informisati, iz lažnog u islamski moral transformisati ljude i dokumentovati društvo onakvo kakvo ono jeste i vrijeme u kome to društvo živi. U susretu sa listom koji je često i vrlo vješto preuzimao funkciju tumača prilika, krojenih, uglavnom, u drugim političkim novinama raspadajućeg državnog sistema, islamska žurnalistička profilacija uglavnom se koncentrisala na pravilnu primjenu islamske misli i stavljanje pečata na islamske vrijednosti koje su, istina, razni režimski kameleoni pokušavali proglasiti ''nazadnim'' i veoma opasnim po tadašnju društvenu zajednicu, koja, sa krivim pristupom ljudima, već dobrano izdaje samu sebe.

Novinari Preporoda, u minulim decenijama, bavili su se svim islamskim zanimljivim temama: islamskom mišlju, islamskim životom u džematima, džamijama kao putokazima života, mektebima kao smjernicama smisla, nadahnuća i ljepote nadolazeće muslimanske mladosti, jednostavnošću i dostojanstvom kao glavnim obilježjima dina islamskog, skrivenim uhom srca koje osluškuje sva zbivanja života, slobodom vjere u režimima raznim, samoobračunavanjem i bogobojaznošću kao neodvojivim dijelom našeg islamskog življenja. ''Savjet potiče sa bistrog vrela i motiviran je iskrenom namjerom. Ja savjetujem brata u vjeri jer ga, prije svega, volim, želim mu dobro, a uzimam ga za ruku da ne ode u vatru. A on od mene prima savjet jer i on mene voli, vjeruje mi i ima povjerenja u plemenitost i čistotu moje namjere'' – napisao je Mehmedalija Hadžić, 1989.godine, i pokazao nam svima kakve bi naše relacije trebale biti. On i ostali dugogodišnji novinari i saradnici lista potiču čitaoca da se i sam počne baviti Istinom što ima samo božansko porijeklo, istinom ljudskom, nepokolebljivom čvrstinom hrabrih ljudi u islamskim uvjerenjima, treniranjem razuma, o djelima njihovim iz kojih izvire nešto plemenito, ljudsko i lijepo, snovima istinskim i lažnim, maštom pokvarenom radi ibreta, stremljenjima kristalno jasnim, nadanjima, ljubavlju, zavišću, mržnjom, ljubomorom, ljepotom kroz reportaže po BiH i ostatku svijeta.

Prije pojave štampe i novinarstva, telali na ulicama i trgovima, glasnici što habere pronosiše kroz naše mahale i domove, hatibi što petkom sa minbera kazivahu hutbe – bili su najsigurniji i najjači mediji u muslimana Bošnjaka. Povijest štampe i novinarstva nisu kod nas dovoljno istraženi mada je sasvim zapamtljiva ta povijesna traka događaja.

Ozbiljnije muslimansko-bošnjačko štamparstvo i novinarstvo počinje tek sa pojavom Mehmeda Šakira Kurtćehajića i njegovog prvog privatnog bošnjačkog lista Sarajevski cvjetnik. Njegov list je najveći kapital bošnjačke kulture u drugoj polovini 19. stoljeća. Nazivi svih budućih listova u Bošnjaka nose želju za buđenjem bošnjačkim i prepuni su simbolike. Uz Bašagićevo Ogledalo i Behar, imperativ svakom Bošnjaku bio je ogledati se i vidjeti kako kulturno stoji u datom vremenu i poticaj da za mladosti vatrene i žive svoj razum znanjem ukrasi, kako bi mu u glavi probehrala ideja vodilja, e da ne bi zaplakao u predsmrtno vrijeme ''kad mu stanu beharati vlasi''(Safvet-beg Bašagić) Listovima Muallim i Tarik uvaženi reisu-l- ulema Mehmed Džemaludin Čaušević nastoji osigurati učitelja za svaku bošnjačku kuću i da pokaže kojim putem treba stremiti i putovati kroz prostor i vrijeme.

Uprkos simbolici nama Bošnjacima je bilo veoma teško uklapati se u novi kulturni evropski krug nakon odlaska osmanlijske uprave iz naših krajeva. Pismeni smo bili na orijentalnim jezicima ali ne i na jeziku novog evropskog kulturnog kruga. Falila nam je obrazovna klima na novi način i sa izmijenjenim kompasom za mentalnu orijentaciju. Pokušalo se nešto popraviti sa mostarskim Biserom, Novim beharom, Glasnikom Islamske vjerske zajednice, El – Hidajom, Hikmetom i nekim drugim listovima, i bilo je značajnoga uspjeha u razvoju islamskog novinarstva i publicistike, ali nadolazeći sistemi sve naše pokušaje urušavali su putem idejnog i ideološkog bezbožničkog haosa. Krajnje je vrijeme bilo za pojavu jedne informativne novine koja bi uzvitlanu prašinu po našoj historiji otpuhala i otkrila nas same i popravila naš identitet. Pojavom Preporoda ostvaruje se naum naših vrlih harfoljuba, poslenika lijepe riječi i umjetnosti pisanja.

