašanja, naravno,osjetljive prema izmijenjenoj, pojačanoj refleksivnosti mlade osobe. Mladi ljudi, duboko vjerujem, istraživački rezultati ovoj konstataciji 'idu ususret', bez obzira na svoje pojavne raznolikosti,bunt i mladalački otpor,duboko teže smislenom životu. Traže da budu pokrenuti projektima u koje će željeti uključiti svoje sposobnosti za nešto u što vjeruju da je veće i od njih samih. Eto, iz ovakvih kriterija sagledavam aktuelnu poziciju islamske vjeronauke.

 

Neovisnost religijske edukacije

Religijska edukacija nam je, očito, neophodna. Da li u tom smislu idemo ukorak s Evropom?

 

- U Evropi je znanstvenoistraživački interes, odnos javnosti prema religijskoj edukaciji uređen, deideologiziran odnos. Pojedinci i institucije, orijentirani ka religijskoj edukaciji, ozbiljnošću i sistematičnošću, znanstvenom relevantnošću bavljenja ovom oblasti, doprinijeli su njenom kredibilnom tretiranju. Kod nas nedostaje istraživački institut koji bi metodološki kontrolirano, ukrupnjenim snagama, nepristrasno propitivao situaciju u religijskoj edukaciji. Nedostaje ozbiljna znanstvena publikacija u kojoj bi se objavljivali referentni radovi u ovoj oblasti. Treba težiti za promišljanjem o religijskoj edukaciji, pa potpunije i religijskoj formaciji, na temelju striktnog pridržavanja pravila vezanih za područje znanstveno-stručnih istraživanja i time nastojati da religijska edukacija ne zavisi od 'dobre volje' vjerske ili političko-administrativne 'vlasti'.

 

Svaki odgoj djeteta počinje od roditelja. Kako ocjenjujete bh.strategiju odgoja i obrazovanja djece u cjelini?

 

- Strategija pretpostavlja složen, određen sklop aktivnosti, s tačno preciziranim nosiocima aktivnosti, ishodima dobiti za one kojima je namijenjena. U Bosni i Hercegovini postoji Strateški plan razvoja obrazovanja za period 2008-2015.godina. Unazad nekoliko godina, tačnije 2004.godine, prisustvovala sam Konferenciji koja se bavila pitanjem postojanja strategije odgoja u Bosni i Hercegovini. To događanje mi je potvrdilo da na razini Bosne i Hercegovine ne postoji strategija odgoja. Prisutni su izolirani napori porodice, pojedinih škola, dijela nevladinog sektora, međutim, radi se o isparčanim nastojanjima, nedostaje im upravo strategijska uvezanost i ukrupnjenost. Proces izrade strategije posjeduje svoju metodologiju, te zajedničko postojanje konsenzusa oko cilja odgoja. Etički univerzalizam je izazov za koncept religijske edukacije, konkretno, i školske vjeronauke. U istraživanju u kojem sam učestvovala prije nekoliko godina, čiji rezultati su prezentirani na 13. Svjetskom kongresu udruženja komparativnih pedagoga, održanom u Sarajevu, 2007.godine, pokazalo se kako ni Katolička ni Islamska vjeronauka kod nas nisu u svojoj realizaciji osobito posvećene etički univerzalnom. Dakle, ne postoji 'strategijska logika i manir' promišljanja i djelovanja, oni koji posjeduju formalne , institucionalne kapacitete za modeliranje ovakvog procesa ne čine to.

 

Za neprihvatljivo ponašanje mladih najveći krivac često se pronalazi u školi. Međutim, škola nije isključivi krivac...?

 

-Naravno, škola nije izolirano odgojno-obrazovno događanje. Suvremena škola egzistira u partnerskom odnosu s porodicom i zajednicom. Podršku ovakvom razumijevanju obezbjeđuju suvremene kontekstualne teorije razvoja. I najpozitivnije investiranje u kvalitet školskog odgojno-obrazovnog događanja, neutralizirat će kontekst neodgovorne zajednice unutar koje se događa. Baveći se socijalnom pedagogijom, postajem osjetljivijom i spremnijom da analiziram ovakve konfliktne konstelacije. Istovremeno, ovladavamo instrumentima relevantne reakcije kroz različite modele i oblike preventivnih i interventnih programa.

