digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage2.jpg
Priključi se za RSS feed
Prvi samit OIC o nauci i tehnologiji: Promijeniti stanje u kome su države OIC potrošači, a ne proizvođači znanosti

Prvi samit OIC o nauci i tehnologiji: Promijeniti stanje u kome su države OIC potrošači, a ne proizvođači znanosti

Septembar 23, 2017

Samit Organizacije islamske saradnje (OIC) o nauci i tehnologiji, koji se održao od 10. do 11. septembra u glavnom gradu Kazahstana Astani, predstavlja prvi samit koji je OIC posvetio razvoju znanosti i tehnologiju u islamskom svijetu. Samit je održan u sjenci brutalnog nasilja i ubilačkih napada vojske i budističkih militanata koje provode nad muslimanskom manjinom Rohinja u Burmi usljed kojih je od 25. augusta sklonište u Bangladešu zatražilo 313.000 ljudi.
“Sve međunarodne organizacije, a posebno mi iz muslimanskih zemalja, moramo zajednički raditi i iskoristiti sve resurse da zaustavimo nasilje nad muslimanima Mijanmara“, poručio je turski predsjednik Redžep Tajjip Erdogan na otvaranju samitu u Astani. “Želimo sarađivati sa vladama Mijanmara i Bangladeša na rješavanju problema u toj regiji i sprječavanju dalje eskalacije humanitarne krize“, kazao je Erdogan ističući da je Turska već ponudila svaku vrstu pomoći vladi Bangladeša za zbrinjavanje muslimana koji su iz pokrajine Arakan izbjegli u tu zemlju.
Erdogan je ranije najavio da će pitanje stradanja mijanmarskih muslimana staviti i na dnevni red rasprava na predstojećoj sjednici Generalne skupštine Ujedinjenih nacija.
Predsjednik Uzbekistana govorio je u ime azijske skupine, predsjednik Republike Mauritanija se obratio u ime arapske skupine, a predsjednik Republike Gvineje u svojstvu predstavnika afričke skupine.
Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović je u svom obraćanju učesnicima samita predložio, između ostalog, otvaranje međunarodnih centara za obrazovanje, istraživanje, inovacije i razvoj u nekoliko zemalja članica Organizacije islamske saradnje, od kojih bi jedan bio u Evropi.
Zemlje članice OIC-a izdvajaju tek 0,46 posto BDP-a za istraživanje i nauku, dok razvijene zemlje za naučna i tehnološka istraživanja izdvajaju dva do tri posto BDP-a. „Tek 1,5 posto tehnoloških patenata u svijetu dolazi iz muslimanskih zemalja. Prema Globalnom indeksu inovacija iz 2017. godine, niti jedna muslimanska zemlja se ne nalazi među 30 najboljih svjetskih zemalja po kapacitetu i uspjehu u inovacijama“, naglasio je Izetbegović, te naveo da je islamski svijet posljednjih decenija opterećen dugotrajnim oružanim sukobima i sektaškim podjelama, potaknutim ideološkim razlikama i nemilosrdnom geopolitičkom borbom usljed čega je u velikoj mjeri izgubio iz vida i zanemario obrazovanje i razvoj.
Izetbegović je napomenuo da muslimani čine četvrtinu svjetske populacije čiju trećinu čine osobe mlađe od 15 godina što predstavljaju ogroman potencijal za islamski svijet.
„Trebamo postaviti ciljeve koji donose vrijednost ne samo muslimanima nego i ostatku svijeta, jer tako postajemo relevantni u novom globalnom poretku“, istakao je Izetbegović te dodao da je duh islama inkluzivan i priznaje sve što je dobro i progresivno.
Akcentirao je i da nema islamske ili neislamske nauke, a da je sukob nauke i religije vještački i neprirodan fenomen.
Organizacija islamske saradnje (OIC) okuplja 57 država članica, što je nakon Ujedinjenih nacija (UN) čini drugom najbrojnijom međunarodnom organizacijom na svijetu. Bosna i Hercegovina u OIC-u ima status države posmatrača.
Predsjednik Kazahstana Nursultan Nazarbayev je na samitu pozvao na osnivanje fonda za znanost i tehnologiju, te ponuditi nagradu za znanstvenike u državama članicama, ističući kako će biti održana ceremonija za pokretanje ove nagrade.
Generalni sekretar OIC-a Yousef Ahmed al-Othaimeen je kazao da OIC trenutno radi na sveobuhvatnom programu stipendiranja, posebno u područjima medicine, inženjerstva, tehnologije i informatike za talentirane učenike država članica. Al-Othaimeen je napomenuo da zemlje članice OIC troše iz svojih BDP-a na istraživanje i razvoj više nego prije, te da su provedena značajna ulaganja u području visokog obrazovanja između država članica OIC-a a 17 univerziteta u državama članicama su među 400 najboljih svjetskih univerziteta.
Turski predsjednik Erdogan je u svom obraćanju naglasio da je položaj znanosti, istraživanja i obrazovanja u zemljama članicama OIC žalostan, jer su te države postale potrošači, a ne proizvođači znanosti, zbog čega su u lošijem položaju, posebno u oblasti cyber kriminala. Erdogan je izrazio spremnost svoje zemlje da razmijeni know-how i tehnološku i naučnu osposobljenost sa zemljama članicama ističući da islamski svijet treba jedinstvo i solidarnost.
Predsjednik Republike Pakistan Mamnoon Hussain je ovom prilikom imenovan za predsjedatelja Stalnog vijeća za znanstvenu i tehnološku saradnju (COMSTECH).