PREPOROD UPIRE PRST

Sa Husein ef. Đozom kao glavnim inspiratorom, prije četrdeset godina započelo je novo muslimansko uzdizanje. Preporod je odigrao presudnu ulogu za vjersko i kulturno senzibiliziranje mladih i njihovo osposobljavanje za javni rad i rad u korist drage vjere islama, čime je zapravo udario fundament budućem razvoju islamske misli i njene čiste primjene u nas. Imao je ključnu ulogu u stvaranju jedne nove atmosfere u društvu a posebno među mlađom muslimanskom inteligencijom. Dakako, neki njegovu pojavu smatraju početkom islamske revitalizacije Bošnjaka, koji su uz prvi broj bili, u nacionalnom smislu, rasuti kao tespih od tri dove. U granicama iscijeđenih mogućnosti i dirigovanih vjerskih sloboda sedamdesetih godina prošlog stoljeća, ovaj list pokušava čitav čovjekov život staviti pod ocjenu islamskih načela. Ukupnost islamskog svjetopogleda list jasno formulira u dvije bliske dimenzije: prikaz islamske ljepote življenja i sve pripadnike islama duhovno, moralno i kur'ansko-sunnetski odgajati i podizati. Autori napisa u listu često su poticali čitaoca da mu srce i razum primijete ljepotu islama i da u njemu i njegovoj ljepoti bude neizmjerno sretan. I da se od uživanja u ljepoti vlastitoga dina uznese, uzdigne, uspravi i tim gestama užeže snažnu volju za kvalitetnijim islamskim životom. Zagrljena je islamska misao i mudro se iznjedravala u saturi Preporoda. Ovaj list je pozivao na tribine u Sarajevu, Zenici, Visokom i drugim gradovima BiH, gdje se dešavalo naše preobraženje i bolje razumjevanje vjere i vjerskih propisa, mada je i sam bio glavna muslimanska tribina na širim balkanskim prostorima.

U mnogobrojnim tekstovima autori su razmišljali o tome šta jeste a šta nije dobro u našoj Zajednici i našoj Domovini, i šta treba činiti da nam svima bude bolje, posebno u segmentu javnog informisanja našeg čovjeka vjernika. Novi pripadnici islama stasaju i stupaju na pozornicu života. Preporodovci znaju da nije lijepo i zahvalno imati zapuštenu i naherenu pozornicu. Znaju da moraju biti dežurni inspicijenti koji nadgledaju životno glumište. Upiru prstom u kreatore problema. Nude samo kur'ansko-sunnetsku vjerodostojnu misao. Uz sve to, znaju da je uvijek, baš uvijek, krajnje vrijeme za vjernikove promjene iznutra. Dobro znaju da pametni mijenjaju svijet, a mudri i svijet i sebe. Preporodovci ''upiru prstom'' i znalački utiru put za svemuslimansko i svebošnjačko plodonosno putovanje ka općem dobru. Islamskom informacijom, islamskim stavom, islamskom idejom do cilja, Preporodovi napisi, svi njegovi studiozni i vjerodostojni uvodnici, sve otisnute refleksije na njegovim stranicama, stavovi i komentari, sva saopštenja ''sa terena'', sve hutbe, studiozna obraćanja i besjede poglavara IZ-e u BiH, sve vijesti sa mektepskih takmičenja, sa svečanih i zvaničnih otvaranja novih ili rekonstruisanih džamija diljem Bosne i Hercegovine i naše dijaspore, hafiske dove – zbir je to golemi naših razmišljanja o vremenu u kojem živimo i boljoj budućnosti kojoj kao muslimani težimo. Situacija se analizira, traže se najbolja rješenja, najbolje upute, izvorne decizije. Poklanjajući svoje veliko iskustvo publiciste i žurnaliste Aziz Kadribegović, kroz veoma mudre komentare i humoreske, sa izuzetnom ljudskom smjelošću ''muhurleiše'' stranice lista i tako otkriva svoju veliku ulogu u dugim godinama rada u Preporodu, kvalitetno objašnjava, sistemski potiče, i sa dozom humora pečatira sve nesuvislosti, sve ''pare koje stižu iz organa vlasti, ali i iz muslimansko-bošnjačkih sredina gdje ljudi često skaradno, kao neopisani kameleoni i najkvarljivija roba, zauzimaju stavove o pitanjima vjere islama i društvenog života. Podjednako kritikuje i rad Islamske zajednice i društvo jedne partije u kom smo živjeli ili sada živimo sa višepartijskom prenapučenošću.