 

Potreba socijalne rekonstrukcije društva

 

Pojave narkomanije, kriminala, nasilja i sl. u našem društvu itekako se tiču učenika. Kako preventivno djelovati? (S druge strane društvo im i ne nudi baš neke velike mogućnosti)

 

- Kad izvan Bosne i Hercegovine sudjelujem u radu znanstveno-stručnih konferencijskih projekata koji propituju ove probleme, dogodi mi se da budem dirnuta, fascinirana životnom, istraživačkom posvećenošću znanstvenika da daju siguran, propitan, učinkovit prilog rješavanju ovih problema. Nije moguće ni potrebno nekritički preslikavati tuđe modele rješenja problema, ali je dobro da smo o njima dobro obaviješteni, da razvijamo sebi, svojoj kulturi, primjerene modele i da 'preslikamo' posvećenost, ozbiljnost i odgovornu riješenost ovih ljudi da svojim znanstvenim angažmanom priskrbe društvenu relevantnost.

 

Diskontinuitet između tradicijskog i odgojnog uzor

 

Ipak, važno je reći da bošnjačka nesnalaženja, gubljenja sebe jednako kao i arhaična projiciranost u prošlost, deficijentni su odgovori u vremenu u kojem je nužno obezbijediti trajanje. Nerazumijevanje tradicijskog mjerom njegove inspirativnosti i vitalnosti, kao i zabluda o svemu modernom kao najboljem odgovoru jer se hronologijski dogodio posljednji, nisu podrška mladoj osobi u zadobijanju identiteta u kulturi kojoj pripada. A upravo porodični odgoj posredstvom uzora predstavlja autentično utjelovljenje načina života bošnjačke kulture i uveliko će odrediti mladoj osobi značenje kulture u kojoj je rođena. Dakle, rezultati istraživanja nagovijestili su postojanje izvjesnog diskontinuiteta u refleksiji živog tradicijskog u bošnjačku porodicu i odgojnog uzora kojeg ona nudi.

 

 

Narkomanija, kriminal, nasilje o kojem govorite, jesu manifestacija dubljih, nataloženih problema i njih treba početi rješavati u korijenu i znatno prije nego što dosegnu svoj pogubni intenzitet.Prije izvjesnog vremena, potaknuto tragičnim ubistvom madića, Denisa Mrnjavca, zapodjenuo se kod nas govor o maloljetničkoj delinkvenciji. Nažalost, prilično neusredotočeno i bez dovoljnog upliva struke. Dominirao je kažnjavajući, restriktivni pristup problemu u čijem fokusu je kazneno djelo, a predložene intervencijske procedure u formi nadzora nad počiniteljima, njihovom izdvajanju iz zajednice, dakle, zastrašivanje, izolacija. Ne isključujući ovakav pristup, potrebna je koegzistencija i drugih pristupa, poput rehabilitacijskog čija svrha je unaprjeđenje počiniteljevog načina funkcioniranja, te rekonstruktivnog pristupa koji traži dublje interveniranje unutar zajednice. Želim reći da je potrebna socijalna rekonstrukcija našeg društva, treba povećati povjerenje, spremnost za zajedničko djelovanje i poštivanje normi. Postoji konceptualna podrška ovakvom razmišljanju u teoriji socijalnog kapitala, trebaju institucije koje će se zauzeti za realizaciju.

 

Sve je više prosjačenja na našim ulicama..? Kako kao pedagog gledate na ovu sve izraženiju pojavnost kod nas?

 

- Učestvovala sam u proljeće 2007.godine u radu Regionalne konferencije o suzbijanju prosjačenja,koju je organiziralo MDD 'Merhamet' Bosne i Hercegovine. Moj prilog razumijevanju i rješavanju problema bilo je insistiranje na nužnosti transformacije javne brige za problem prosjačenja.Ako problem prosjačenja posmatramo dominantno kao dio organiziranog kriminala,i tad ne treba odustati od tretiranja ove pojave samo kao 'vrha ledenog brijega'.Jer,znanstvena,stručna i društvena javnost nisu se dovoljno uključile u rješenje problema.Nije uspostavljen sistem transformirane,jasne i poštene javne brige.Stekla sam dojam da su kod nas ljudi prepušteni sami sebi,zajednica ne bdije nad mogućnostima vezivanja svojih članova u zajednicu.Sigurnost javnosti u svojoj suštini zavisi o samokontroli pojedinca,a poznato je da pojedinci koji osjećaju veću pripadnost zajednici, lakše usklađuju svoje postupke s pravilima. Strah, neizvijesnost, rezignirana otuđenost, iznevjerena očekivanja slabe veze među članovima zajednice i time smanjuju moć javnosti da utječe na pojedinca, a u krajnjoj konzekvenci slabe, rastakaju i samu zajednicu.

