Kao i u slučaju religije i  'terorizam' je nevjerovatno teško definirati. Danas ne postoji jedinstvena definicija terorizma, stoga, a vidimo to i iz prakse,  terorizam jeste postao sredstvo koje se koristi u etiketiranju, opet radi raznih političkih agendi i ciljeva. Mnogo je konkurentnih i kontradiktornih formulacija o terorizmu, a ova suvremena pojava i demonstracija globalnog straha je, prema britanskom učenjaku Conor Greatyju, dakle ta riječ, taj pojam i koncept sada 'obavijena terminološkom konfuzijom'.

Problem je, dakle kao i u slučaju religije to što ovdje govorimo o jako emotivnim konceptima i pojmovima, a oni se i najviše cenzuriraju i najviše zloupotrebljavaju.  Umjesto komentara, želim ovdje sa čitaocima našeg cijenjenog Preporoda, o ovom problemu shvatanja terorizma podijeliti mišljenje ugledne autorice Karen Armstrong čiju knjigu "Polja krvi: Religija i historija nasilja" sam nedavno završio s prijevodom i koja će se uskoro pojaviti u izdanju Izdavačkog centra Rijaseta "El-Kalem". Ova knjiga će biti moj skromni doprinos borbi sa svakodnevnom konfuzijom i zloupotrebom terorizma.

Dakle, terorizam, kaže Armstrongova  "Kao takav, on se nikada ne koristi za bilo šta što mi sami činimo, osim možda u nekoj ponizno pokajničkoj ispovjedi. Podrazumijevajući više nego što označava, ta riječ tvrdoglavo odbija otkriti mnogo, pogotovo onda kada obje strane sukoba zasipaju istom optužbom jedna drugu, jednako strasno. Njen učinak je optužiti protivnika mnogo više nego razjasniti prirodu sukoba koji leži u pozadini. Jedan pokušaj definicije opisuje fenomen kao 'namjernu upotrebu nasilja, ili prijetnje njegovom upotrebom, protiv nevinih ljudi, s ciljem zastrašivanja njih specifično ili drugih tjerajući ih u smjeru djelovanja koji oni inače ne bi poduzeli'. Ali, ovo se također može kazati za neke oblike konvencionalnog ratovanja. Ustvari, postoji opća znanstvena saglasnost da su neka od najvećih po srazmjeru djela terorističkog nasilja protiv civila bila izvedena od strane država, a ne od nezavisnih grupa ili pojedinaca.

U nacionalnim ratovima dvadesetog stoljeća, stotine hiljada civila su bili bombardirani zapaljivim napalm bombama ili onima koje isisavaju vazduh. Tokom Drugog svjetskog rata, saveznički znanstvenici su pažljivo proračunali mješavinu eksploziva i strukture vjetrova kako bi stvorili uništavajuće vatrene oluje u gusto naseljenim područjima u njemačkim i japanskim gradovima upravo da bi stvorili strah kod stanovništva. Postoji, međutim, najmanje jedna tačka po kojoj se svi slažu: terorizam je u osnovi i inherentno politički, čak i onda kada su  drugi motivi – religijski, ekonomski ili društveni umiješani uvijek vezan za 'moć – njeno sticanje ili njeno održavanje'. Prema jednoj od pionirskih stručnjakinja u ovom polju 'sve terorističke organizacije, bilo da je njihov dugoročni politički cilj revolucija, nacionalno samoodređenje, očuvanje ili obnova statusa quo, ili reforma, su angažirane u svojevrsnoj borbi za političku moć sa vlastima nad kojima žele izvršiti utjecaj i zamijeniti ih.

Tvrdnja da je primarna motivacija neke terorističke akcije politička može izgledati očigledna – ali ne i za one koji su, čini se, odlučni smatrati takva zločinačka djela nasilja samo kao 'besmislena'. Mnogi toga gledišta, što nije iznenađujuće, smatraju da je religija, koju inače poistovjećuju sa iracionalnošću, upravo taj krajnji razlog. Jedan od najistaknutijih je Richard Dawkins, koji tvrdi

da je 'jedino religijsko vjerovanje dovoljno jaka sila da motivira takvo krajnje ludilo kod inače zdravih i pristojnih ljudi'. Međutim, ovo opasno pojednostavljavanje izvire iz pogrešnog razumijevanja i religije i terorizma. To je, naravno, dovoljno poznati izraz sekularističke pristrasnosti prema modernosti, koja je 'religiju' žigosala kao nasilnu, nerazumnu silu koja mora biti isključena iz politike civiliziranih nacija.

Na neki način, ona propušta uzeti u obzir da sve velike svjetske religijske tradicije dijele jedno od svojih najvažnijih načela, tj. imperativ ophođenja

prema drugima na način kako bi neko želio da i sam bude tretiran. Ovo, naravno, nije poricanje da je religija često bila upletena u terorističke zločine, međutim, daleko je lakše učiniti je žrtvenim jarcem umjesto da se pokuša uvidjeti šta se zapravo dešava u svijetu."

Ovo su samo neke teze koje je potrebno da imamo u vidu kada govorimo o terorizmu u našem današnjem vremenu. Posebno zato što danas srž ili generator "svetog terora" velike svjetske sile i dalje drže aktivnim i dodatno ga potpaljuju na Bliskom Istoku.  Jer, sve  dok se taj region ne smiri, a neće se smiriti osim pravednim "svetim mirom" - i dalje ćemo svjedočiti bezočnom nasilju i stravičnim scenama patnji civila, koji bježe glavom bez obzira od sukoba i haosa koji su im, koliko god to negirali, kreirani od strane neprincipjelnih politika i geostrateških preslojavanja moćnih u njihovoj utrci i pohlepi za resursima, novcem i moći.

Spomenuta knjiga Karen Armstrong, jedne od najeminentnijih svjetskih autorica moj je pokušaj da dadnem doprinos borbi protiv spomenute konfuzije u koju živimo. Na koncu, ideologije zla koje nas u raznim oblicima zapljuskuju jedino možemo pobijediti razumijevanjem. Na taj način ćemo sigurno pobijediti i žigosanje i konfuziju koju doživljavamo u našem svakodnevnom životu i ovdje u Bosni!