Sličica Želim Print

Barzani: Potvrdan odgovor na referendumu ne znači automatsko otcjepljenje

Barzani: Potvrdan odgovor na referendumu ne znači automatsko otcjepljenje

Septembar 23, 2017

Predsjednik iračkog Kurdistana je nagovijestio da će Kurdi sami povući granice buduće kurdske države ukoliko Bagdad ne prihvati glasanje za nezavisnost na referendumu, koji bi trebao biti održan 25. septemba. Massoud Barzani je za BBC kazao da je želio postići dogovor s centralnom vladom ukoliko bi Kurdi glasali za otcjepljenje. Irački premijer je ranije odbacio referendum, nazvavši ga neustavnim.
Barzani je također upozorio da će se Kurdi suprotstaviti bilo kojoj grupi koja pokuša nasilu promijeniti situaciju u Kirkuku.
Kurdske Pešmerge su preuzele kontrolu nad ovim naftom bogatim gradom u kojem živi veliki broj Arapa i Turkmena, kao i u drugim područjima nad kojima je centralna vlast u Baghdadu tvrdila da ima vlast, tokom prethodne tri godine dok su se borili protiv ISIL-a.
Referendum o nezavisnosti će biti održan 25. septembra u tri pokrajine koje su dio ove regije: Dahuk, Irbil i Sulaimaniya, te u područjima koje smatraju Kurdistanom izvan regionalne administracije, uključujući Kirkuk, Makhmour, Khanaqin i Sinjar.

Sličica Želim Print

Islamska duhovnost u filozofiji, nauci i umjetnosti

Islamska duhovnost u filozofiji, nauci i umjetnosti

Septembar 23, 2017

U prostorijama Centra za istraživanje i unaprjeđenje duhovne i kulturne baštine u Bosni i Hercegovini u Tekiji u Stocu, 9.sepetembra održan je naučnu skup „Islamska duhovnost u filozofiji, nauci i umjetnosti“. Na ovom simpoziju svoja izlagači su bili: dr. Elvir Musić, doc dr. Munir Drkić, Filip Mursel Begović, dr. Amina Šiljak- Jesenković, prof. dr. Nevad Kahteran, prof. dr. Fahira Fejzić- Čengić, prof. dr. Fatoma Lačević, Mirsad Sinanović, Enes Ratkušić, Alija Dilberović i mr. Zajim Kruško.

Islamska zajednica Bošnjaka u Njemačkoj - 33 godine džemata Kamp-Lintfort

Islamska zajednica Bošnjaka u Njemačkoj - 33 godine džemata Kamp-Lintfort

Septembar 23, 2017

1.
Kada čovjek u ruke uzima knjige kojima se obilježavaju jubileji i godine postojanja institucije ili udruženja, tada se pita o svrhi jubileja i knjiga o jubilejima. Mnogi su naime jubileji motivirani ljudskom taštinom ili dubokom (pod)svjesnom potrebom za samoafirmacijom. Motivirani su samoostvarenjem ili dokazivanjem samom sebi ili široj društvenoj zajednici. Ovaj općeljudski, sasvim normalni psihološko (pod)svjesni motiv, takođe ne treba isključiti pri ocjenjivanju i promišljanju naslovljene monografije i njoj srodnih knjiga, ali je takav motiv naime ovdje sasvim marginalan, sporedan. Čitajući i razmišljajući o sadržaju i smislu tekstova u naslovljenoj monografiji, navedeni motiv samoostvarenja ili samozadovoljstva eventualne taštine i zadovoljenja ega, je naime moguće tek naslutiti, pretpostaviti. Od tog eventualnog ili potencijalnog, ljudski normalnoga motiva taštine, su bitniji, dublji i humaniji, moralni i vjerski motivi i izvori nastajanju naslovljene knjige.
Iz tekstova knjige je, naime, sasvim jasno da su džematlije i njihove hodže u Kamp-Lintfortu, vođeni ili motivirani prvenstveno ljubavlju prema Bogu i prema čovjeku, u prethodnih 33 godine njegovali uzorni, intenzivni i inspirativni život u imanu i u islamu. Radi svojega ljudskoga dostojanstva. Radi Božijega zadovoljstva njima – zadovoljstva kao ideala i najveće vrijednosti življenja. Da bi time drugima i mlađim generacijama bili primjer čestitog i plemenitoga života. Riječ je, dakle, o očigledno dubljim i vrijednijim motivima koji su vodili džematlije u Kamp Lintfortu u njihovu životu. Taj su svoj život obilježili navedenom knjigom. Iz ove knjige saznajemo da su džematlije u Kamp-Lintfortu daleko od svoje domovine sačuvali svoj din i iman, da su se uspješno integrirali u njemački socijalni sistem. Ali se nisu dali asimilirati. Da su osigurali budućnost i kontinuitet islama kroz blizu dvije hiljade bosanske djece - svršenika mekteba u džematu Kamp-Lintfortu. Da su svojim rudarskim znojem i teško zarađenim novcima izgradili džamiju sa munarom, kako s ponosom i s pravom ističu poslije zagrebačke džamije - jedinu džamiju sa munarom na kršćanskom Zapadu.
Iz ovih izabranih podataka iz naslovljene knjige je očito da ovdje nije riječ o pukom vremenskom obilježavanju opstojanja islama u Kamp-Lintfortu, u gradiću sa desetak hiljada stanovnika, smještenom između zemalja Beneluxa, već da se radi prvenstveno o istinskom i kontinuiranom njegovanju islama od više stotina složnih Bošnjakinja i Bošnjaka. Riječ je o Bošnjakinjama i Bošnjacima koji su, slično Poslaniku, a. s., preseljenjem u Njemačku, doživjeli hidžru. I u vanrednim, vrlo teškim socijalnim uslovima, uspjeli očuvati svoje ljudsko i vjersko dostojanstvo. Riječ je o izuzetnom uspjehu vrijednom svake pažnje i zahvalnosti savremene i narednih generacija.

