Doručak, ručak i večera su, uglavnom, unaprijed isplanirani, ali šta za užinu?

Zdrav i izbalansiran jednodnevni jelovnik sastoji se od tri glavna obroka i dvije užine. U tih, ukupno, pet obroka potrebno je uvrstiti ugljikohidrate, proteine i masti, dovoljno tečnosti, vitamine, minerale i vlakna.

Užina treba biti umjerena i sadržavati elemente koji su nam potrebni za normalno funkcionisanje. Užina može biti šaka oraha ili lješnjaka, voćni jogurt ili voćka. Za užinu možete pojesti komad tosta sa jogurtom, voće sa šlagom ili bilo koju vrstu korjenastog povrća koje volite. Bitno je voditi računa da je jedna užina proteinska (npr. jogurt, kuhano jaje ili šolja mlijeka), a druga voćna/povrtna (mrkva, jabuka, narandža, list celera i sl.), dok uz obje vrste užine možete dodati mljeveni lan, nekoliko komada oraha, kikirikija ili lješnjaka koji će dopuniti potrebe vašeg organizma za zdravim masnoćama i zadovoljavajućim količinama ugljikohidrata.

Djeca rođena na teritoriji pod kotrolom ISIL-a su djeca bez priznatih ličnih dokumenata. Rođeni su na teritoriji pod kontrolom ISIL-a što znači da tehnički nemaju domovinu. Oni koji su pobjegli od ISIL-a i danas žive u izbjegličkim kampovima unutar Iraka pokušavaju prijaviti svoju djecu kako bi dijete dobilo matični broji  nailaze na velike probleme. Humanitarne organizacije upozoravaju da se situacija pogoršava, tj. da nailaze na sve veći broj civila koji nemaju validne lične dokumente. Norveško vijeće za izbjeglice je poslalo svoje aktiviste da pomognu u registriranji ove djece. May Hayda iz ovog vijeća ističe da u svakom kampu ima osoba koje, ili nemaju lične dokumente, ili imaju dokumente s kojima ne mogu dobiti neophodnu pomoć, kao i da predugo ostaju neregistrirani.

Visoki komesar za ljudska prava Iraka Masrur Asvad ističe da je iračka vlada obavezna da ovo riješi, jer se radi o iračkim građanima koji imaju svoja prava.

U povodu obilježavanja velikog jubileja, 480 godina Gazi Husrev-begove biblioteke, ova naša najznačajnija bibliotečka ustanova štampala je svoju prvu Monografiju. Preporod je pitao direktora Gazi Husrev-begove biblioteke mr. Osmana Lavića šta Monografija novo donosi i da li je Biblioteka osposobljena da odgovori današnjim izazovima?

Mr. Osman Lavić odgovarajući na ovo pitanje je kazao: “Prvi natpisi o Gazi Husrev-begovoj biblioteci pojavili su se početkom dvadesetog stoljeća. Od tada do danas objavljeno je na desetine manjih ili većih radova, enciklopedijskih i leksikografskih natuknica, na različitim jezicima (turskom, arapskom, engleskom, i drugim), različitim povodima i s različitim ciljevima, što se može vidjeti i iz bibliografije radova o ovoj ustanovi koja je uvrštena u Monografiju. Težište ovih natpisa je bilo, najčešće, na pojedinim segmentima rukopisnog, arhivskog ili muzejskog blaga koje Biblioteka čuva u svojim fondovima. Rijetki su ili preskromni bili natpisi s ciljem da obuhvate gotovo polumilenijsko postojanje i rad Gazi Husrev-begove biblioteke. S druge strane, razvoj i aktivnosti Gazi Husrev-begove biblioteke u posljednjih pedesetak godina posebno su bili dinamični i raznovrsni i kada su bili medijski popraćeni, bilo je to na nivou novinskih natpisa, nesistematično i parcijalno. Sve su to bili razlozi koji su nas rukovodili da našoj javnosti, povodom 480 godina osnivanja i kontinuiranog rada Gazi Husrev-begove biblitoeke, priredimo Monografiju ove institucije.

- ističe u razgovoru za naš list dr. Vlado Azinović, profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu s kojim smo razgovarali o suočavanju i borbi našeg društva protiv ekstremizma, radikalizacije i terorizma, te o manipulaciji u političke svrhe koja ove pojave prati

Razgovarao: Mirnes Kovač

- Poštovani profesore Azinoviću, u posljednje vrijeme svjedoci smo sve učestalijih izjava koje Bosnu i Hercegovinu označavaju kao prijetnju za Evropu. Kako gledate na ovu priču?