Kadribegović kroz otužni humor, sa prelijepom invencijom, sa sposobnošću za iznalaženje i odabiranje značajnih socijalnih pojedinosti, onako novinarskim rutiniranjem, suočava validne argumente sa komunističkim moćnicima bosansko-hercegovačkih i širih prostora ex Jugoslavije, sa kojima nije bilo, niti je i dan-danas, popularno voditi bilo kakve rasprave. Oni kontinuirano kidišu na naš identitet a Kadribegović na osnovu njihove nakane i djela zna da se gorko naruga i na osnovu takvog motiva umješno postavlja humoresknu aktuelnu temu.

Ponekad se, možda, u ponekom stavu i pogriješilo od strane nekih autora, ali su se druga i drugačija mišljenja ipak našla na stranicama lista i time prozvali i pozvali i nekog drugog da razmisli na istu temu, istu refleksiju, isti hukm – stav. Preporod nikad nije stavio rampu za drugačije poimanje i promišljanje o nekom pitanju. U ovom listu bilo je i uvijek će biti mjesta za one koji traže ''da se stvari izvedu na čistac'' kako bi se doznalo ''ko je ko i kakav je ko'', za one koji traže da se sve piše sa vlastitog vrela volje i savjesti, ali, uz sve to, i dovoljno mjesta čak i za mestve i za istraživanje svemira, sve može samo da se postigne cilj – bolje razumjevanje vjere i vjerskih propisa i bolje međumuslimansko razumjevanje i skladniji ljudski odnosi. U pravu je rahmetli Husein ef. Đozo kad kaže: ''Neosporno je da postavljanje čovjeka prema čovjeku, njegovo otvaranje prema drugim ljudima ima vanredno značajno mjesto u formiranju zdrave, pozitivne i konstruktivne ljudske ličnosti. Međuljudski odnosi su najuredniji i najvažniji način ljudskog ispoljavanja. To je njegova najvjernija slika i ogledalo koje ne vara. Od međuljudskih odnosa u jednoj zajednici u najvećoj mjeri zavisi sreća i napredak te zajednice''.(April, 1974.godine) I baš na temelju toga, durbini Preporodovih žurnalista, ugledajući se na misao Husein ef. Đoze, čas su visoko podignuti, čas su spušteni na razumnu mjeru, ali ponekad se obaraju tako nisko da uslikaju i kakvu vrstu obuće na noge obuvamo i kojim povodom. Oni su to činili rezonski jer znaju da čovjek, obično, onako s nogu navuče neke boljke i komplekse kojima zna pokvariti ljudsku harmoniju. Preporod je često, dakle, i liječnik ljudske duše. Ustvari, ovaj četiridecenijski list je izdašna duša naše Islamske zajednice bez kojeg bi teško disala da ga nema.

Postoje krupni razlozi zbog čega se pojavljuje, 1970.godine, islamska informativna novina Preporod.

