Prema podacima Službe za zapošljavanje Kantona Sarajevo, trenutno se na evidenciji nezaposlenih Kantona Sarajevo nalazi 19 osoba koje su završile Fakultet islamskih nauka. U prošlom broju Preporoda objavljen je po treći put konkurs za prijem imama u jednom džematu na području Medžlisa IZ Vlasenica, te ponovljeni konkurs za jedan travnički ruralni džemat. Sve veći broj svršenika islamskih fakulteta posao čeka na službama za zapošljavanje i, s pravom, postavlja se pitanje gdje i kada će ga pronaći. S druge strane, u nekim povratničkim, ali i ruralnim džematima u Federaciji BiH nije lahko naći imama.

Za koga i u kojem obimu školovati kadrove na visokoškolskim islamskim ustanovama, jer negdje postoji enormni suficit takvih kadrova, a negdje izrazit deficit?! Ima li smisla toliko ulagati u školovanje mladih ljudi koji će popunjavati mjesta u kantonalnim službama za zapošljavanje? Kako učiniti atraktivnim radna mjesta u povratničkim zajednicama i ruralnim džematima? Kakva nam je kadrovska i obrazovna politika?
Za komentar činjenice da u evidenciji nezaposlenih ima značajan broj svršenika Fakulteta islamskih nauka a da se u nekim područjima s teškoćom pronalaze kandidati za imamski rad zamolili smo dr. Zuhdiju Hasanovića, dekana Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu.

Način utvrđivanja kvota upisa studenata

Dr. Hasanović je kazao: „Prije svega, želim vam se zahvaliti na posvećivanju pažnje i tretiranju pitanja koja se tiču svršenika Fakulteta islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu. Posebno na skretanje pažnje na pojavu koja treba zabrinuti sve nas, kako naše svršenike, tako naše odgojno-obrazovne ustanove, mislim prvenstveno na medrese, ali i na naučno-obrazovne ustanove, fakultete, pa i različite organe Islamske zajednice.
Fakultet islamskih nauka, kao i drugi fakulteti, na osnovu svojih kadrovskih i prostornih kapaciteta, svake godine predlaže preko Nastavno-naučnog vijeća broj studenata u svim statusima (redovni koje finansira osnivač, samofinansirajući i vanredni) koji se mogu upisati na Fakultet islamskih nauka.
Taj prijedlog se upućuje Upravi za obrazovanje i nauku Rijaseta IZ, koja na osnovu informacija o novootvorenim i upražnjenim mjestima, odnosno o potrebama Islamske zajednice u domovini i inostranstvu, uvažavajući sugestije ostalih uprava inicira na sjednici Rijaseta IZ donošenje odluke o broju studenata koji se mogu upisati u prvu godinu studija.
Pošto je Fakultet islamskih nauka istovremeno i punopravni član Univerziteta u Sarajevu, preko Grupacije humanističkih nauka i Senata Univerziteta traži se saglasnost od Vlade Kantona Sarajevo, koja na osnovu potreba tržišta i strategije razvoja Kantona, donosi konačnu odluku o broju studenata koji se upisuju na fakultete.
Tako je za akademsku 2017/2018. godinu odobren upis slijedećeg broja studenata:
Prvi ciklus, dodiplomski studij: Islamska teologija: redovni 25, redovni samofinansirajući 15, vanredni studij 15, strani državljani 10; islamska vjeronauka i religijska pedagogija: redovni 15, redovni samofinansirajući 5, vanredni studij 5, strani državljani 5; studijski program za imame, hatibe i muallime: redovni 20, redovni samofinansirajući 20, vanredni studij 15, strani državljani 5.
Drugi ciklus, magistarski studij: Master islamskih nauka: redovni 25, redovni samofinansirajući 10, vanredni studij 25, strani državljani 10; međureligijski studij i izgradnja mira: redovni -, redovni samofinansirajući 30, vanredni studij 15, strani državljani 15, što je ukupno 285 studenata na oba ciklusa studija.
Uzimajući u obzir prolaznost studenata i činjenicu da daleko manji broj studenata uspješno okončava studij sasvim su realne pretpostavke da oni mogu naći posao.