Dr. Azinović: Ne vidim tu ništa novo. Ta vrsta narativa kojom se sugerira da je Bosna i Hercegovina konstantna prijetnja za regionalnu i europsku sigurnost provlači se još od kraja posljednjeg rata i možete je naći u desecima novinskih tekstova, istraživačkih studija i knjiga objavljenih u zadnjih dvadesetak godina. Uz ostalo, tu se navodi kako je BiH leglo terorista i odskočna daska, ranije za Al-Kaidu, danas za ISIL, prema Zapadu, kako je svaki teroristički napad u svijetu povezan s BiH, te tumači kako je genocid u Srebrenici 1995. godine zapravo bio preventivna akcija protiv islamističkog terorizma čiju je istinsku narav naivni Zapad prepoznao tek nakon napada na New York i Washington 11. septembra, 2001. godine. To je ponegdje, nažalost, i danas dominantan narativ. On je nekad posljedica neznanja i predrasuda, ali je često vrlo smišljen i sračunat za postizanje izravnih političkih i drugih ciljeva. Međutim, ove tvrdnje nisu nastale iz ničega jer je evidentno da je ovdje još tokom rata postavljen temelj za jedan ozbiljan identitetski i vrijednosni preustroj tradicionalne društvene matrice u koji je uloženo dosta napora, novca i osobnog angažmana znatnog broja ljudi, mahom stranaca, ali i domaćih. Taj napor dosad nije proizveo priželjkivani ishod i još je uvijek na margini, prvenstveno zato što se nije, kako se to kaže – uhvatio u narodu, ali je oko njega bilo ljudi s opasnim namjerama. Trag počinitelja nekoliko terorističkih napada u Bosni i Hercegovini više je ili manje jasno vodio upravo do tih krugova. Iz njih je u posljednje vrijeme poticano iseljavanje naših građana u Siriju i Irak.

Opasnost priželjkivanja terorizma

- Najdalje je otišla hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, a hrvatski mediji su nedavno objavili kako se radi o brojci od 10 hiljada radikala u BiH koji su prijetnja Hrvatskoj. Koliko su ove prijetnje stvarne?

Dr. Azinović: Općenito, naš doživljaj sigurnosti svodi se na to osjećamo li se sigurnima i na čemu temeljimo taj osjećaj. Dakle, radi se uglavnom o percepciji i dojmu koji ovise od niza okolnosti, kako onih objektivnih tako i onih vrlo osobnih, subjektivnih. Zbog toga sam nekako skloniji o sigurnosti u BiH i prijetnji od terorizma razgovarati uz uvid u činjenice. A one sugeriraju kako se, prema različitim procjenama, u svijetu u 2016. godini dogodilo između 2.000 i 10.000 terorističkih napada, ovisno od toga tko ih je brojao i kako je definirao terorizam. Dakle, u prosjeku između 5 i 27 terorističkih napada dnevno, odnosno po jedan takav napad događao se svake 43 minute ili svakih 5 sati -  ovisno od toga kojoj smo od ponuđenih procjena skloni više vjerovati. Prema statistici koju je ljetos objavila krovna europska agencija za policijsku koordinaciju Europol, u zemljama EU u 2016. godini su izvedena, planirana ili spriječena ukupno 142 teroristička napada. Od toga polovina u Velikoj Britaniji 76, u Francuskoj 23, Italiji 17, Španjolskoj 10, Njemačkoj 5, itd. U isto vrijeme u Bosni i Hercegovini, pa ni u regiji, nije registriran nijedan akt terorizma. Sama za sebe ova činjenica ne mora značiti ništa, ali je ipak indikativna i ne može se zanemariti. Zbog nje smo dovedeni u paradoksalnu situaciju. S obzirom na široko rasprostranjenu percepciju o opasnosti od terorizma u BiH s jedne strane, i potpuni izostanak njegove pojavnosti s druge, od nas se sad traži da objašnjavamo zašto u BiH nema terorizma. I to me brine. Naime, procjep između ove percepcije i objektivne stvarnosti na terenu postao je tako dubok da se bojim kako sve više raste potreba za nekim terorističkim napadom koji bi se dogodio ovdje ili u inozemstvu, a čiji bi počinitelj bio iz BiH. Postoji značajan broj faktora, domaćih i inozemnih, za koje bi takav događaj predstavljao vrlo priželjkivan ishod, a posebno u kontekstu hibridnog rata koji se vodi protiv BiH, a kako bi se, uz ostalo, zaustavila njena euroatlantska integracija. Nedavni događaji u Makedoniji i Crnoj Gori svjedoče da su sile koje vode taj rat i njihove proksi-snage u regiji spremne za blokadu tog procesa, ako treba, izazvati i građanski rat. Znamo li da su domaći počinitelji terorističkih napada u BiH do sada po pravilu bile osobe sklone kriminalu, ovisništvu ili su patile od nekog psihosocijalnog poremećaja, jasno je da bi se iz takve, u nas sve brojnije baze, nekoga moglo lako potaknuti da izvede takvo djelo. Na taj bi se način konačno, pa makar i inscenirano, percepcija koja se nastoji stvoriti uskladila s objektivnom stvarnošću.  Strah me je da ima previše faktora koji ovdje priželjkuju upravo takav razvoj prilika.

Kako biste danas ocijenili općenito sigurnosno stanje u našem društvu? Posljednjih godinu i više nije bilo odlazaka za Siriju i Irak. Da li je time ovaj problem riješen?