Jedan od faktora je i nedopuštanje da se historija oblikuje u balkanskih muslimana po tuđim uzusima i nahođenju a izvan volje muslimana Bošnjaka. Historija se piše, međutim, mnogo je razloga da je Bošnjaci u svakom segmentu ne prihvate kao svoju i kao takvu. Kao puku naručenu historiju! Kada je jedan narod godinama u škripcu i stisku, kod njega se počinje javljati bunt ka osvješćenju. Neko je morao tom narodu pripremati autoritete da oštre pera i ''da se bore na život ili smrt'', da upute kako da se postepeno osvješćujemo i da se nataloženih zabluda oslobodimo. Iz duša tih autoriteta ima više primjera samoprijegora, pouzdanja u bolje dane za Bošnjake, ljubavi prema tom iskušenjima izloženom narodu. Husein Đozo, Kasim Hadžić, Ibrahim Trebinjac, Nijaz Šukrić, Kasim Dobrača – svi postaju simboli žrtvovanja i odvažnosti u vremenima opće stiske na njihov narod, njihov vjerni narod. Bili su zagriženi zagovornici historijske odgovornosti za autentično tumačenje Kur'ana, a.š. u uslovima novog vakta i zemana. Uvijek su iskreno željeli da u čitaocima lista bude razvijen islamski osjećaj i aktivni odnos naspram naše zbilje. Đozo je naročito želio da se formira generacija koja će dati svoj doprinos u razradi kur'anskih koncepcija svojim vlastitim zdravim pristupom. Njihova odštampana misao išla je iz jednog kraja u drugi, s generacije na generaciju, uvijek je podgrijavala, budila, raspaljivala. Pisana nam riječ postaje moćno sredstvo slaveći islamsku misao i prekoravajući makar i zaobilazno neljude. Preporodovo slovo od samog početka željelo se utisnuti u sve pore muslimanskog života. Stoga Đozo, taj veliki reprezentant naše muslimanske učenosti, uz brvi broj lista, kaže: '' 'Preporod' će pružiti svu moguću pomoć na prvom mjestu imamu, a potom svakom džematliji – pripadniku Islamske zajednice, kako da se u duhu islamskih propisa postavi, prije svega prema sebi, prema članovima svoga doma, prema džematu, komšijama, prema Islamskoj zajednici i prema široj društvenoj zajednici. Ovdje je vrlo važno imati uvijek u vidu da je naša društvena zajednica po svojoj nacionalnoj i vjerskoj strukturi heterogena i da će nadasve brižljivo čuvati, gajiti i razvijati dobre međuvjerske i međunacionalne odnose.(...) Oživljavanje moralno – etičkih vrijednosti i jačanje duhovne komponente biće vrlo važna briga Preporoda, koji će pomoći vjerskom službeniku da u borbi za moralni lik čovjeka, za oplemenjivanje njegove duše, za formiranje zdrave i pozitivno orijentisane ličnosti, dade svoj doprinos.'' I bio je rahmetli Đozo u pravu. Za vrijeme njegovog rada kao glavni i odgovorni urednik Preporoda, sa okupljenim nadasve hrabrim mladićima oko sebe u vremenu stiska na vjeru i vjersko, dat je, uistinu, značajan doprinos na putu jačanja moralnih vrijednosti i duhovne komponente u muslimana Bosne i Hercegovine, kao i širih balkanskih prostora gdje žive pripadnici islama. Bio je i zrelijim godinama svoga života a volio je zajedno promišljati sa mladima. Poletni mladići su mu bili radost oka i duše. Đozo je želio istinsko muslimansko preporađanje i težio je novom našem bošnjačkom mevludu, rađanju novog muslimanskog duha spoznaje i brzo ispravno uklapanje u nove tokove društvenog života ne odustajući ni za trun od kur'ansko- sunnetskih imperativa. A gdje je vidio nadu za tako plemenit projekat? U mladima. Njih traži za konkretnu saradnju a potom i on i oni pišu za još nepreporođene mlade. Za Đozu i vjerne mu prijatelje harfoljube, poslenike javne i printane riječi, mladi su najsmjelija nada za budućnost naše Islamske zajednice. Otud i njihova pitanja: ''Kuda ide naša omladina?'' Upozoravajući odgovori dati su baš na stranicama lista i ko je sabrao nešto mudrosti za sebe, promijenio je i sebe osobno i vlastito okruženje.

Naše duhovne veličine iz sedamdesetih godina 20. stoljeća su znale još daleke 1971. godine ukazati da ono o čemu nesuvislo, fluidno i grozno mlate razni grozdanići, ne može nikad ništa doprinijeti historiografiji svih naroda koji žive na ovim našim prostorima. Oni su vrlo mudro prenosili u objektivnu kulturnu javnost čistu ideju islama, upozoravali na puteve uklapanja u povijesne kulturne i civilizacijske krugove i saopštavali metode borbe do uspjeha. Oni su buktinje koje pokazaše ispravni put. Preporodovi članci svih urednika i saradnika osvježavaju likove naše prošlosti koji su također bili baklje islama da se ide putevima najboljim. Često i suprostavljeni među se u vremenu smutnom, ali ideja vodilja ostala je ista – čuvati čistu islamsku misao i nuditi je javnosti u živoj praksi, poticati čitaoca na stalno narastanje u suštinskom islamskom, odnosno univerzalnom znanju. Jednostavno, list Preporod je čisto i bistro gorsko jezero oko koga mogu u krug da se uhvate i oni iz vrha strukture Islamske zajednice, svi bez razlike na vrijeme u kome su su bili angažirani, i oni koji su se našli u ulozi glavnih i odgovornih urednika u datom vremenskom razdoblju, kao i oni koji su ispisivali stranice lista kao vanjski saradnici. Svi se oni mogu nadnijeti nad to jezero i vidjeti sebe, a mogu prići i čitaoci pa osmotriti ko je bio avangarda, ko je sa bradom znanja, bradom zvanja i bradom znanstvenog presalgavanja iskazivao slijed duhovne islamske vertikale, ko je stamena gromada od alima, ko je bio i ostao narcis i tijelom i duhovnom komponentom svojom. Preporod je ogromno ogledalo da se svi u njemu možemo ogledati. Nakon bacanja pogleda u to ogledalo, u to retrospektivno zrcalo koje dobrano pokazuje prilike kad se ko nahladio i kada se kome šmrcalo( u pitanju je mentalna klima), neki od nas se mogu ponositi, neki dičiti, neki pocrveniti ako im obraz još uvijek nije đon. Ko se danas retrospektivno u Preporodu ne ogleda, taj boluje od svog vlastitog, na brzinu sklepanog, ugleda! Bolovanje od vlastitog ugleda često je znak kolektivnog zamora i hod unazad cjelokupne društvene zajednice.