Problem je kompleksan

Međutim, sada dolazimo do glavnog problema. S jedne strane, konkursi za upražnjena mjesta se ponavljaju po dva i tri puta u manjim džematima, a, s druge strane, imamo u Sarajevu 19 zvanično nezaposlenih svršenika Fakulteta islamskih nauka.
Problem je kompleksan, istina, još uvijek nije uzeo maha i stoga ga treba što prije rješavati, ali da bismo došli do pravih rješenja trebali bismo ga sagledavati iz što šire perspektive, od svjetskih dominirajućih trendova gdje se u prvi plan ističu materijalne vrijednosti, ugled, veći društveni utjecaj i sl., što utječe na sve nas i naše odluke, bili toga svjesni ili ne, i bez obzira koliko se i kakvim se vjernicima smatrali. Zbog toga pojedinci misle da im je bolje da budu registrirani na Zavodu za zapošljavanje Kantona Sarajevo, a u međuvremenu da honorarno budu imami, hatibi i muallimi u Sarajevu, ili čak da rade neke druge poslove, nego da se upošljavaju u manje džemate, gdje su im primanja skromna, a često i neredovna. Ovakvo razmišljanje posebno je prisutno kod onih svršenika koji su već zasnovali porodicu.
Međutim, da bismo bili krajnje pravični i iskreni i da bismo dobili što potpuniju i realniju sliku o našim svršenicima neophodno je istaći da je daleko veći broj naših svršenika koji rade kao imami, hatibi i muallimi ili nastavnici islamske vjeronauke uz veoma skromna i neredovna primanja, ali to apsolutno ne utječe na kvalitet njihovog rada, jer svoje poslove rade iz ljubavi i duboko svjesni da će ih Allah, dž. š., na različite načine za to nagraditi. Moram istaći, također, hvale vrijedne aktivnosti naših kolega koji iako rade na drugim poslovima ili su u penziji vrlo rado odlaze u povratnička mjesta i drže hutbe ili održavaju mektepsku nastavu, bez ikakve finansijske nadoknade. Na odličan prijem kod glavnih imama i imama naišla je ideja naših studenata, koju su hvala Allahu, dž. š., uspjeli i realizirati, da u vrijeme godišnjih odmora naši redovni studenti završnih godina mijenjaju imame u njihovim stalnim aktivnostima. Studenti su sami došli do ove ideje i sami su kontaktirali glavne imame radi rasporeda.

Svi se uključiti

Ipak, makar se radilo o 19 svršenika koji se ne javljaju na konkurse to znači da imamo problem kojeg ne smijemo ignorirati, ali da bismo ga uspješno riješili moramo se, kao što rekoh, svi uključiti. Ključna riječ u rješavanju ovog problema, po mom mišljenju, jeste nesebičnost. Naše džematlije, posebno iz većih i jačih džemata prve kategorije moraju pokazati svoju nesebičnost i istinsko razumijevanje potreba drugih pa olakšati napore organa Islamske zajednice da se provede centralizacija, prvo na razini medžlisa, potom muftijstava, a onda i cijele Islamske zajednice. Tada će biti potpuno svejedno, u materijalnom smislu, svakome od nas, da li bio imam u Sarajevu ili u nekom povratničkom džematu. Do tada Islamska zajednica, preko svojih uprava, ureda, muftijstava i medžlisa, mora pronaći način da potiče i stimulira angažman u povratničkim džematima.
Sve obrazovne ustanove Islamske zajednice ne smiju prestati biti odgojne ustanove i kroz nastavni proces, kao i druge vannastavne aktivnosti i sadržaje, razvijati duh nesebičnosti i požrtvovanosti i spremnosti da brinemo i o potrebama drugih i da u tome nalazimo zadovoljstvo i sreću, a ne samo da brinemo o osobnim i potrebama naših porodica.
Obaveza nas nastavnika, odgajatelja i ostalih uposlenika Islamske zajednice je da našim učenicima i studentima, kroz nastavne i odgojne sadržaje, ali i kroz cjelokupni naš način života pokažemo neophodnost i značaj nesebičnosti i požrtvovanosti.
Tek tada možemo očekivati da će i naši svršenici biti sretni što im se nudi prilika da kroz poslanje imama, hatiba i muallima promoviraju islamske vrijednosti, da pozitivno utječu na druge, poučavaju neuke, da napuštenima budu utjeha, a razočaranima vraćaju nadu i smisao života i da uopće ne postavljaju pitanje kolika je i kakva je plaća.“