Bio je član Odbora Islamske zajednice Zvornik, što će mu u ono vrijeme i u onom komunističkom sistemu biti smetnja da nastavi svoju uspješnu radnu karijeru / Kupovao po 50 Preporoda i besplatno ih dijelio džematlijama

Hadži Muhamed Povlakić, veliki hizmećar u Islamskoj zajednici i za dobrobit islama, rođen 1930. godine, živio na Kula Gradu, a radio u Zvorniku, a od 1970. godine nastanjen u Sarajevu. Obnašao dužnost mutevelije u Zvorniku i u Sarajevu. Hadži Muhameda Povlakića, koji stanuje u svojoj porodičnoj kući, u ulici Sarač Ismailova 47, zatičemo u društvu njegove hanume Sajme. Iako je u 85. godini života, hanuma mu je dvije godine mlađa, h. Muhameda pamćenjue dobro služi i prisjeća mnogih detalja iz najranijemladosti. Istina, narušeno mu je fizičko zdravlje, ali on veli da je u tim godinama zadovoljan svojim stanjem. Zadovoljan je on i njegova hanuma i svojom djecom, sinovima: Berizom, Abdulahom i Mustafom, kćerkom Safurom, snahama, zetom i unučadima, njih sedmero, jer svi su na liniji islama.

Paralelno išao u osnovnu školu i Zvorničku medresu

Muhamedov babo Mustafa, zvani Mujo, dogovorio se s muderisom Šljivićem, predavačem u Zvorničkoj medresi, da mu sin Muhamed, kad god nema nastave u osnovnoj školi, prisustvuje časovima u medrersi. On je to učinio da bi mu se sin osposobio da bude kućni imam i da predvodi džemat, kada ne stignu otići u džamiju.

Muhamed kaže da se kasnije upisao u Trgovačku školu, koja se tada zvala Građanska škola, ali je ona tokom rata prekinula rad, jer su se u Zvorniku vodile česte bitke između Nijemaca i partizana i grad je nekada za jedan dan dva puta prelazio iz ruku jednih u ruke drugih. Poslije rata partizani su ukinuli te škole, pa je Muhamed ostao sa 4 razreda osnovne škole.

Pošto je Muhamed bio nadaren baviti se trgovačkim poslovima, zaposlio se u Velepromet Zvornik, trgovinsko preduzeće na veliko i malo, gdje je veoma uspješno radio i napredovao u struci.

Hifzija ef. Suljkić motivisao me na kupovinu knjiga

Hifzija ef. Suljkić bio je moj imam, a ja sam bio njegov komšija i mutevelija Namazđah džamije u kojoj je on radio. Vlasti su ga prezirale, pa je zbog toga izgubio posao, a ja sam mu pomagao, iskupljao mu platu i kad nije radio. Sa Muhamedom Hambiralovićem i Hajrudinom Hadžiefendićem otišao sam ispred džemata Namazđah u Sarajevo kod Naim ef. Hadžiabdića, tadašnjeg predsjednika Starješinstva IZ i isposlovali smo njegovo ponovno zaposlenje kao imama Namazđah džamije. Hifzija ef. Suljkić me je motivisao da kupujem knjige, pa sam ja, uz nabavku knjiga, sakupljao i naše islamske novine i časopise,te sam u svojoj biblioteci imao sve Preporode i Islamske misli. Kada je prije nekoliko godina otvorena džamija u mom rodnom mjestu Kula Grad, poklonio sam im za džematsku biblioteku sve brojeve Preporoda, Islamske misli i Glasnika.

Muhamed je bio aktivan član Islamske zajednice, bio je član Odbora Islamske zajednice Zvornik, što će mu u ono vrijeme i u onom komunističkom sistemu biti smetnja da nastavi svoju uspješnu radnu karijeru. Evo šta o tome kaže naš sagovornik: “Na sjednicu Odbora Islamske zajednice 1968. godine dođe Derviš Alić, potpredsjednik opštine Zvornik, koji je ujedno obnašao i funkciju predsjednika Komisije za odnose sa vjerskim zajednicama. Juso Hadžiomerović, tadašnji predsjednik Odbora IZ Zvornik otvori sjednicu i reče da će ona imati samo jednu tačku dnevnog reda, a to je pitanje Riječanske džamije. Derviš Alić tada reče da je cesta uz Riječansku džamiju uska, njom ne mogu prolaziti kamioni i šleperi, te istaknu da su oni u opštini predložili da se džamija sruši i da se sagradi na drugoj lokaciji, a da se nakon njenog uklanjanja tu cesta proširi. Spomenuo je mogućnost izgradnje džamije iznad Grobnica ili da se ona nikako ne gradi, a da Opština dadne Odboru Islamske zajednice novčanu nadoknadu za srušenu džamiju.Tada sam se za riječ javio i rekao: u Zvorniku je bilo sedam džamija, sada ih je četiri, a ovim se pokušava njihov broj smanjiti na tri džamije, što mi ne možemo prihvatiti».

