Kada se prašina slegne, historija će zabilježiti trenutak u kojem je Izrael, optužen za genocid, stao pred Međunarodni sud pravde u Hagu. Tužba koju je podnijela Južnoafrička Republika je pravni izazov, s obzirom da može nedvosmisleno pravno kvalificirati mračne tačke odnosa Izraela prema Palestincima u Pojasu Gaze, ali i više od toga.

Južnoafrička Republika je u tužbi iznijela strašne detalje. Više od 23.000 mrtvih, većinom žena i djece, u onome što Izrael naziva opravdanom vojnom kampanjom protiv Hamasa od oktobra 2023. godine. Već ovaj podatak otvara Pandorinu kutiju. No, u svemu tome za ovaj postupak je bitno da su argumenti koje je iznijela Južnoafrička Republika krajnje uvjerljivi. Tvrdnja da izraelske akcije u Gazi nisu samo brutalne, već i sistematske, s ciljem uništenja palestinskog naroda, stavlja Izrael pred optužnicu za genocid. A optužbe za genocid temelje se na Konvenciji o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida iz 1948. godine.

S jedne strane Južnoafrička Republika je slučaj argumentirala navodeći da Država Izrael, postupcima u Gazi, namjerava uništiti palestinski narod, što jasno spada u definiciju genocida i uključuje ne samo masovno ubijanje, već i namjerno stvaranje uvjeta života koji dovode do fizičkog uništenja palestinskog naroda. Brojne izjave izraelskih lidera poput premijera Benjamina Netanyahua, predsjednika Isaaca Herzoga, ministra odbrane Yoava Gallanta i mnogih drugih izabranih političara, koji izričito pozivaju na potpuno uništenje ili eliminaciju Gaze, te javni pozivi izraelskih vojnika na terenu na uništenje Gaze i njenih stanovnika, dodatno jačaju ovu tvrdnju.

Država Izrael, s druge strane, sudeći prema izjavama stručnjaka za međunarodno pravo, u odbrani stoji na klimavim nogama. Njihovo odbijanje da opovrgnu konkretno navedene događaje govori glasnije od bilo koje retorike. Pritom, odbrana Izraela počiva na postulatu samoodbrane, ističući strahote koje je počinio Hamas 7. oktobra. Međutim, izraelski odgovor, iako označen kao samoodbrana, po svojoj je prirodi ne samo neselektivan već i razoran. Kao takav pokazao se brutalnim napadom koji ne poštuje odredbe međunarodnog humanitarnog prava niti konvencije Ujedinjenih nacija. Stoga argumentacija odbrane Izraela ne umanjuje ozbiljnost optužbi za genocid, pogotovo u svjetlu njihovih vojnih akcija koje idu mnogo dalje od pukog odgovora na Hamasove napade.

S obzirom na naše iskustvo pred ovim sudom, posebno je značajno kako je Izrael u svoju odbranu pervertirano koristio slučaj Bosne i Hercegovine kao svojevrstan dokaz u sudskoj praksi Međunarodnog suda pravde koja bi danas mogla biti u korist Izraela. Christopher Staker, međunarodni advokat koji zastupa Izrael, u uvodnoj riječi kazao je kako su pozivi Južne Afrike da Izrael odmah obustavi svoje vojne operacije u Gazi “zapanjujući” i protivargumentirao, između ostalog, slučajem Bosne i Hercegovine pred Međunarodnim sudom pravde. Iako je po tužbi Bosne i Hercegovine 1993. godine Međunarodni sud pravde naredio SR Jugoslaviji da mora poduzeti sve mjere da spriječi genocid, on je naveo kako je Sud tada odbio određivanje mjera obustave vojnih aktivnosti iako je “Bosna i Hercegovina tražila privremene mjere kojima se zahtijevalo da JNA prestane provoditi vojne aktivnosti protiv naroda i vlade“. Argumentacija se činila nevjerovatnom – s aspekta činjenica, ali i onoga što implicira. Posljedice nesprečavanja genocida, između ostalog, i neprovođenja odluke ovog Suda iz 1993. godine smo živjeli i živimo. I naravno da je legitimno pitanje šta bi bilo drugačije da su se Ujedinjene nacije zaista potrudile da odluka Suda bude sprovedena, te zaista spriječile genocid nad Bošnjacima? Kao što je i pravo pitanje da li će to učiniti u slučaju Palestinaca?

Stoga, ovaj pravni slučaj ne samo da stavlja fokus na tekući sukob već testira i potentnost i provođenje međunarodnog prava u pogledu genocida. Čak i ako Izrael bude ignorirao potencijalno donesene privremene mjere ovog suda, napor ne bi bio uzaludan. Međunarodni sud pravde donosi odluke o državnoj odgovornosti i može poduzeti korake za sprječavanje genocida.

Naravno da će to otvoriti i pitanja odgovornosti onih sila koje bezrezervno podržavaju Izrael, unatoč poznatim činjenicama o postupcima Države Izrael prema Palestincima, i sve to sada dolazi pod povećalo – što će neminovno otvoriti ili već otvara pitanja o daljnjem podržavanju Izraela.

Bez prejudiciranja sudskih odluka ovaj postupak će ostaviti trag. Jer ovo nije samo pravno pitanje; to je moralno ogledalo u koje svijet mora pogledati. Ono sada već predstavlja test održivosti međunarodnih konvencija i prava, kao i njihove sposobnosti da stvore pravedan i miran svijet. Razložno će otvoriti mnoga pitanja. Da li je genocid, kao ultimativni zločin protiv čovječnosti, postao samo pravni termin bez prave težine i posljedica? Da li će odluka Suda, bez obzira na njen ishod, imati stvarni utjecaj na dešavanja na terenu?

Saslušanja u Hagu neće odmah dovesti do presude da li Izrael čini genocid. To bi moglo potrajati godinama, ali zahtjev za trenutnim prekidom vojnih akcija u Gazi je hitno pitanje. Sudsko vijeće mora uvidjeti da je optužba za genocid uvjerljiva kako bi odredilo privremene mjere u narednim danima ili sedmicama. Odluka da dokazi sugeriraju genocid obavezala bi međunarodnu zajednicu da zaštiti mjesecima svakodnevno granatirani, iscrpljeni i izgladnjeli narod Gaze. Dugoročno gledano, slučaj bi mogao postaviti temelje za sankcije protiv Izraela ili krivično gonjenje njegovih zvaničnika.

Za mnoge Palestince u Gazi, ova tužba dolazi prekasno, ali ona predstavlja glas koji se ne može ignorirati. To je snažan podsjetnik da se zločini protiv čovječnosti ne smiju događati nekažnjeno, bez obzira na političke saveze i vojne moći. A Južnoafrička Republika ne samo da optužuje Izrael za genocid; ona, s punim pravom, izaziva cijelu međunarodnu zajednicu da pred očima javnosti preispita svoje vrijednosti, obaveze i, najvažnije, volju da djeluje protiv nepravde. Ovo suđenje u Hagu nije samo optužnica za Izrael; to je test za čitavu međunarodnu zajednicu i razotkriva njen odnos prema pravdi i ljudskim pravima.