Znameniti autori Preporoda su uvijek prepoznavali hal svoga naroda i brinulo ih njegovo nesnalaženje u vremenu i prostoru, pa su putem svojih napisa pozivali ih da im svojim harfovima otvore um, srce i dušu. Oni daju obilje materijala koji je bio od velikog značaja kao velika škola za odgajanje novih muslimanskih naraštaja.

Kada nestadoše te znamenite ličnosti od uma i pera, pojaviše se brzo novi autori da njihovu misao protumače kako bi se svijest i pregnuća mu'minska i bošnjačka što bolje rascvjetala. Sve represije socijalističkog sistema, sve uskogrudosti ono malo Bošnjaka na položajima, sva politikantsva njihova, sve vjersko manifestovanje, političko i ekonomsko tlačenje-sve je to kroz Preporodove stranice živo i vjerno naslikano. To snažno budi i iznutra buni, to diže i preporađa dolazeće muslimansko-bošnjačke generacije. Iza njihovog odlaska sa ovog svijeta, dolazi novo doba: novi, mladi autori, uz ono preostalih novinarskih veterana što blagovremeno iskazaše silinu svoga opredjeljenja, osvježavajuće dižu duh često zbunjenog bošnjačkoga svijeta i nastoje ga izmigoljiti iz ralja života i ne dozvoliti mu pad u apatiju. Poslužimo se retrospektivom: sva Preporodova pisanja – izvještajna, stručna i polemička – u stvari su velika riznica harfoljublja, sinteza naših napora, snimak naših posrtaja i čestih zabluda, naših rađanja, preporađanja, uspjeha. Zahvaljujući tim nadasve korisnim plodovima islamskoga duha mi se sve više i više islamski preporađamo i nabolje uzdižemo, uspravljamo. Tekstovi Preporoda su, zaista, naša najšira i najvjernija dokumentacija historijskog razvoja i svih naših mijena u kulturi svekolikog življenja. Za četiri decenije ova islamska informativna novina pretvorila se u golemi izvor o pogledima na svijet i slika iz koje se uči i saznaje o islamskoj i inoj prošlosti, a posebno o sadašnjosti. Svojom šarolikom ali veoma izbirljivom koncepcijom, mnogima po našim džematima ovaj list postade i učitelj, i liječnik, i priručnik, i kompas, i islamska kibletnama. Vjerne i redovne čitaoce je osposobio da lakše i često samostalno ulaze u različita pitanja islamske znanosti i vještine življenja, pa su uz dodatne asistencije uspjeli da razumiju ciljeve života na oba svijeta. ''Život, odnosno, praksa je mjerilo, za sve. U praksi se – kaže Đozo u svom članku ''Vrijeme obnavljanja islama''(31. decembar, 1978.) - sva saznanja i sve vrijednosti isprobavaju i iskušavaju. Istine i vrijednosti islama su najuže povezane sa životom (fitretullah). Kur'an je priroda koja govori, a priroda Kur'an koju šuti. Između njih je puni sklad, jer predstavljaju dva aspekta jedinstvene istine.'' U vremenima zabrana da se vjersko piše i štampa, Preporod je pokazao bošnjačkim pojedincima i skupinama da se mogu samostalno ''školovati'' uz njegovo štivo, a time se pokazuje da je i kao veliki rezervoar iz kojeg će se u budućnosti moći uzimati za duhovni islamski razvitak i bolje raspoznavanje islama.

EPISTOLARNI ŽURNALISTIČKI ANGAŽMAN U PREPORODU

U književnosti i novinarstvu je poznato i epistolarno saopštavanje osjećanja i misli. Pisanjem pisama ili citatima iz nekad objavljene korespodencije, postiže se jači efekat na javnost od najprodornije analize našeg muslimanskog stanja. Pismima bratu i sestri po vjeri, nudilo se više vjere islama, mnogo izdržljivosti u životnim zavrzlamama, mnogo učenja i spoznaje, mnogo odgoja i obrazovanja. Refiku Vejzalajbegoviću, na primjer, nije bilo dovoljno da samo napiše koje pismo svojoj dragoj, svom ahbabu koji je negdje na naukovanju, u armiji, na novom radnom zadatku, već se mudro dosjetio da to u stvari bude pismo za širu javnost koja je žedna znanja i spoznaje o regulama vjere islama. On kada niže ogrlicu za svoju dragu, to on, ustvari, niže ogrlicu vjerskih imperativa za potencijalne neusmjerene i neprobuđene vjernike i vjernice. Kada hvali svoju dragu, on hvali, poput Hafiza Širazija, more vjerskih blagodati i rasadnike mnogobrojnih duhovnih pelcera islamskoga dina. Želio je da Preporod bude izdašna plemenita duša za dušu svakoga koji se na bolje mijenjati dade.