 

Na poremećaje u ponašanju mladih u njihovom razvoju negativno djeluje literatura, film, muzika, internet. O medijskom nasilju nad djecom se malo govori?

 

- Literatura, film, muzika i internet ne moraju automatizmom generirati poremećaje u ponašanju i rizična ponašanja. Naprotiv, mogu generirati protektivno, razvojno u osobi. Pretpostavka pozitivnom ishodu je razvijanje medijske kulture kao neodvojivog aspekta osobne kulture. Protagonista ovakvog nastojanja je prevashodno pojedinac. Opskrbiti mladu osobu kriterijem, osnažiti njenu osobnost, učiniti je osjetljivom prema estetskom i etičkom neukusu, kiču,mnogo je značajnije nego posegnuti za restrikcijom.

 

Razvijati sebe kao subjekt odlučivanja i djelovanja

 

Na Islamskom pedagoškom fakultetu u Zenici voditelj ste Odsjeka za socijalnu pedagogiju. Koja će to saznanja vaši studenti sutra moći primijeniti konkretno u društvu?

 

- Temeljna nakana ovog akademskog projekta upravo je opskrbiti studente, njegove glavne protagoniste, kompetentnošću razumijevanja, djelovanja i evaluiranja postignutog u području sociopedagoškog angažmana. Mislim na stručnu podršku osobi za postizanje umijeća osjetljivog,odgovornog međuljudskog djelovanja,što je u funkciji obnavljanja i razvijanja i same kulture. Nije riječ o dominaciji procesa jednostavnog prilagođavanja osobe zajednici, već o pomoći čovjeku da postane kompetentnim, da razvije sebe kao subjekt planiranja, odlučivanja i djelovanja. Diplomirani socijalni pedagozi osposobljeni su za savjetodavni rad, osjetljivi su prema potrebi izgradnje pogodnih kulturnih struktura i alternativnih socijalnih miljea, intergeneracijski rad...Naravno, poremećaji u ponašanju i rizična ponašanja su dio profesionalnog izazova za socijalnog pedagoga, ali ovi mladi stručnjaci su da pored toga što su kompetentni da razviju, realiziraju i evaluiraju interventne programe podrške osobe s poremećajem u ponašanju i rizičnim ponašanjem, ne pristaju na ulogu 'vatrogasca' u društvu, već upravo iz razumijevanja slojevite etiologije pojavnosti problema, žele dobiti priliku da doprinesu boljim, pozitivnim pomacima.

Diplomirani socijalni pedagog je upisan u šifrarnik zanimanja Federalnog zavoda za zapošljavanje pod rednim brojem 235104,evropski radni prostor prepoznaje ovo, veoma potrebno zanimanje u školstvu, zdravstvu, sudstvu, socijalnoj zaštiti, socijalni pedagog dio je procesa približavanja Bosne i Hercegovine evropskim zakonskim aktima, ali ipak, naše društvo sporo, inertno prihvata ovo zanimanje u sistematizaciju radnih mjesta. Pravda se to nedostatkom novaca, istovremeno, problemi u društvu se usložnjavaju i novac se ipak izdvaja, ali na kapacitete penološkog sistema!

Specifikum ovog studija jesu i znanstvene discipline poput Kur'anske antropologije, Metodike duhovnog odgoja, Islamske kulture, Prevencije u šerijatskom pravu, Životopisa vjerovjesnika, koje osnažuju osobnost ovih studenata,ali razvijaju i modele na temelju kojih bi univerzalne vrijednosti Dobra mogle profunkcionirati u životu osoba i grupa kojima je potrebna stručna sociopedagoška podrška. Ove akademske godine je po prvi put startovao II ciklus studija Socijalne pedagogije/Postdiplomski studij,s ciljem da osnaži teorijsku,metodološku i praktičnu razinu sociopedagoških istraživanja i program obrazovanja mladih istraživača i stručnjaka u praksi.