Idriz Efendić je predložio da se džamija, ukoliko smeta na postojećoj lokaciji, sagradi na adekvatnom prostoru, u centru grada.

Muhamed Povlakić nastavlja kazivanje o ovom slučaju: “Dan nakon ove sjednice moj najstariji brat Abdurahman mi je rekao kako mu je Juso Hadžiomerović, predsjednik Odbora IZ Zvornik ukazao da bi ja, zbog diskusije u kojoj sam bio protiv rušenja džamije, mogao ostati bez posla.

Nakon desetak dana, pozvao me Mujo Kamšalić, direktor Veleprometa u kome sam radio i rekao mi da me mora smijeniti sa mjesta rukovodioca Robne kuće i dati mi posao u jednoj manjoj prodavnici. Upitao sam ga zbog čega, a on mi odgovori da mu je tako naređeno. / Da napomenem da Riječka džamija nije tada srušena, nego je cesta na račun džamijskog harema proširena, ali je ona od strane četnika srušena 1992. godine i ponovo je na istom mjestu sagrađena. /

Ja sam predao posao rukovodioca u Robnoj kući i primio tu manju prodavnicu, ali mi je to bio znak da bi se morao premjestiti iz te sredine. Pošto je moj bratić Džemal tada živio i radio u Sarajevu, zamolio sam ga da mi pokuša tamo naći posao. Imao sam sreću da sam nedugo iz toga, uz pomoć bratića Džemala dobio posao u Metal impexu, trgovinskom preduzeću na veliko i malo, u Konzumu, gdje sam postavljen za rukovodioca skladišta i radio je sve do penzionisanja 1993. godine.

Kupovao 50 Preporoda i dijelio

Hadžija Muhamed Povlakić je po dolasku u Sarajevo jedno vrijeme stanovao kod Mustafe ef. Dervišagića, koji mu je mnogo pomogao da bude u hizmetu Islamskoj zajednici i da radi na dobrobit islama na tom području, a s njim je skupa 1991. godine obavio hadž. U Sarajevu su mu se otvorili novi vidici. Slušao je predavanja poznatih alima, kao što su dr. Ahmed ef. Smajlović, Ismet ef. Spahić, Mahmut ef. Karalić i drugi. On je često predavanja snimao na magnetofon, umnožavao ih i slao u Sloveniju, Njemačku i Ameriku. U Sarajevu je imao mogućnost da iškoluje svoju djecu, što ne bi mogao da je ostao u Zvorniku. Zbog toga h. Muhamed kaže da zaposlenje u Sarajevu vidi kao Allahovu pomoć.

Pošto stanuje u blizini Sarač Ismailove džamije h. Muhamed je bio redovan na namazima, član džematskog odbora dotične džamije i džemata, jedno vrijeme i mutevelija, a u nedostatku imama, predvodio je i džemat. Od 1999. godine mutevelija u toj džamiji je šejh Halil Brzina.

1993. Muhamed Povlakić je dvije godine kupovao po 50 Preporoda i besplatno ih dijelio džematlijama. Ratne 1993. godine H. Muhamed je otišao u penziju i prva mu je penzija u tom ratnom periodu iznosila 5 kg. brašna. Iako je u poodmaklim godinama i narušenog zdravlja, h. Muhamed i dalje radi na dobrobiti islama. Najviše vremena provodi u učenju Kur'ana, brine se za svoju porodicu, umnožava predavanja i dijeli im, okuplja članove porodice na hatma dovama, koje prouči u svojoj kući.

Na pitanje kako vidi naše sadašnje stanje, nakon jednopartijskog sistema i agresije na našu zemlju, naš sagovornik reče: “Što se tiče komunističkog sistema, jedino prihvatam njihovo rješavanje socijalnog statusa. Ako je trebalo, radilo je i više osoba neki posao, samo da bi svako bio zaposlen. Ali im ne valja što su se borili protiv vjere, zabranili su mektebe, progonili hodže i nazivali ih mladim muslimanima.

Ovo sada stanje je izgubljeno. Nastupilo je veliko duhovno siromaštvo. Imamo i vanjske i unutarnje neprijatelje. Molim Allaha da nama u BiH pomogne, kao i muslimanima u cijelom svijetu, koje su dušmani uspjeli da zavade».

Iz printanog izdanja Preporoda