2.
Čitatelj ovih tekstova se pita odakle, iz kojih izvora je mogao da rezultira takav uspjeh džemata u Kamp-Lintfortu. Tekstovi koje ovdje iščitavamo naime direktno ne navode na čemu počivaju, i kako su ostvareni navedeni uspjesi. Nema gotove formule za uspjeh u životu, ali je iz tekstova u navedenoj monografiji moguće otkriti da je taj uspjeh građen, nastajao i izvirao iz nerazdvojive ljubavi prema Bogu i prema čovjeku. Vjerujem da je bitna vrijednost ljudi džemata u Kamp-Lintfortu i njihovih hodža, u saznanju kojeg često zaboravljamo, da čovjek ne živi samo za sebe i za svoj život, već i zbog života drugih ljudi. Da su džematlije u Kamp Lintfortu, i njihove hodže, imale zašto se roditi: da bi svoje živote založili ne samo za svoje duhovno usavršavanje, za svoje oljuđenje, već i za stvaranje općeljudskog dobra. Time smo dospjeli do naredne nosive vrijednosti džematlija Kamp-Lintforta i njihovih hodža. Ta je vrijednost u saznanju da insanu ne treba “mnogo” da bi bio zadovoljan i rahat, da bi bio u selamu sa sobom i sa dunjalukom oko sebe. Imate dojam da ovaj džemat živi i radi kao jedna složna bosanska familija.

3.
Da bismo istinski pojmili, cijenili i ocijenili ostvarene vjerske, socijalne, materijalne, kulturne, patriotske i druge vrijednosti u proteklih 33 godine ljudi vjernika i ateista u ovom džematu, valja nam se zamisliti nad nekim činjenicama iz ovih rukopisa. Da je napr. blizu dvije hiljade djece i omladine završilo mekteb u malom gradiću Kamp-Lintfortu, da su ovdje žene u upravnim odborima džemata unazad par decenija, da žene u džematu unazad desetak godina organiziraju edukativne tribine. Da žene Bosanke sarađuju sa Njemicama u zajedničkoj vjerničkoj misiji ekumenizma. U ovom isticanju uloge naših Bosanki u njemačkom društvu, u razmišljanju o mjestu žene u društvu danas i uopće, bitno je markirati da mnogi naučnici drže kako je podređen ili socijalno neravnopravan položaj žene u pojedinim zemljama islama bitan uzrok stagnaciji islamskoga u odnosu na suvremeni kršćanski svijet. Možete li sebi naime zamisliti preporod, osobni i društveni progres u svijetu islama, uključivanjem u ravnopravan i aktivan društveni život blizu polovine do danas marginaliziranoga ženskoga stanovništva u zemljama islamskoga svijeta?
Saznajemo također u navedenoj monografiji da je Mustafa ef. Klanco ne samo hodža, hatib i muallim, već po njegovim riječima i dušebrižnik koji posjećuje bolesnike i socijalno ugrožene u džematu Kamp Lintfort. Da je Klanco ef. Mustafa inicijator vakufa “Gazi Husrev-beg”, vakufa za stipendiranje najboljih studenata u Bosni i u Sandžaku, vakufa koji finansira muslimansku mladost i budućnost; da je u vrijeme muftijstva Mustafe ef. Klanca, krovna institucija muslimana Bošnjaka u Njemačkoj, ne samo po mojem iskustvu i ocjeni, uspješnije funkcionirala, da je bila mnogo korisnija za opće dobro muslimana, nego u posljednjim godinama, nakon posljednjih izbora. Sve ove činjenice vode saznanju da je upravo u energiji Mustafe ef. Klanca, u njegovoj organizatorskoj sposobnosti i u ambicioznosti – bitan temelj na kojem su građeni uspjesi džemata u Kamp-Lintfortu. Ovi su uspjesi u džematu Kamp-Lintfortu nastali dakle kroz međusobnu ljubav, kroz slogu bosanskih muslimana i kroz ogroman trud i kroz umijeće vođenja džemata od džematskih odbora i njihova hodže Mustafe ef. Klanca. Posebno kroz njegovo umijeće djelovanja među muslimanima u dijaspori. Ukupni život bosanskih muslimana u dijaspori Klanco s pravom uspoređuje sa djelovanjem Poslanika a. s. u vrijeme hidžre. Riječju, svi uspjesi svakoga džemata u Njemačkoj, u duhovno-vjerskom, u materijalnom i u kulturnom smislu, neodvojivi su od njihova imama, hatiba i muallima. U ovom slučaju neodvojivi su od rada i angažmana Mustafe ef. Klanco, koji je od ukupno 33 godine postojanja džemata 32 godine u službi ovoga džemata.