Naravno, svi nastavnici i suradnici Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici dio su ovih nastojanja i postignutog.

 

Koje su trenutne aktivnosti Odsjeka za socijalnu pedagogiju Islamskog pedagoškog fakulteta Univerziteta u Zenici?

 

- Islamski pedagoški fakultet Univerziteta u Zenici je pomogao prvoj generaciji svršenika Odsjeka za socijalnu pedagogiju da osnuju svoje profesionalno udruženje i tako ih je pri završetku studija dočekao aranžiran institucionalni okvir za djelovanje. U organizaciji ovog Udruženja, Odsjeka i Univerzitetskog centra, početkom aprila održat će se u Zenici prvi međunarodni kongres studenata socijalne pedagogije u Bosni i Hercegovini, kojem je cilj propitati trendove razvoja socijalne pedagogije, studentsku praksu i istraživačke projekte koji su se razvili u susjednim zemljama i šire, te bolonjski proces, prednosti i nedostatke, zamisao i realizaciju viđene očima studenata. Uporedo s ovim,održava se i Treća znanstveno-stručna konferencija s međunarodnim učešćem 'Sistem preveniranja socijalnog isključivanja mladih' čji ciljevi su i promocija programa kao modela suočavanja,djelovanja i procjene efekata prevencijskih aktivnosti,te uopće,osnaživanje zajednice u umijeću prevencije. Širok spektar je stručnjaka iz prakse kojima je Konferencija namijenjena, potvrđeno je učešće vodećih eksperata iz područja preveniranja poremećaja u ponašanju i rizičnih ponašanja.  

 

Objavili ste knjigu "Priroda porodičnog odgojnog uzora kod Bošnjaka". Kakvi su rezultati ovog istraživačkog projekta?

 

- Istraživanje odgojnog uzora u bošnjačkim porodicama realizirano je 2000.godine, tako da ovovremeno saopćavanje rezultata ima svoje limite. Ipak, važno je reći da bošnjačka nesnalaženja, gubljenja sebe jednako kao i arhaična projiciranost u prošlost, deficijentni su odgovori u vremenu u kojem je nužno obezbijediti trajanje. Nerazumijevanje tradicijskog mjerom njegove inspirativnosti i vitalnosti, kao i zabluda o svemu modernom kao najboljem odgovoru jer se hronologijski dogodio posljednji, nisu podrška mladoj osobi u zadobijanju identiteta u kulturi kojoj pripada. A upravo porodični odgoj posredstvom uzora predstavlja autentično utjelovljenje načina života bošnjačke kulture i uveliko će odrediti mladoj osobi značenje kulture u kojoj je rođena. Dakle, rezultati istraživanja nagovijestili su postojanje izvjesnog diskontinuiteta u refleksiji živog tradicijskog u bošnjačku porodicu i odgojnog uzora kojeg ona nudi.

Krajem 2009.godine na Filozofskom fakultetu u Sarajevu je među studentima ponovljeno ovo,redizajnirano istraživanje i biće interesantno upoznati se s aktuelnim stavom mladih ljudi prema porodici,procesima odgoja,nijansiranju tradicijskog i modernog. Rezultati ovog istraživanja biće, ako Bog da, dio knjige koju pripremam,'Prilozi odgoju bošnjačkog identiteta'.

 

U ovom momentu, u znanstven-oistraživačkom smislu čime ste preokupirani?

 

- Želim dovršiti svoju knjigu 'Prilozi odgoju bošnjačkog identiteta' čiji recenzenti su akademici Adila Pašalić-Kreso i Rešid Hafizović. Želim pronaći izdavača za ovaj projekat koji može sam po sebi, svojom nenaviknutošću da stane iza projekta ovakvog sadržaja, potaknuti dijaloški forum o knjizi,njenim dometima i pitanjima koja otvara.Veoma važno mi je da stručno ne trajem unutar samodovoljnih, autističnih svjetova, naprotiv,da komuniciram, znanstveno-istraživački, s 'okvirima' bipolarnih svjetova i doprinesem njihovom uvažavanju,uravnoteženju.

 

 Preporod, 2010. godine

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

© 2017 Preporod All Rights Reserved. Implemented by HudHudPro - Video produkcija