I nisu samo urednici i novinari lista imali ciljanu i otvorenu korespodenciju sa određenim osobama, činili su to i drugi harfoljubi, a sve u želji da ogrlica našeg identiteta bude od vrijednih duhovnih bisera i merdžana. Mnogi su pisali pisma i ostavljali na stranicama Preporoda tragove svojih plemenitih intencija, a sve sa nakanom da Bošnjak i Bošnjakinja postani gizda divne i mile Bosne i Hercegovine. Jedan saradnik je, mjeseca marta 2009. godine ( Smjerna pisma iz Misira: ''Raskidam sa svojom šutnjom''), ostavio je trag o potencijalnim dobrim bošnjačkim gestama. On veli:

'' Kada smo se zadnji put vidjele pri mom rastanku s tobom, bile smo nepomirljivih stavova. Ti si se bila zakovala u svoj stav:ostati u Bosni i u njoj postati stamena Bošnjakinja. Govorila si mi, kao sada se toga dobro sjećam, da ću se izvitoperiti i, gluho bilo, opoganiti tuđom naukom, tuđom kulturom, tuđim stilom života. E, baš zbog tog tvoga stava, evo, ja raskidam sa svojom šutnjom. (...) Ogluhe kod ušiju ne smije biti. Moramo naglas kazati svima: Mi smo Bošnjaci i Bošnjakinje! I svi to moramo čuti! O nama treba izgovarati pravu istinu, pravu riječ, i to djelima našim. Istina o djelima našim sama se govori, ona je svjetlost koja sama od sebe svijetli i emanira, a mi je samo adekvatnim primjerima raspaljujemo i njenu čudesnu svjetlost prenosimo Amerikom, Evropom, Afrikom, Australijom...''

PREPOROD JE USPIO DEFINIRATI ŽENU MUSLIMANKU

U Preporodovim godištima izlaženja, nastojalo se naglasiti i uloga žene u islamu i društvenom životu. Istina, ženski diskurs je potisnut ustranu, ali se svjesno ulagao napor da muslimanka koliko-toliko naglasi svoju ulogu u vremenu i prostoru. Najčešće kroz intervjue, naše muslimanke, naše društveno angažirane žene nastojale su ukazati na ulogu i mjesto koje im vjerskim imperativom pripada. Pokazalo se da one na početku 21. stoljeća znaju i umiju definirati sebe. Onako kako im ulogu definira Kur'an, a.š. i plemenita Tradicija. Kroz intervjue one na sranicama Preporoda govore i potvrđuju se u svemu tome. Obrazovane i angažirane žene muslimanke stalno ukazuju i iznova dokazuju da im je živjeti izvorno islamski i sasvim slobodno stvarati bolje muslimansko društvo putem odgoja i obrazovanja. Islam im je zagarantovao to pravo, i potpuno su u pravu kada traže da budu društveno prisutnije, angažiranije i ženskim diskursom javnije. Uloga naše muslimanke je ogromna i zato je Zehra Alispahić u pravu kada za Preporod izjavljuje da je ženski diskurs marginaliziran, potcijenjen i zapostavljen, a profesorica Aida Krzić, u mnogim kolumnama s pravom nastoji popraviti muški šovinizam kako bi prava žene muslimanke bila ostvarljivija i cjelishodnija.

***

Muslimani Bošnjaci u BiH i širem regionu su narod sa najviše belaja i historijskih mijena. Njihov usud je, uglavnom, i krojen i prekrajan mimo njih, ali su počesto i oni sami kreirali svoju prošlost i događaje u prošlosti. Ni kod jednog naroda u njihovom okruženju traka povijesti nije krivudava kao u njih. Oni su zahvalan primjer posmatranja EKG trake jednog srčanog bolesnika koji se oporavlja. I njihova povijesna svijest kao svijest o protoku događaja u vremenu, koji je uvjetovan muslimansko-boošnjačkim djelovanjem, srazmjerno je retroaktivna pojava njihovog umnog napora. Sve što je bilo zamrlo, došlo je na red da oživi,da se kao vječna ponuda iznova ponudi i Bošnjake stavi u poziciju preporodnog preporađanja.

***

U četrdesetogodišnjem djelovanju muslimana Bošnjaka postoji ogroman potencijal historijske svijesti, čije oblikovanje je imperativ objektivne historijske nauke. I upravo je četrdeset godina utisnutog harfoljublja na stranicama Preporoda vrlo zahvalan primjer za proučavanje naših historijskih uspona i mijena. Našu povijest ispisivali su i drugi listovi i časopisi u ex-Jugoslaviji, ali                                                                                                                                                                                                                          kroz štivo Preporodovo naši historiografi su tek u prilici da dođu do objektivnih sudova o nama, o našim bivšim ojađenostima, o našoj istinskoj prošlosti, jer je ovaj list, bez obzira na kakvoću štiva, hronološki ispisivao ćinjenice koje su, uistinu, stvarne činjenice a ne tamo neke ''velike istine'' iz drugih sekularističkih printanih medija koje hitno treba podvrgnuti reviziji i revalorizaciji, a iz razloga kako ne bi imali u BiH mnoštvo fluidne historijske građe za našu historiju i historiografiju.

Vršeći uvid u četiri decenije ispisivanih naslova na teme iz raznih oblasti islamskog i društvenog života, list Preporod omogućava istraživaču kvalitetno razumjevanje samih Bošnjaka i njihovog vremena, kao i puteve novog kreiranja svega onoga što im je o njihovom identitetu zagubljeno i oteto u prošlosti. Družeći se sa ovim listom, mnogi muslimani su doživjeli vlastito preporađanje na putu ka samospoznaji istinskog muslimanskog identiteta i samospoznaji, prvo otete a potom vraćene, bošnjačke narodnosti. Preporod je, dakle, jedno veliko nepristrasno ogledalo u kojem vidimo svoju prošlost, u kojoj je po našem identitetu rovila jedna partija, a u novije vrijeme, mora se naglasiti, i mnoštvo njih bez ikakve boje(osim na zastavama), ali veoma gorkog i otrovnog ukusa.

Preporodova hronika značajnih događanja u nas ili bilo gdje drugdje jeste zapisani oglas intelektualcu i prosječnom ljubitelju pisane riječi, a taj oglas kao komunikacijski medij uvijek privlači pažnju, jer je vjerni odraz kulturnih, društvenih, privrednih prilika jedne sredine u kojoj nastaje, i ujedno u sebi objedinjuje unutarnje htijenje čovjekovo a nadasve estetiku njegove duše.

Hronika značajnih događanja objavljenih u ovoj informativnoj novini je spomenar koji svjedoči i na jedan bolji način tumači historijske događaje.

NEKROLOZI : PREKINUTA MUSLIMANSKA MEMORIJA

Od prvog do zadnjeg broja Preporoda svoje raznovrsne napise objavljivali su mnogi kulturni radnici i poznavaoci vjerskih stremljenja u nas. Kao što je to običaj u listovima ovakve profilacije, po smrti saradnika donose se nekrolozi u znak sjećanja na njihov doprinos znanosti. U četrdeset godina izlaženja lista, sarađivali su mnogi istaknuti stvaraoci. Smrt je neumitna a bilješke o njihovom životnom putu i doprinosu ispisivali su još živi prijatelji i novi mlađi saradnici . Obično na nekoj od posljednjih stranica lista stoje ispisani članci o našim uglednim rahmetlijama, našim zaustavljenim institucijama i memorijama: Husein ef. Đozo, Redžep ef: Muminhodžić, Šaban Hodžić, Alija Bejtić, prof. dr. Teufik Muftić, dr. Mustafa Kamarić, Alija Izetbegović, prof. Omer Mušić, Kasim ef. Dobrača, prof. Mehmed ef. Mujezinović, prof. dr. Hadži Abdurahman Nametak, dr. Muhamed Mujić, prof. dr. Ahmed Tuzlić, Seid M. Traljić, Mahmud ef. Traljić, dr. Muhamed Hadžijahić, prof. hadži Fejzulah Hadžibajrić i prof. hadži Ali ef. Nametak, Abdurahman Hukić, Hivzija Suljkić, dr. Sulejman Mašović, Sinanudin ef. Sokolović, prof. Kasim ef. Hadžić, hafiz Ibrahim ef. Trebinjac, prof. Ismet Kasumovoć, prof. Dr. Ahmed Smajlović, prof. Mesud Hafizović, prof. Nijaz ef. Šukrić, prof. Ibrahim ef. Džananović, Selim ef. Jelovac, Amar Salihspahić, Enver ef. Omerović, Šaban Rašidović, Muhamed Ždralović, Hasib ef. Ramić, Mehmed ef. Hajrić, Halid Buljina, Midhat Dokso, Sadik ef. Ribić, Šefik ef. Beganović i mnogi, mnogi drugi. Ovih osoba više nema da ispisuju i stvaraju historijsku građu u Preporodu, ali oni su iza sebe ostavili djelo koje će podsjećati buduće generacije da su vrijedno i korisno živjeli.

               Zato je smrt nekog od njih, odnosno odlazak sa ovog svijeta nekog od ovih humanista i naučnika nenadoknadiv gubitak. Sjećajući se bilo kojeg čovjeka koji je pisao za Preporod, donosi nam obilje nepoznatih podataka iz njihova života koji nije bio nimalo lagodan. Rahmetli mr. Nijaz Šukrić, erudita i historičar, najbolji je primjer kako su svi ovi poslenici pisane riječi preživljavali teške dane u periodu svog stvaranja i djelovanja. Šukrić je bio intelektualac slobodnih nazora, ali je često bivao na udaru represivnih mjera političkog sistema, reducirajući mu građanska prava i slobode oduzimanjem putnih isprava koje su mu vraćene tek 1986.godine, i to tek onda kada je partijsko jednoumlje već počelo osjećati gorak ukus gubitka povjerenja i vlastiti sunovrat u bespovratni ambis zaborava. Postupak sa Nijazom Šukrićem, Kasimom Hadžićem, Kasimom Dobračom i dr. je najzahvalniji primjer kako arhivsku građu iz komunističkog vremena treba revalorizirati i navesti u tokove istinske historiografije.

           Sasvim je neobično da pripadnici islama – muslimani, još za svoga života, ili, pak, neki njihovi savremenici, nisu ostavljali provjerene biografske ili autobiografske podatke o sebi. Zanimljivo je da su bili rijetki oni, koji su, poput Mula Mustafe Bašeskije i još nekolicine istaknutih Bošnjaka, koji su sa posebnim entuzijazmom pisali i vodili dnevnike iz kojih bi se moglo lakše doći do preciznih podataka o njima. Često se za takvo ponašanje kaže da je ono izraz ljudske skromnosti, ali je bilo, čini se, svrsishodnije da su napustili tu vrstu ''skromnosti'' a uzeli divit i mastilo pa zabilježili nešto o sebi, a sve u korist naše kulturne historije i historiografije. Ponekad se dešavalo da su samo na marginama knjiga ostavljali trag o sebi i svom životnom i naukovnom putu. Ibni Haldun je jedini teoretičar islamskog društva koji je ovoj materiji ozbiljno i precizno prilazio. On nam je jedini pokazao da se za života treba iza sebe ostavljati i autobiografska historija, koja većini muslimanske zajednice svijeta nedostaje.

           Sva sjećanja na umrle saradnike Preporoda zavrjeđuju pažnju istraživača naše kulturne prošlosti. Nakon četrdeset godina ispisivanja sjećanja na naše umrle novinare urednike, povremene novinare u redakciji, saradnike i druge vrijedne i korisne ljude iz naših džemata, u današnje vrijeme je sasvim izvodljivo iznjedriti bibliografiju nekrologa muslimana Bošnjaka i muslimanki Bošnjakinja, koji su dali svoj veliki doprinos nauci i razvoju islamske misli u našim krajevima. Oni se sigurno mogu izdvojiti i srediti u jednu samostalnu cjelinu koja bi pružila značajne podatke o vrlim ljudima koji su ostavili trag u našoj historiografiji. Dosad u našoj kulturnoj tradiciji nije postojalo neko veliko interesovanje za ovu vrstu tekstova, nisu, sasvim tendenciozno, bili predmet pažnje naučne i kulturne muslimansko – bošnjačke javnosti, bez obzira na vrijednost informacija koje bi mogli pružiti. Uvid u sjećanja na umrle saradnike lista mogao bi biti od velike koristi historičarima, ali i svima onima koji tragaju za svojim precima. Riječju, Preporod je bio i nadalje ostaje živi podsjetnik koji čuva spomen na naše rahmetlije, na našu zaustavljenu memoriju, a svojevremeno krunske kreatore našeg umjerenog, objektivnog i odmjerenog muslimanskog jastva. Događanje događaja, na nepreglednoj traci povijesti, je historija. I tako, vršeći svoju ulogu svestranog vjerodostojnog informisanja naše islamske javnosti u proteklih četrdeset godina, Preporod je postao pouzdana registratura i rasadnik novije historije vjernika i vjernica, Bošnjaka i Bošnjakinja, kao i drugih naroda koji islam prihvataju kao svoju vjeru.

Tekst u povodu obilježavanja 40 godina od izlaska prvog broja Preporoda