4.
Bitna je vrijednost naslovljene monografije u činjenici da ovdje nije riječ o pukom vremenskom postojanju džemata, već o njegovanju ne samo kontinuirana intenzivnoga vjerskoga života, već i o njegovanju bosanske duhovne i duševne samosvojnosti, solidarnosti i bosanskoga zajedništva. Sa ciljem ugrađivanja Božijih sifata, epiteta i kvaliteta u djelovanju muslimana u njihovom svakodnevnom životu. U karakter svakog džematlije ponaosob. U ovom džematu din i iman se svakodnevno žive, doslovno se žive od bešike do motike. Od nadijevanja imena bosanskom novorođenčetu učenjem iz Kur‘ana, kroz šerijatska vjenčanja, mekteb, kurseve za odrasle na arapskom, horom ilahija, sve do dženazi i umiranja sa šehadetom na usnama i u svijesti ovih muslimana. U knjizi se ne sabire samo povijest džemata u Kamp-Lintfortu, već se sumira historija džemata i opstojanja islama među Bošnjacima u Njemačkoj od sredine osamdesetih godina do danas. U tom smislu, ova je monografija bitan doprinos očuvanju imana Bošnjaka u tuđoj zemlji, dokaz njihova bosnoljublja, dokaz njihove uspješne socijalne integraciji. Monografija je prepreka asimilaciji. Iskustva koja nalazimo u ovim tekstovima, posebno o kompleksnom i vrlo zahtjevnom poslu hodže u dijaspori, dragocjena su za sadašnje i za buduće generacije muslimana Bošnjaka, posebno za hodže u dijaspori. Stoga bi bilo neophodno da ova monografija bude promovirana ne samo u bosanskim džematima u Njemačkoj, već u dijaspori bosanskih muslimana u svijetu, a posebno da bude promovirana u domovini. Ovakvi uspjesi jednoga brojčano maloga džemata zavređuje obilježavanje u zemlji matici Bosni i Hercegovini. Uspjesi su naime zaslužili našu pažnju i opću zahvalnost. Iskustva Mustafe ef. Klanca u takvom društvu koje sve dopušta i u središte stavlja samog pojedinca - su dragocjena. Posebno u njegovu opisu triju kategorija imama u dijaspori. U opisu kojeg cijenim najstručnijim sadržajem u navedenoj monografiji. (Uporediti stranice 53 do 58).

5.
Povodom ove monografije moja savjest, moralna, vjerska i ljudska me obavezuju da moram upozoriti na anomaliju poučavanja islama u mektebima širom Njemačke: poučavanja na njemačkom umjesto na maternjem bosanskom jeziku. Ako naše hodže u Njemačkoj uče bosansko dijete islamu na arapskom, pritom izvode mektepsku nastavu na njemačkom, umjesto na bosanskom, slijedi neminovna asimilacija. Pogotovu ako se u porodici sa djetetom ne govori maternjim bosanskim jezikom, ako djeca u dijaspori ne pohađaju dopunsku nastavu na maternjem jeziku. Hoću da markiram da za izgrađivanje i za očuvanje ljudskoga dostojanstva, za očuvanje vjerske, domovinske, kulturološke, nacionalne i političke slobode i individualnosti svakog čovjeka, za izgradnju cjelovite i slobodne ličnosti – da je očuvanje maternjega jezika u dijaspori neprocjenjiva duhovna potreba i nenadoknadiva vrijednost. Nije dostatno da se u ljudskom biću izgrađuje samo njegov vjerski identitet. Identitet je naime vrlo kompleksna sastojbina ljudskoga bića. Identitet u sebe uključuje ne samo Bogom posredovanu individualnost, osobnost, slobodu izbora i volje, već i svu ljudsku potencijalnost. Identitet je relativno čvrsta i istodobno trajno promjenljiva osobna psiho-moralna i socijalna sastojbina ljudskoga bića.

Magistarski rad o Čajniču i njegovoj okolini

Magistarski rad o Čajniču i njegovoj okolini

Septembar 23, 2017

Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, na odsjeku za historiju, magistarski rad je uspješno obranila Aida Mujezin-Čolo, uposlenica od 1995.godine u „El- Kalemu“, Izdavačkom centru Rijaseta Islamske zajednice u BiH. Pred komisijom u sastavu prof. dr. Enes Pelidija, mentor i član, prof. dr. Edin Radušić, predsjednik, i doc. dr. Fahd Kasumović, član, ona je obranila magistarsku temu „Čajniče i njegova okolina od uspostavljanja osmanske vlasti do kraja 16. stoljeća“. Primarni zadatak magistarskog rada bio je da na osnovu izvorne građe i relevantne historijske literature utvrdi vrijeme uspostave osmanlijske vlasti na području čajniča o njegove okoline, zatim teritorijalni opseg nahija Samobor, Pribud i Čajniče, koje su potkraj 16. stoljeća ušle u sastav Čajničkog kadiluka. Cilj istraživanja bio je urbani, privredni i demografski razvoj samog Čajniča, ali i razvoj seoskih naselja u nahiji Pribud.

Sličica Želim Print

Ćumurhana - Tradicija stara pola stoljeća

Ćumurhana - Tradicija stara pola stoljeća

Septembar 23, 2017

„Ova tradicija proizvodnje ćumura u našim krajevima stara je pola stoljeća“ - kažu ugljari koji su uglavnom i vlasnici čumurana izidanih od cigle ili betona u obliku lopte prečnika 3,5 metra i isto tolike visine, a u svaku može da stane oko osam kubika drveta
U našoj domovini još uvijek se spravlja drveni, roštiljski ugalj na tradicionalan način - sagorjevanjem drveta u zidanim pećima specifične izrade i izgleda. Ove peći, u narodu popularno nazvane žege, mogu se naći na područjima gdje ima najviše bjelogorične šume, jer je najkvalitetniji ugalj od tvrdog drveta, uglavnom hrastovine i grabovine. Najpoznatiji proizvođači ove vrste uglja su sa područja općina Fojnica, Busovača, Pozor, Travnik, gdje je nekada bilo na stotine ćumurhana. Danas im se drastično smanjio broj. Po mišljenju ugljara Hamdije Subašića iz sela Šćipe kod Prozora, zbog drastičnog smanjenja šumskog fonda ovim mini fabrikama roštiljskog ćumura je odzvonilo, a time i uskraćena šansa zarade porodicama koje su živjeli od ovog tradicionalnog načina spravljanja uglja.

