digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif
Medžlisi

Mekteb je najvažniji dio imamskog posla

Autor: Elvedin Subašić April 07, 2015 0

Sifet Suljić je imam u džematu Lipnica, MIZ Tuzla. Na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu 18. januara ove godine magistrirao je s temom Muslimansko osnovno obrazovanje u srezu Tuzla od 1918. do 1941. - Sibjan-mektebi i mektebi-ibtidaijje.

Vaš rad zasnovan na istraživanju izvora komisija je ocijenila vrijednim poduhvatom.

Zadatak ovog istraživanja je bio da se istraži arhivska građa Arhiva Tuzlanskog kantona o Islamskoj zajednici. Ova građa je često uništavana kroz burne periode ovih prostora. U toku istraživanja najpotpunija građa na koju smo naišli bili su mektebi, muslimansko osnovno školstvo. Budući je riječ o obrazovanju, odlučili smo se za ovu temu u periodu između dva svjetska rata. Problematika ovog perioda bi se mogla podijeliti na: stanje u Islamskoj zajednici, uposlenim i stanje u njenim institucijama. Prilike nisu bile naklonjene Islamskoj zajednici, koja se morala sama snalaziti za materijalnu potporu njenim uposlenim. S druge strane autonomija, koju je IZ imala do 1929. godine, bila je prilika da se samoorganizirajući iznađu najbolja rješenja u radu. Muallimi koji su radili u mektebima često su bili malo plaćeni, pa su se u tim prilikama borili i snalazili da pored ovog posla šta obezbijede za svoju porodicu. Muallimi nisu odustajali i pored takvog stanja. Zahvaljujući muallimima i njihovom predanom radu ove institucije su opstale, te naravno uz Allahovu, dž.š., pomoć. Sibjan-mektebi su bili u svim mjestima, u građi se po pojednim godinama broj kretao od 90 do 100 mekteba. Mektebi-ibtidaijje su bile u gradovima i većim mjestima. U srezu Tuzla se spominje 20 takvih mekteba. Moramo imati na umu teškoću tog vremena i prostora. S vremenom su se uslovi poboljšavali i omogućavan je bolji i kvalitetniji rad u mektebima. Rezultati do kojih se došlo govore o tome da se mekteb očuvao. Brojno stanje mekteba ostaje u velikom broju nepromijenjen. Prevaziđene su poteškoće, koje su mogli razumjeti samo oni koji su kroz njih prošli. Muallimima ostaje nada od Allaha, dž.š., i nagrada Džennet, inšAllah, za ono što su učinili za islam i nas koji smo naslijedili makteb kao instituciju u kojoj će se učiti buduće generacije muslimana.

Ibtidaijje mogle bi korespondirati današnjim osnovnim školama

Prilikom istraživanja arhivske građe naišao sam na veliki broj dokumenata. Kada u ruci imate molbu, zaključak ili mektepski izvještaj, vi kao da se stopite s tom prilikom, iako je to bilo prije 80 ili 90 godina. Ova građa mora biti predmetom naših istraživanja. Iz ove građe se vide svi problemi kroz koje su prošli Bošnjaci, muslimanski svijet ovih krajeva. U svom istraživanju sam pokušao bilježiti svu građu po pojedinim kutijama. Sibjan-mektebi po mnogo čemu sliče današnjim mektebima. Možda danas imamo opremljenije prostore, stručnije muallime, udžbenike, poput Ilmihala koji su rađeni samo za mektebe, plan i program, bolje materijalne uvjete iako i dan-danas ima muallima koji imaju niske plaće. Neobavezno pohađanje mekteba, ustvari, često diktira i rezultate u konačnici. Kada se 1929. godine ukida obavezno pohađanje mekteba, mnogi su očekivali da će to biti kraj vjerske pouke, ipak se pokazalo suprotno, volja roditelja je bila toliko jaka da statističke najbolje podatke pohađanja mekteba imamo nakon 1930. godine. Maktebi-ibtidaijje su reformom dale puno više rezultata. Ovi mektebi su u potpunosti sličili nastavi u osnovnoj školi. Sve potrebno je bilo na usluzi. Mi danas imamo mali broj mekteba koji su bili na ovoj razini. Tadašnje ibtidaije mogle bi korespondirati današnjim bošnjačkim osnovnim školama, koje bi se u dogledno vrijeme mogle otvarati. Ono što se može naći u Arhivu od dokumenata su pitanja vakufa i njihovog poslovanja, proračuni, zaključni računi, dodaci na skupoću, određeni pravilnici. Zatim, problematika s kojom su se susretali imami, muallimi i ostali uposlenici IZ, postavljenja i razrješenja, pitanje vjeronauke u školi itd.

Iz mekteba se popunjavaju medresanske klupe

Imate složeno radno vrijeme kao i drugi imami, ali pronašli ste vremena za istraživački rad. Mogu li imami organizirati slobodno vrijeme, te se posvetiti ovakvim i sličnim istraživanjima?

U svom istraživanju arhivske građe proveo sam skoro dvije pune godine. Razlog ovog vremenskog perioda je specifično radno vrijeme imama. Puno je odricanja svake vrste. Međutim, kada se ciljevi postave u životu onda se tim putem nastoji i ići. A, za to dugujem zahvalu Allahu, dž.š. i svojoj porodici.

Kao imam na koji segment imamskih obaveza stavljate naglasak?

U radu imama sve je važno, a najvažniji je mekteb. Zatim, rad sa omladinom, pa rad sa odraslima. Nekako, sve se to reda po godinama i osvaja jedno po jedno. Posao imama-muallima nije nimalo lahak. Potrebno je sve «uklopiti» u jednu osobu. Danas se od imama traži da bude dobar organizator, obrazovan, menadžer, komunikativan, da zna raditi na računaru, da je sportaš itd. Ja sam u svom životu do sada ili bio učenik mekteba ili sam djecu poučavao. Smatram da se mektebu mora dati još veći značaj, jer iz mekteba se popunjavaju medresanske klupe, a iz njih fakultetske, htjeli se mi s tim pomiriti ili ne.

 

« Kladanj: Sjećanje na žrtve četničke zasjede Značaj braka i porodice u islamu: Razgovorom i snagom argumenta jačamo brak i porodicu »
nazad na vrh

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine