Nedavno se u javnosti digla prašina u vezi sa udžbenikom za osnovne škole, za predmet “Društvo”, u kojem se pojavljuje sintagma “državna zajednica”.

Taj skandalozni detalj iz udžbenika, koji se odnosi na državnost Bosne i Hercegovine, otkrio je zastupnik u Skupštini KS Faruk Kapidžić. On je za ovaj propust optužio kantonalne vlasti.

- Ovu knjigu je de facto izdala SANU. Ovo niko dvije godine nije dohvatio. Završavam pitanjem premijeru Uku kada će podnijeti ostavku. Ovo je za ostavke, ovo je udar na državu - naveo je.

Kapidžić je u pravu kada kaže da se radi o udaru na državu. No, ispostavit će se, direktnu odgovornost za taj čin dijeli mnogo veći broj ljudi i političkih stranaka.

Odobrenja za školske udžbenike, naime, daje Federalno ministarstvo obrazovanja, a za sporni udžbenik saglasnost je data davne 2008. godine. Od te godine na čelu entitetskog ministarstva bili su Meliha Alić iz Stranke za BiH, Damir Mašić iz SDP-a, Elvira Dilberović iz SDA, te Jasna Duraković iz SDP-a.

Ne radi se, dakle, o dvije godine “kako niko nije dohvatio” sporni udžbenik, nego o petnaest godina i o različitim političkim strankama. Generacija djece je već naučena da je njihova domovina “državna zajednica”.

Udžbenik za “Društvo” je, nažalost, tek ogledan primjer decenijskog nesnalaženja bošnjačkog političkog faktora i odsustva stvarne, predane i dosljedne državotvorne svijesti.

Ne gradi se ta svijest samo pukim i javnim glorificiranjem države, kojeg ima na pretek, ili svečanostima, skupovima i folklorom, nego strateški, sistematičnim radom i kontinuiranim angažmanom, kako u obrazovnom sistemu tako i u svim drugim aspektima i dimenzijama.

Propast je, ponovo, u detaljima. I prenosi se s koljena na koljeno.

Dok se građanima entiteta FBiH mora pojasniti šta su sve pogrešno razumjeli u vezi sa vlastitom domovinom, Bošnjacima sa mjestom prebivališta u entitetu RS se mora u praksi potvrditi da joj uopće pripadaju. Ukoliko njima nešto treba pojasniti, onda je to teritorijalno opredjeljenje političkih stranaka koje sebe nazivaju probosanskim.

Zašto su te političke stranke svoje kadrove iseljavale u entitet FBiH, na primjer, kada je njihova podrška sunarodnicima i njihov javni angažman bio mnogo potrebniji u drugom entitetu?

Zašto su ministarstva za raseljena lica i izbjeglice gradila stambene objekte i zgrade za raseljena lica u entitetu FBiH?

Zašto su uporno favorizirani kratkoročni projekti i humanitarna pomoć umjesto dugoročnih razvojnih projekata?

Nije li apsurdno da se Bošnjake u entitetu RS, pa i one rođene mnogo godina nakon agresije, još uvijek naziva povratnicima?

Državne, entitetske i kantonalne vlasti, ustanove i institucije su godinama donosile pravne akte, odluke i zakone kojima su, svjesno ili nesvjesno, umjesto brisanja ili minimiziranja učvršćivale kantonalne i međuentitetsku liniju.

Da bi ostvarili bilo kakve beneficije i prava na području entiteta Federacija BiH, na primjer, Bošnjaci iz entiteta RS se moraju preseliti u drugi entitet i u njemu izvaditi ličnu kartu. Ukoliko to ne učine brojne usluge plaćat će skuplje.

Studentski dom u entitetu FBiH djeca iz entiteta RS plaćaju stotinu trideset maraka više od djece koja dolaze sa područja kantona. Na taj način im se šalje poruka da nisu ravnopravni te da im je bolje da, zarad porodičnog kućnog budžeta, mijenjaju mjesto prebivališta.

Svaka finansijska pomoć, u ovom slučaju, od njih pravi socijalne slučajeve.

Tuzlanski kanton je tek ove godine ukinuo eksternu maturu koja je djecu iz entiteta RS godinama dovodila u diskriminatoran položaj u odnosu na djecu sa područja tog kantona.

Brojnim udruženjima, među kojima i udruženjima demobilisanih boraca Armije BiH, onemogućen je pristup tenderima, projektima i konkursima, zbog činjenice da su registrirana i djeluju na području entiteta RS. Njih se upućuje na namjenske crkavice.

Upošljavanje povratnika u lokalnim samoupravama ili drugim javnim institucijama nikada nije bilo uslov za konsenzus u pregovorima političkih stranaka i koalicija. Poneka vrata su otvorena tek kada je njihov broj sveden na minimum.

Vrijeme je da se pogledamo u ogledalo. Agresivno ozračje nije nikakvo opravdanje za loše političke odluke, nerad, površne procjene i akcije, već bi trebalo da bude poticaj za sistematičnost, odgovornost, koordiniran pristup, empatiju, te predanost, ne samo u oblikovanju političkih i društvenih procesa, nego i u oblikovanju odnosa svakog pojedinca prema svojoj zemlji.

Zanimljiv je slučaj iz Srebrenice, gdje je predsjednik Medžlisa morao pojašnjavati pokopnom društvu iz Sarajeva da je potvrda o ukopnom mjestu, koju su mu tražili, praksa za druge države.

Dokaz o rezervaciji ukopnog-grobnog mjesta, naime, izdaje se prilikom prebacivanja posmrtnih ostataka iz inostranstva u Bosnu i Hercegovinu.

- Enklave odbacuju sistemsku i sistematsku misao, osujećuju funkcioniranje sistema, i postepeno zapadaju u poluilegalan život, u polujavnost... - upozoravao je akademik Enes Karić u tekstu “Ostaci naroda i narod” objavljenom 1998. godine.

Ta polujavnost stvara druge mikroenklave na nižim razinama, kaže on.