Turistička atrakcija

Hamdiji Subašiću, kao i većini ugljara iz pomenutih općina proizvodnja i prodaja drvenog ćumura je jedini izvor prihoda. Kako ovi ljudi nisu naučili jadikovati već raditi, kažu kako su najmanje oni krivci za stanje sa šumskim fondom. Hamdija veli kako su bar oni svjesni da se nelegalna sječa šuma njima „presuda bez suda“, te kako državi uredno izmiruju obaveze i otud se nadaju da će bar još koju godinu žege služiti svojoj namjeni. Samir Hodžić, pripada mlađim poduzetnicima, i sa naglašenom dozom optimizma misli kako će ćumurhane još uvijek biti spas za nezaposlene i kako su svojevrsna atrakcija za turiste koje pohode busovački i fojnički kraj. Vjeruje kako će se vlast presabrati i odvojite „šumokradice“ od ugljara. Pojašnjava:
„Koristimo većinom otpadno drvo, od industrije. Oni uzmu trupac, a ostanu grane, a grana daje najkaloričniji drveni ugalj, za ugalj sve valja. Proces traje pet, šest dana, zavisi od vrste i suhoće drveta, a kada sagori, ove rupe“ – pokazuje na niz otvora na ćumurani – „ zatvorimo, zalijepimo glinom i onda slijedi sedam dana prirodnog hlađenja“.

Zauhar je koja markica

Huzejr Mujin je penziju zaradio u šumariji, a proizvodnjom drvenog, roštiljskog uglja u busovačkom selu Podstijena bavi se godinama. Huzejr veli kako je najzadovoljniji kada vidi da se puši njegova žega. Kazuje: „To je znak da nema zastoja proizvodnje u mojoj zidanoj lopti, da radi punom parom, makar i uz onu narodnu poslovicu koja veli; ‘Ko je ćumur pek’o, nije Bog na nešto stek’o’. Ovaj posao je samo da se malo obrne koja markica, da ne budeš gladan i žedan, nema ovdje nekog posebnog hajra, ali neka se puši, lakše je duši.“ Huzejrov mlađi kolega Safet Makelja kaže da jeste teško raditi oko ćumura, ali da se od ovoga posla može živjeti. Naravno, ugljari su svjesni da samo korištenjem otpadnog drveta mogu sačuvati ovu tradicionalnu rijetkost.
„Ova tradicija proizvodnje ćumura u našim krajevima stara je pola stoljeća“ - kažu ugljari koji su uglavnom i vlasnici čumurhana izidanih od cigle ili betona u obliku lopte prečnika 3,5 metra i isto tolike visine, a u svaku može da stane oko osam kubika drva. Proizvodi su veoma traženi, jer po mišljenju sladokusaca nema slađeg i po zdravlje boljeg mesa koje se spravlja na roštiljskom uglju.
Sličica Želim Print

Izložba - U misiji nauke i kulture

Izložba - U misiji nauke i kulture

Septembar 23, 2017

U Galeriji Općine Novi Grad, u četvrtak, 7. septembra, otvorena je izložba pod naslovom Gazi Husrev-begova biblioteka u misiji nauke i kulture.
Spomenuta izložba slikom i riječju, predstavlja duhovno i kulturno bogatstvo koje ova institucija već stoljećima kontinuirano čuva. Na panoima i skeniranim slikama sistematično su predstavljeni svi segmenti naše knjiške građe od rukopisnih djela, stare štampane građe, dokumenata, periodičnih publikacija, ali i naših starijih i novijih izdavačkih projekata koji predstavljaju jednu zaokruženu cjelinu života i rada ove Biblioteke.
Od mnoštva naslova za ovu izložbu izdvojili smo one najvrjednije kao što su rukopisi Kur’ana: Mushaf  Fadil-paše Šerifovića, prepisan 1265./1849. godine, Prvi džuz Kurʼana - prijepis iz 16. stoljeća kojeg je Mehmed-paša Sokolović uvakufio za svoju džamiju u mjestu Sokolovići kod Višegrada.  Izložbom je obuhvaćen i najstariji rukopis koji se nalazi u Biblioteci, riječ je o djelu Ihja ulumi-d-din Ebu Hamida Muhammeda el-Gazalija. Rukopis je prepisan 1106. godine još za života njegovog autora, star je preko 900 godina, te predstavlja najstariju pisanu knjigu koja se čuva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci.
Tokom ove izložbe posjetioci imaju priliku vidjeti i najzanimljivije radove sa tekstom na arebici, najstarije novine na osmanskom turskom jeziku, zatim nekoliko idžazetnama, djela sa pečatima koji govore o dobrotvorima naše Bosne i Hercegovine, izdanja Biblioteke i mnoštvo drugih sadržaja.
Ovom prilikom zahvaljujemo se Općini Novi Grad, njihovom načelniku g. Semiru Efendiću kao i uposlenicima na pruženoj prilici i dobroj saradnji na prezentovanju našeg kulturnog naslijeđa. Naša radost je još veća jer je ova izložba samo jedna u nizu dogovorenih aktivnosti čija realizacija se dešava u godini kada Gazi Husrev-begova biblioteka navršava 480 godina svoga kontinuiranog rada i djelovanja, a Općina Novi Grad 40. godina postojanja.

