Prosjek neto iznosa mjesečnih plata daje uvid u prosječnu zaradu iz različitih sektora, dok sama razlika u iznosima unutar određenog sektora može biti ogromna. Primjera radi, dok se navodi 1.153 KM kao prosjek neto plate u oblasti medicine ili zdravstva, prema portalu plata.ba koji se bavi praćenjem tržišta rada i platama, u stvarnosti neto plata ljekara je od preko 1.400 KM do 2.300 KM, dok vozač hitne pomoći najveći iznos neto plate može imati nešto više od 1.200 KM, a glavna medicinska sestra 2.100 KM. Također i najviši prosjek neto plate u oblasti medicine, 1.706 KM, ne odražava stvarnu maksimalnu platu koja može biti veća. U sektoru obrazovanja, gdje se kao neto plata navodi 1.153 KM (najniža plata 769 KM, a najviši prosjek 1.593 KM) plata srednjoškolskog nastavnika, recimo vjeroučitelja, s punom normom u stvarnosti iznosi preko 1.600 maraka s toplim obrokom i plaćenim prevozom što pokazuje da je neto plata (1.153 KM) veća. U privatnom sektoru, iznos prosječne neto plate također varira i sve je češće stvar dogovora između poslodavca i radnika.

Kadar za inozemstvo

Ipak, prosjek neto plata služi mnogima kao orijentir prilikom izbora studija ili stručnog usmjerenja. U Bosni je rasprostranjeno mišljenje da su poslovi koji se tiču medicinske struke, bankarstva, obrazovanja i državne administracije bolje plaćeni te često iznosi plata to i potvrđuju. Međutim, dolazi do promjena i mladi više nisu raspoloženi da slušaju savjete roditelja kako trebaju učiti da postanu nastavnik ili pronađu posao u državnoj službi. Naime, društveno-politička i ekonomska situacija u Bosni je utjecala i na svijest mladih koji drukčije gledaju na svijet. Prvo, uvidjeli su da je za državne službe i javne poslove često potrebna politička podobnost, te da se struka više cijeni u inozemstvu. U Tuzlanskom kantonu već nekoliko godina ogromno je interesovanje za medicinsku struku. Ove godine više od deset posto otvorenih mjesta za upis u srednje škole čini medicinska struka. Na području Bosansko-podrinjskog kantona, u Goraždu, na prvom upisnom roku u junu najviše učenika se prijavilo u odjeljenje za medicinsku sestru/tehničara, a ovakvi trendovi se bilježe i na području manjeg entiteta. Ustanove u Bosni nemaju potrebe za ovolikim brojem stručnog kadra ovog nivoa, u smislu da se ne mogu svi zaposliti nakon srednje škole, što pokazuju i podaci Službe za zapošljavanje Tuzlanskog kantona. U novembru 2021. godine nezaposleno je bilo 1.794 medicinskih sestara, a u oktobru iste godine posao je tražilo 1.836 medicinskih sestara. Međutim, mnogi mladi se i ne nadaju poslu u Bosni, već u inozemstvu. Zdravstvene ustanove u Bosni ističu da imaju potrebu za stručnim kadrom, ali to su često doktori, hirurzi i iskusno osoblje koje također nastoji svoju karijeru nastaviti u inozemstvu s mnogo većom platom. Kao što njemački doktori nastoje nastaviti karijeru u Švicarskoj, gdje su znatno veća primanja, naši doktori nastoje svoje znanje ponuditi Njemačkoj.

Novi svijet, novi poredak plata

Kada je riječ o zamišljenom lijepom poslu ili takvoj plati roditelji su generacijama govorili svojoj djeci da uče kako bi bili doktori, odnosno da upišu medicinu ili farmaciju pa makar radili kao porodični ljekar i ne gradili karijeru hirurga ili stručnjaka u određenoj oblasti medicine. Razvojem tehnologije i tehnike situacija se i tu mijenja do te mjere da školovani medicinari mogu samo zavidjeti osobama koje su završile neki informatički smjer ili čak nisu ni fakultet završili, već se posvetili određenom segmentu informatičkih tehnologija (IT) i postali stalno osoblje informatičkih kompanija. Iako u IT sektoru osobe s fakultetom imaju više znanja i prostora za profesionalno usavršavanje, za različite poslove u informatičkim tehnologijama, kao što su poslovi programera ili web developera, nije nužno da osoba ima fakultet, ali su znanje i obuka nužni. IT svijet je takav da se svakim danom, svakim satom znanje provjerava i nemoguće je biti programer po zvanju, a ne znanju u nekoj firmi. Njegovo neznanje je vidljivo u svakom trenutku. Međutim, mnogo toga programeri, nakon početne faze, usput uče i napreduju. Naime, danas su programeri uglavnom mlade osobe i prosječna starost zaposlenih u ovoj industriji nije veća od 24 godine te su mnogi studenti nakon završenog studija, npr. književnosti, sociologije, jezika .... , upisali kurseve informatičkih tehnologija i za dvije godine ušli u svijet programiranja ili razvoja internetskih stranica, a nakon pet godina postali važni članovi razvojnih timova koji učestvuju u realizaciji projekata čija vrijednost se mjeri stotinama hiljada maraka.

Prosječna plata programera s iskustvom od dvije godine u našoj zemlji kreće se oko 2.000 maraka i ovisno o njegovoj želji, ali i mogućnosti, za napretkom plata će mu rasti i do 5.000 maraka. Međutim, mnogi programeri napuštaju klasično radno mjesto i zasnivaju samostalno svoje male firme ili jednostavno rade direktno za klijente širom svijeta.

Ono što pogotovo privlači mlade za IT jeste mogućnost zarade i tokom studija. Primjera radi, student medicine će tokom svog studija biti posvećen učenju i neće imati priliku, naročito u Bosni, za bilo kakvom zaradom, dok će student informatičkih tehnologija već tokom studija imati ponude za rad i zaradu.

Ovakvo stanje možemo uveliko ilustrirati šalom u formi razgovora sina i oca koji ga savjetuje koju školu da odabere.

- Vidiš, sine, budi doktor da možeš imati dobar posao, finu platu i još možeš mene i mamu liječiti.

- Ne, babo, bit ću programer pa imati privatnog doktora da vas liječi.