digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif

Maturanti posjetili vjerske objekte u Olovu

Autor: Redakcija April 24, 2015 0

U ovom malom herojskom gradiću, smještenom u srcu Bosne i Hercegovine, okruženom četinarskom šumom sa svih strana, koji leži na tri prelijepe rijeke, borave pripadnici sva tri konstitutivna naroda, pa se tako grad Olovo može pohvaliti vjerskim objektima, u kojim ova ti naroda obavljaju svoju molitvu.

 

Naš mali grad se može ponositi ovim postojanjem i svojim kulturno historijskom znamenitostima

Uz organizaciju profesora islamske vjeronauke, Mehić Ibrahima, preko 140 maturanata Mješovite Srednje Škole "Musa Ćazim Ćatić" , iz 7 odjeljenja, dobilo je priliku posjetiti vjerske objekte u našoj maloj čaršiji, koji se nalaze u starom dijelu grada, Gornjem Olovu. Prvo što smo posjetili bila je katolička crkva Gospa Olovska. Ovo svetište ima korijene svog postojanja duboko u historiji. Pokušala sam saslušati pojedinosti o njenom postojanju koje nam je ispričao fratar, koji tu obavlja svoju službu. O kršćanstvu, kao vjeri nismo dobili puno informacija ali smatram da, trebamo biti zadovoljni gostoprimstvom domaćina. I svakako treba spomenuti, da zaista, teba poštovati bilo šta tuđe, a voljeti svoje. Zbog vremenskih uslova, zaista mi je bilo hladno. Čudno, zar ne, snijeg  u aprilu. Božija volja. Ali, baš i jeste Božija volja, jer smo se poslije posjete crkve, uputili ka džamiji. Već nakon prvog koraka u džamiju, osjetila sam nešto, nešto svoje. Smirenost, posebnost, rahatluk. Što zbog enterijera one prelijepe Allahove kuće, što zbog zadovoljstva koje osjećam kada boravim tu. Džamija zaista budi posebne emocije i osjećaje. Budi volju i želju za većom pokornosti Allahu. Za većom slasti robovanju Njemu. Glavni imam informisao nas je o općim podacima ove gradske džamije, te nam na kraju druženja uputio iskrene želje u budućem životu. Džamija jeste Allahova kuća, ali i kuća svih nas istinskih Allahovih robova. Bez obzira što sam kratko vijeme provela u džamiji, onaj prvobitni osjećaj se nije izgubio. Isti taj osjećaj zadovoljstva se samo povećao, kada sam ušla u tekiju. Prvo što sam pomislila bilo je subhanAllah. Ambijent je zaista prelijep i dosta zanimljiv. Svaki dio priča svoju priču. Svaka prostrija sa svojom namjenom krije neku tajnu, duboko skrivenu u srcima onih koji tu stalno borave. U unutrašnjosti nakšinbendijske tekije šejh Mehmed Hafizović, se i više nego osjeća duh islama, u svakom nacrtanom i ispsanom harfu na njenim zidovima. Atmosfera koja je strujala u zraku bila je posebno posebna. Smirivala je dušu moju. Kao što priliči jednom domaćinu, Bošnjaku muslimanu, bili smo zaista lijepo dočekani, te smo bili posluženi čajem, prefinjenim turskim čajem. Saslušali smo ugodno, kratko predavanje o tekiji koju smo posjetili, saslušali par poučnih islamskih priča, i ja lično kažem da sam napunila  dušu aškom. Profesor Mehić, nam je rekao da je tekija jedno sasvim fino mjesto, da je bit njenog postojanja, da se čovjek očisti od svih dunjalučkih nečistoća i preda se Allahu u potpunosti. Sav onaj snijeg koji je padao i ona hladnoća nestala je, kada sam osjtila istinsku ljubav i toplinu i ove Božije kuće. Ondje bih mogla provoditi dosta vremena, i ne znam kada bi mi bilo dosta.

Hvala Allahu pa sam rođena u ovoj prelijepoj vjeri.

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine