Nakon što je Generalna skupština Ujedinjenih nacija 23. maja, ove godine, usvojila Rezoluciju o Srebrenici kojom se 11. juli proglašava Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici, odnosno, „Međunarodni Dan refleksije i komemoracije Genocida u Srebrenici 1995”, razgovarali smo sa direktorom Memorijalnog centra Srebrenica, dr. Emirom Suljagićom, o važnim aspektima ove rezolucije, ali i o posljedicama koje će ovaj dokument Ujedinjenih nacija imati u budućnosti.
U novom printanom izdanju Preporoda 11/1261 od 1. juna 2024. čitajte:
Građanima Bosne je važno imati uvid i koje zemlje imaju „dilemu“ kako glasati, koje dopuštaju da im političari iz Srbije drže pridike o tome šta jeste, a šta nije genocid. Zamislimo situaciju da bilo ko od političara u Evropi pokrene pitanje da li se desio holokaust ili ne
Humanističke i dijelom društvene nauke već su neprivlačne, teško se uklapaju u ritam svijeta. S njima se teško kupi stan i auto. U te nauke se ne ulaže dovoljno, jer se, po svemu, i ne smatraju dostojnim reprezentom progresa i savremenog društva.
Dvadeset devet godina nakon genocida u Srebrenici Generalna skupština UN-a treba da glasa o rezoluciji koja će pozvati na obilježavanje 11. jula kao dana sjećanja na žrtve genocida. Kako je pokrenut proces oko ove rezolucije i šta ona znači za žrtve genocida razgovarali smo s majkom Munirom kao jednom od njenih najupornijih zagovarača.
Islamska zajednica je skoro pa zaokružila izgradnju i obnovu osnovne infrastrukture. Mnogo se uspjelo. Generacija rođena devedesetih, a stasala je, već može podvući i jasnije uočiti najveličanstveniju poruku ovog fascinantnog pokreta gradnje i obnove, da ga tako nazovemo: ima načina, a, svakako, ima i nade.
Porast broja nepismenih u razvijenim zemljama Zapada
Mnogima je jasno da će lokalni izazovi biti još dugo uz njih, te da će ih, izvan tog lokalnog, čekati globalni izazovi. I to izazovi onog svijeta za koji znamo da će biti drugačiji od našeg. Svijet je to u kojem će ovi mladi ljudi morati znati kako se nositi s poništenjem ljudskosti per se i gdje vrijednosti, koje danas smatraju svojima, mnogima ne znače ništa. Želimo im da se sutra sjete kako su kročivši u svoju Medresu izabrali otpor i da će ga znati dostojanstveno nositi. Neka znaju i da im se divimo. Kao što se ovih dana divimo diplomantima američkih univerziteta koji podižu palestinsku zastavu ili kefiju pokazujući da razumiju i da neće pristati na tišinu
U novom printanom izdanju Preporoda 10/1260 od 15. maja 2024. čitajte:
Arnaudija, vrijedno naslijeđe islamske i muslimanske tradicije u Bosni i Hercegovini je 7. maja 1993. godine porušeno do temelja. Njeni ostaci su odvezeni na deponiju. Ovaj nulti spomenik kulture na UNESCO listi je potpuno uklonjen s lica zemlje. Do danas niko nije odgovarao za njeno rušenje. Trideset i jednu godinu nakon njenog rušenja, Arnaudija je u autentičnom izdanju je ponovo uspravljena u svome banjalučkom džematu.
U vremenu kada je ponovo aktualizirano moguće donošenje Rezolucije o Srebrenici u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija, u entitetu RS i Srbiji negatori genocida naprosto vape da o Srebrenici iznesu svoju „percepciju“. Toliko se pojavilo „stručnjaka“ za genocid da čovjeku više nije jasno kako isti nisu svoje naučne kapacitete iskoristili i odbranili Mladića, Karadžića i ostale optuženike pred Haškim tribunalom.