Sličica Želim Print

Dvije knjige profesora Kurdića

Dvije knjige profesora Kurdića

Septembar 23, 2017

Ovih dana iz štampe su izašle dvije nove knjige prof. dr. Šefika Kurdića i to: „DA’VA – Temelji islamskog misionarstva“ i „Ovako je izgledao Allahov Poslanik, s.a.v.s. ve dvije knjige predstavljaju 34. odnosno 35. autorsko djelo ovog autora.
Knjiga DA’VA – Temelji islamskog misionarstva je prva cjelovita knjiga iz oblasti islamskog misionarstva na našem jeziku, koja opširno i detaljno tretira ovu oblast i sadrži 466 stranica.
Autor u uvodu ove knjige kaže: „Ako analiziramo stanje muslimana danas, a posebno odnos drugih prema nama, dolazimo do nedvojbenog zaključka da je, između ostalog, jedan od razloga za ovako loše stanje, upravo, nedostatak naše da’vetske svijesti i izostanak misionarskog rada koji bi islam predstavio onakvim kakav jeste.
Upravo zbog ovoga je i nastala ova knjiga, koja je cirkulirala mojim mislima dugo godina i, evo, sada dobila svoj konačan izričaj u vidu ovog štiva.“
Jedan od recenzenata ove knjige, prof. dr. Izet Terzić, inače, profesor da’ve na bihaćkom Univerzitetu, kaže:
„Kada se spomene ime doktora Kurdića, neizostavno očekujemo da čujemo ili pročitamo nešto što će nas uistinu oduševljavati. Naime, autor ovoga djela je već dobro poznat našoj široj čitalačkoj publici i s nestrpljenjem iščekuju neke nove radove. Kako i ne bi kada se predstavio do sada sa oko četrdeset svojih naslova koji su toplo primani u sve naše domove. Nećemo pretjerati ako kažemo da je to sada najplodonosniji živući autor iz oblasti islamistike na našim prostorima.
Sva ta njegova djela su protkana željom da našu divnu vjeru islam i njeno čisto učenje približi, kako osobama stručnih oblasti, tako i našem običnom čitaocu. Sigurni smo u to da naš autor, dr. Kurdić, unosi punu svoju energiju iz uma i srca, kako bi isto tako došla do naših umova i naših srca.
U ovom djelu autor obrađuje nezaobilazne metode u djelovanju da’ije kojih se treba držati, ukoliko se želi uspjeh na tom polju.
Iz obilja primjera iz života Allahovih Poslanika i njihovog davetskog, misionarskog, djelovanja, dr. Kurdić je naveo ono što je suštinski najbitnije za nas.“
Knjiga Ovako je govorio Allahov Poslanik, s.a.v.s. je zbirka vjerodostojnih hadisa s komentarom o izgledu i vrlinama Allahovog Poslanika, s.a.v.s. U ovom djelu autor na 350 stranica i kroz 577 autentičnih hadisa opisuje Vjerovjesnika, s.a.v.s., kao najbolje Allahovo stvorenje s najboljim moralnim vrlinama, idealnim duhovnim kvalitetom, ali i najljepšim fizičkim likom i oblikom.
U ovoj knjizi, isključivo na temelju vjerodostojnih hadisa, opisani su: fizički izgled Allahovog Poslanika, s.a.v.s., njegove duhovne kvalitete, moralne osobine, savršeni karakter, specifičnosti koje su ga odlikovale nad drugim poslanicima i vjerovjesnicima i karakteristike koje su ga jasno distancirale i koje će ga distancirati od drugih ljudi, kako na Ovom, tako i na Budućem svijetu.
Autor potcrtava: „Namjera je da se predstave njegov visoki položaj i veličanstvena pozicija kod Allaha Uzvišenog, kako bismo dobili još više motiva da slijedimo njegov životni put i da nam on bude primjer i urnek u svim životnim situacijama.“
Prof. dr. Zuhdija Hasanović, dekan FIN-a i profesor hadisa, jedan je od recenzenata ove knjige. On ističe:„Ono što posebno treba istaći jeste činjenica da su opisi Poslanikove, s.a.v.s., ličnosti urađeni na osnovu vjerodostojnih, sasvim pouzdanih predaja i, bez obzira što nam nekada izgledaju nevjerovatnim, daju sasvim realnu i objektivnu sliku Poslanikove, s.a.v.s., ličnosti. Ovi opisi nisu rezultat predrasuda i stereotipa koji su se kroz povijest stvarali kod zlonamjernih osoba o liku i djelu Muhammeda, s.a.v.s., i koji i dan-danas na taj način žele okaljati njegov lik i duboko povrijediti naljepša osjećanja svih muslimana svijeta.
Knjiga prof. dr. Šefika Kurdića nas podstiče da svjesno, istrajno i s punom ljubavi slijedimo Božijeg Poslanika, s.a.v.s., da dajemo prioritet u našem životu onome što je on smatrao važnim, a da smatramo marginalnim ono na što nije obraćao pažnju. Traži se da ga istinski slijedimo, a ne da ga na loš način imitiramo i zadovoljavamo samo formu Sunneta Božijeg Poslanika, s.a.v.s., bez duše i sadržaja.
Djelo autora prof. dr. Šefika Kurdića pod naslovom: Ovako je izgledao Allahov Poslanik, s.a.v.s.: zbirka vjerodostojnih hadisa o izgledu i vrlinama Allahovog Poslanika, s.a.v.s., predstavlja meritoran izvor svima onima koji se žele informirati o uzornim osobinama Božijeg Poslanika, s.a.v.s., a posebno svim muslimanima koji žele nadograđivati svoje osobine i na taj način graditi kvalitetniji osobni život i čvršće porodične i međuljudske odnose“.
Imajući u vidu sve teme koje su tretirane i prezentirane u ovim knjigama , te činjenice da su obrađene kroz vjerodostojne hadise ova nova djela o prof. dr. Šefika Kurdića toplo preporučim našem širem čitateljstvu.
Sličica Želim Print

Najveći kurban u Bosni i Hercegovini žrtvuje se u džematu Velagići- Pudin Han

Najveći kurban u Bosni i Hercegovini žrtvuje se u džematu Velagići- Pudin Han

Septembar 23, 2017

Džemat Velagići-Pudin Han smješten je 3 km zapadno od Ključa uz magistralni put Ključ-Bosanski Petrovac. Džemat broji preko 600 domaćinstava raspoređenih u nekoliko sela i zaseoka: Pudin Han, Stari Velagići, Donji i Gornji Hadžići, Palina, Častovići, Hasići, Nezići, Vojići Donji, Vojići Gornji, Postajre, Ponjir i Točina. U džematu se nalaze dvije džamije. Prva, stara džamija sagrađena je u mahali Tičevići 1937. godine, a druga u naselju Pudin Han neposredno prije agresije na Bosnu i Hercegovinu. Obje džamije srušili su 1992. godine pripadnici Vojske Republike Srpske. Nakon povratka na svoja ognjišta muslimani džemata Velagići-Pudin Han prvo su sagradili džamiju u Pudinom Hanu. Novosagrađena džamija ima slično arhitektonsko rješenje kao i prijeratna džamija, osim munare koja je sada veća nego ranije i ima dvije šerefe. Džamija u Pudinom Hanu svečano je otvorena 20. jula 2002. godine. (Podaci o džematu Velagići-Pudin Han preuzeti su iz knjige Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini: monografija, izdavač: Udruženje ilmijje, Sarajevo, 2013., str. 33-34.) Ove godine 29. jula svečano je otvorena i džamija u mahali Tičevići.
Dugogodišnji prijeratni imam u Velagićima-Pudinom Hanu bio je Ramo ef. Duranović. Mještani ga se i danas rado prisjećaju i s dubokim poštovanjem pričaju o njemu. Njega je 1997. godine na dužnosti imama naslijedio Atif-ef. Vučkić koji već dvadeset godina uspješno vrši dužnost imama, muallima i hatiba u ovom džematu.

Specifičnost džemata

Ovo kraće upoznavanje s džematom Velagići-Pudin Han potrebno je zbog toga što je ovaj džemat specifičan iz niza razloga, a mi ćemo u ovom osvrtu spomenuti samo dva. Prvi je zajednički za sve džemate na području MIZ Ključ, a to je obavezno posjećivanje šehidskih mezarja drugog dana Kurban-bajrama. Kao što je poznato, prema odluci Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini od 23. januara 1995. godine drugi dan Ramazanskog bajrama je „Dan šehida“. Ovaj značajani datum obilježava se u svim džematima u Bosni i Hercegovini i dijaspori. Na području MIZ Ključ također se obilježava „Dan šehida“ drugi dan Ramazanskog bajrama, ali su imami i njihove džematlije u svim džematima ključkog medžlisa odlučili da i drugi dan Kurban-bajrama posjećuju šehidska mezarja kao što to čine za „Dan šehida“, što svakako doprinosi boljoj memorijalizaciji masovnog zločina nad bošnjačkim civilima ovog kraja. U džematu Velagići-Pudin Han taj da se posjete šehidska mezarja, prouči se Jasin-i šerif, dova i imam se kratko obrati prisutnim džematlijama ukazujući na važnost prisjećanja na zločine nad Bošnjacima na području općine Ključ. Inače, samo na području ovog džemata tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu ubijeno je oko 120 Bošnjaka.
Druga specifičnost džemata Velagići-Pudin Han koja ovaj džemat čini jedinstvenim jeste žrtvovanje najvećeg kurbana u Bosni i Hercegovini. Neposredno prije rata na dan proklanjavanja nove džamije u Pudinom Hanu mještani ovog džemata su kupili mladog bika kojeg su pripremili, ispekli na ražnju i podijelili posjetiocima. Pošto su se prije rata po džematima na području Ključa tradicionalno organizovali bajramski narodni skupovi, a u džematu Velagići-Pudin Han skup je bio drugog dana Kurban-bajrama odlučeno je da se prvog dana Bajrama zakolje mladi bik, a da se ispečeno i pripremljeno meso podijeli narodu na skupu drugog dana Bajrama. U to doba nabavljao se bik mlađi o dvije godine i nije se posebno vodilo računa o tome da to ujedno bude i kurban. S ovom praksom se nakratko prestalo tokom agresije, jer su Ključani bili protjerani sa svojih ognjišta, ali su džematlije Velagića-Pudinog Hana odmah nakon rata i povratka iz muhadžiruka 1996. godine oživjeli ovu hairli aktivnost. Do 1998. godine ljudi su davali dobrovoljne priloge za kupovinu bika. Naredne 1999. godine džematskom odboru javio se Draganović Reko s prijedlogom da samo on finansira sve troškove oko nabavljanja, pripremanja i podjele mesa i da to ispred sebe i svoje porodice halali, što je svesrdno prihvaćeno. Kako bi vrijedni džematlija imao nagradu predviđenu za žrtvovanje kurbana, a ne samo običnu sadaku, Atif-ef. je zatražio od muftija: Edhem-ef. Čamdžića i Hasana-ef. Makića fetvu o tome da li osoba može žrtvovati kurban, a potom meso od kurbana ispeći na ražnju i podijeliti ljudima? Pošto su muftije to odobrile, donešena je odluka da se bik, koji od tada ispunjava sve uslove, žrtvuje kao kurban prvi dan Kurban-bajrama te da se pripremljeno meso podijeli drugi dan Bajrama nakon povratka sa šehidskog mezarja. Na taj način je ovaj zanimljivi i nesvakidašnji običaj u džematu Velagići-Pudin Han poprimio svoju današnju formu.
Da bi neko dobio priliku žrtvovati bika u džematu dužan je prijaviti se džematskom odboru. Od 1999. do danas najveći kurban u Bosni i Hercegovini žrtvovali su: Draganović Reko (1999), Zukić Huse (2000), Bilajac Omer (2001), Salihović Husein (2002), Pobrić Rašid (2003), Pobrić Hasan (2004), Garibović Adil (2005), dva brata: Tićević Ramiz (2006) i Tićević Elkaz (2006), Tićević Mirsad (2007), Tićević Ibrahim (2008), Tićević Hakija (2009), Salihović Refik (2010), Tićević Safet (2011), Tićević Mesud (2012), Dervišević Abid (2013), Pobrić Ale (2014), Muslahadin Vardar (2015), porijeklom Turčin, poduzetnik iz Njemačke, Koljić Dževad (2016) i Nezić Osman koji je bika žrtvovao ove 2017. godine. Pored toga, do danas su se prijavili još i Salihović Zuhdija/Emir (2018), Pobrić Ferid (2019), Tićević Emsud (2020) i Almir Garibović (2021). Dakle, već se unaprijed zna ko će, ako Bog da, žrtvovati bika za kurban do 2021. godine.