Dr. Azinović: Ne mislim da su odlasci naših građana na ratišta u Siriju, Irak ili Ukrajinu ključna odrednica sigurnosnog stanja u zemlji. Na našu sigurnost utječe još niz možda i važnijih faktora. Ipak, u ovom slučaju, mogli bismo reći kako je ta vrsta sigurnosnog izazova stavljena pod kontrolu. Novih uspješnih odlazaka nema već drugu godinu zaredom. Povratak sa stranih ratišta je također kontroliran i u posljednje vrijeme minimalan, a unatoč dramatičnim najavama, nema opasnosti ni od nekog masovnog ili nekonotroliranog povratka stranih boraca preko teritorija BiH. Oko 70 naših ljudi je već poginulo u Siriji i Iraku, a takva bi sudbina mogla zadesiti i one koji su još uvijek tamo. U zatvorima je, bilo ili je još uvijek, dvadesetak ljudi koji su se vratili, a pretpostavljam da je većina povratnika pod nekom vrstom nadzora. Međutim, ne vjerujem da povratnici predstavljaju tako veliku opasnost kako se danas često tvrdi. Mislim da su neostvareni strani borci, oni koji su željeli, a nisu mogli ili smjeli otići na strana ratišta, potencijalno opasniji. Za povratnike se uglavnom zna gdje su, s kime su i kuda se kreću, dok za ove neostvarene i frustrirane najčešče i ne znamo tko su, ni kakve su im namjere. Istraživanja ukazuju da je među počiniteljima i planerima  terorističkih napada izvednih ili pripremanih na Zapadu u posljednjih nekoliko godina bilo nešto manje od 18 posto povratnika iz Sirije i Iraka, a više od 80 posto tih ljudi bili su upravo neostvareni ratnici koji vrlo često nisu ni bili ‘’na radaru’’ policijskih agencija u matičnim zemljama.

Pitanje: Molim Vas da nam odgovorite kakav je stav Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini u vezi sa sljedećim pitanjima:
1. Kakav je stav u vezi odlaska na hadž pojedinih osoba i po pet ili deset puta? Da li je to s islamskog stanovišta moralno u vremenu kada mnogi ljudi jedva sastavljaju kraj s krajem?
2. Objavljeno je da ove godine iz Bosne i Hercegovine na hadž ide i osoba stara samo sedam mjeseci. Da li je to moguće?
3. Kako gledate na činjenicu da mnoge hadžije iz Bosne i Hercegovvine na hadž odlaze na račun javnih preduzeća u kojima su zaposlene. Kakav je stav Islamske zajednice po tom pitanju?

Odgovor: 1. Hadž je propisan (stroga vjerska dužnost) onome ko ispunjava uvjete jednom u životu, ali je dozvoljeno obaviti ga i više puta. Odlazak na hadž jedne osobe više puta je pravo vjernika koje Uzvišeni Allah nije ograničio, pa stoga Islamska zajednica niti bilo ko drugi to ne može trajno zabraniti. Islamska zajednica može apelirati na svoje članove i to čini, da nakon što ispune petu islamsku dužnost obavljanjem prvog hadža, sredstva koja bi potrošili na ponovni odlazak na hadž preusmjere u druge hajrate. Kada govorimo o ovom pitanju treba uzeti u obzir i činjenicu da ljudi nekada obavljaju hadž kao bedeli za svoje bolesne ili umrle članove porodice, pa tako izgleda da na hadž odlaze više puta. Islamska zajednica sugerira vjernicima da razmišljaju o prioritetima prilikom razmatranja ponovnog odlaska na hadž, ali odluku oni donose samostalno, jer je to njihova imovina koju su oni stekli i imaju pravo da je usmjere u dozvoljene svrhe prema vlastitoj želji.
2. Prilikom odlaska na hadž Ured za hadž i umru, u čijoj nadležnosti je organizovanje odlaska čini to prema propisima i pravilima država Bosne i Hercegovine i Saudijske Arabije. Očito da propisi dozvoljavaju putovanje djeteta sa roditeljima. Šerijat ne zabranjuje takvo putovanje, a odluku o tome donose roditelji.
3. Nismo upoznati sa činjenicom da mnoge hadžije odlaze na hadž na račun javnih preduzeća u kojima su zaposleni. Koliko mi znamo većina hadžija odlazak na hadž finansira svojim ličnim sredstvima, a za vrlo mali broj hadžija putovanje uplati neko drugi. Nekada su to pojedinci, udruženja ili organizacije, a nekada javna ili privatna preduzeća. O razlozima tih uplata i načinu odabira kandidata svaka organizacija/institucija/preduzeće odlučuje na osnovu svojih internih pravila, a Islamska zajednica o tome ne odlučuje. Kada je riječ o prihvatanju takve ponude od strane osobe kojoj se nudi odlazak na hadž, sa šerijatskog aspekta, ta ponuda se tretira kao poklon. Kao i svaki drugi poklon i on se može prihvatiti ili odbiti. Ukoliko osoba prihvati taj poklon i obavi hadž, njen hadž je ispravan, ako je izvršila sve propisane hadžske obrede. Ako je to prvi hadž koji obavlja u životu ispunila je petu islamsku dužnost, a Allah najbolje zna.