Muzika nas osvaja – podiže, smiruje, uznemiruje, obuzima ili, što se kaže, “raskući’’. No, njen utjecaj je, pogotovo u njenom punom sjaju, da izrazi, obilježi ili opiše stanje u društvu, u široj javnosti i političkom životu. Oduvijek je bila raspoloživi resurs mobilizovanja određenog idejnog, ideološkog ili drugih kurseva pojedinaca, grupa ili naroda, izraz stavova i pripadnosti. I u teškoći i u veselju. Taj potencijal muzičke umjetnosti veoma lahko prodire u našu svakodnevnicu i ne čudi da se olahko da i instrumentalizirati u dnevno-političke svrhe i slično.

Novogodišnja rasprava

Iza nas je period veselja i pjesme u svijetu - dočeci Nove godine, a Sarajevo nakon javnog dočeka 2017. godine, kada je, novogodišnji koncert Dine Merlina doveo, prema procjenama, oko 100.000 ljudi na Trg Bosne i Hercegovine, nastoji nastaviti tu tradiciju velikih javnih dočeka. Ove godine Grad je angažovao popularni bosanskohercegovački bend Dubiozu Kolektiv (DK). Uz redovne rasprave prije dočeka o izvođačima, njihovoj plaćenosti i slično, ovogodišnje rasprave o nastupu DK imale su i istaknutu političku notu. Tome je pogodovala trenutna situacija, ponajprije jer se, nakon izborne godine, očekuje ta velika smjena vlasti, a intenzitet odnosa sadašnje vlasti i opozicije ojačane ujedinjenjem je snažniji. Bend DK je javnost, iz poznatih razloga, smjestila na lijevu stranu političke mape. To je, svakako, pogodovalo kritikama upućenim Gradu za angažiranje DK i kritikama na račun kvalitete pjesama ovog benda. Tokom polemike na društvenim mrežama znakovito je bilo da je onima koji su dali negativne kritike na račun nastupa DK, u nekoliko segmenata, učitano simpatizerstvo SDA ili tzv. “botovanje’’ za tu stranku. Svakako, poznavajući kontekst rasprava taj zaključak ili pretpostavka, u određenim slučajevima, imaju prirodan slijed.

Dakako, kritikama na račun DK je pripomoglo i oglašavanje DK u vrijeme intenzivnijeg pandemijskog stanja o premijeru Vlade FBiH s ironičnom porukom u naslovu “Poruka podrške Vladi FBiH’’, s kratkom muzičkom izvedbom u kojoj psuju premijeru. Aktuelnog premijera su spominjali i u toku nastupa. Također, bilo je znakovito i kada su za vrijeme novogodišnjeg nastupa izvodeći jedan od svojih hitova iz 2013. godine, “Brijuni’’ zamijenili imena tadašnjih predsjednika Hrvatske i Srbije s imenima sadašnjih predsjednika, ali to nisu učinili i s imenom člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, pa je i u novogodišnjem nastupu pjevano ime sadašnjeg predsjednika SDA, a tadašnjeg člana Predsjedništva. No, možda će neki reći da je to tek kritika ovoga benda na račun političara koji je isturen ili se sam istura kao predvodnik jednog naroda u BiH, a bez zvanične državne funkcije. Iako se s ovim dijelom teksta izlažemo tome da bivamo označeni baš kao SDA botovi, držimo značajnim gore spomenutim ilustrirati spomenutu pojavu. A što se tiče pojave tzv. “botovanja’’, i dalje smatramo da vrh stranaka, a posebno one koja se predstavlja državotvornom ili održavateljem države mora imati adekvatnu reakciju na pojave među simpatizerima obojene preteškim riječima, često spinovima i potvorama, bljuvanjem mržnje i time, baš time, da se izražava dodatna simpatija spram te stranke. Riječ je, nerijetko, o krkanluku i neodgojenosti. “Botovi’’ svih stranaka su najglasniji, s tim da ih je u većim strankama mnogo više.

Upravo atmosfera koju u javnom prostoru mogu kreirati simpatizeri političkih stranaka može dovesti do zastoja u razvoju zdrave rasprave, preusmjeriti fokus sa značajnijih pitanja itd. Iako se rasprava o nastupu DK mogla razviti u smjeru polemike o umjetničkoj vrijednosti tekstova pjesama, adekvatnog ponašanja za vrijeme nastupa ili slično, čini se da se to nije dogodilo. Primjećuje se da je došlo do niveliranja vrijednosti kritike upravo zbog politiziranja, tj. određene instrumentalizacije.

Nove - stare pjesme navijača

Kakav god da je uzrok rasprava i ma u kojoj mjeri protivnici njihovog nastupa ukazivali da je riječ o nastupu benda “novog režima’’, kritika o muzičkom (ne)ukusu se može razumjeti i prihvatiti. Ostaje pitanje da li muzika / pjesma koja proteže bunt ili otpor lošem poretku može nadići prostačenje, psovke ili neke druge oblike promovisanja “ružnog’’ u pjesmama ili pri samom nastupu. Bilo kako bilo, objektivni komentari o vulgarnom rječniku, tehničkom dijelu nastupa, nekvalitetnom tekstu i slično, ostali su u sjeni. Ono što je moglo poroditi jednu kvalitetnu raspravu o muzici u najboljem slučaju postalo je prepucavanje fanatika.

Takva navijačka atmosfera nije novost, s obzirom da simpatizerima različitih politika svaki pomak, uspjeh koji zasluže ili predvode manje im dragi ili mrski iz drugih tabora, ne predstavlja mnogo – ignoriše se ili postavlja u gubitnički kontekst. Pitanje je šta očekivati kada ovakva, naizgled, dobra platforma za raspravu ostane tek ispolitizirana ili joj se politička nota učita, u svim ili u dijelu određenih segmenata. Pitanje je kakva je budućnost kulturno-umjetničkih rasprava u masama.

Brojni su faktori koji usmjeravaju fokus i interese društva, a među njima i mediji i različiti komunikacijski kanali društvenih mreža. Ne treba očekivati utopijsko društvo, pogotovo društvo koje bi preko noći, recimo, na najčitanijim portalima moglo nešto više raspravljati u komentarima ispod vijesti o nekim važnim kulturno-umjetničkim pomacima ili zastojima umjesto o trivijalnostima bosanskohercegovačke politike.

Potraga za odgovorima kako i čime usmjeriti fokus društva s banalija i trivijalnosti, kojima su sklone i mase i elite (među njima, političari, književnici, pjevači i drugi), stvar je koja traži posvećenost, pa onda i kada ta posvećenost, recimo, zahtijeva i muzički izraz, koji će se, svakako, dati kritikovati ili braniti (s onim što ga prati!), i mimo političkog lociranja.