Hairli običaj

Sam čin prinošenja žrtve obavlja se na sljedeći način. Nekoliko dana prije Kurban-bajrama džematlije se obavijeste o terminu žrtvovanja bika. Obično se to dešava prvog dana Bajrama između podne i ikindije. Ove godine obred žrtvovanja kurbana otpočeo je u 16 sati. Prije nego što se bik povede na mjesto gdje će se žrtvovati imam u porodičnoj kući džematlije koji te godine žrtvuje bika prouči dovu i zamoli Uzvišenog Allaha, dž. š., da primi njihovu žrtvu, da im podari berićeta i napretka u životu i da njima i njihovim umrlim i svim džematlijama Velagića-Pudinog Hana oprosti grijehe. Potom se bik uz zajedničko glasno učenje tekbira: Allahu ekber, Allahu ekber, La ilahe illallahu vallahu ekber, Allahu ekber velillahi-l-hamd, povede do mjesta žrtvovanja. Ovdje se okupljenima obrati glavni imam ili njegov zamjenik koji ukaže na vrijednost žrtvovanja kurbana, zamoli Allaha da primi žrtvu dotičnog džematlije, a zatim se prouči ašere i dova. Tada se uz prisustvo velikog broja džematlijama s rječima: Bismillahi, Allahu ekber, žrtvuje najveći kurban u Bosni i Hercegovini. Ove 2017. godine bio je to kurban Osmana Nezića. Prema pričanju džematlija bik je imao preko 8 metara (800 kg). Nakon toga bik se nekoliko sati priprema, a zatim u predvečerje stavlja na, za tu priliku pripremljen, veliki ražanj od mesinga i peče cijelu noć. Dok je Kurban-bajram bio u zimskom periodu za pripremanje kurbana bilo je potrebno više od 10 m suhih drva. Ove godine, zbog velikih vrućina, za tu namjenu pripremljeno je oko 5 m drva. Iako džematski odbor zaduži nekoliko ljudi da vode brigu oko pečenja i pripremanja kurbanskog mesa, njima cijelu noć društvo prave starije džematlije koji se u ugodnom razgovoru prisjećaju raznih dogodovština. Tako su nam ispričali da je u rano jutro drugog dana Kurban-bajrama 2005. godine pukao ražanj na kojem se pekao bik. Momci zaduženi za pečenje mesa brzo su se snašli i španerima podigli bika, a zatim nepečeni dio mesa skuhali. Kažu da meso ni jedne godine nije bilo ukusnije od te 2005. U vrijeme dok imam sa džematom obilazi šehidska spomen obilježja pečeno meso se stavlja u sendviče. U 11 sati ujutru počinju pristizati džematlije koje u redu čekaju da dobiju svoj dio poslastice. Tom prilikom pripremi se preko 1000 sendviča, a oni koji se nisu zasitili nakon jednog sendviča, slobodno mogu ponovo stati u red za još jednu porciju. Nakon podne-namaza u naselju se organizuju sportska takmičenja.
Atif-ef. kaže da će džemat Velagići-Pudin Han i u budućnosti ako Bog da nastaviti s ovim hairli običajem. Uvjeren je da će uvijek biti ljudi koji neće žaliti ni truda ni finansijskih sredstava kako bi dobili jedinstvenu priliku da žrtvuju najveći kurban u Bosni i Hercegovini.

Prva predškolska ustanova sa halal ishranom u Muftijstvu banjalučkom

Prva predškolska ustanova sa halal ishranom u Muftijstvu banjalučkom

Septembar 23, 2017

Vrtić „Pahuljica“, čiji je osnivač Islamska zajednica, je prvi vrtić sa halal ishranom u manjem entitetu. Nastao je kao stvarna potreba roditelja.
Muftijstvo banjalučko i Medžlis Islamske zajednice Banja Luka ulažu velike napore kako bi vjerski život na području ovog Medžlisa bio što kvalitetniji. U cilju pružanja brige za što širi krug djece, Muftijstvo banjalučko i Medžlis IZ Banja Luka odlučili su prije par godina uraditi još jedan korak naprijed za unapređenje odgoja i obrazovanja djece predškolskog uzrasta. Naime, nekolicina roditelja se obratila muftiji banjalučkom dr. Osman ef. Kozliću sa molbom da Islamska zajednica otvori vrtić gdje će moći upisati svoju djecu u kojem će se tretirati ravnopravno i gdje neće doživljavati nelagodnosti, posebno kada je u pitanju ishrana djece. Muftija je sa svojim saradnicima pokrenuo realizaciju ove inicijative. Tako je početkom septembra 2015. godine Medžlis IZ Banja Luka otvorio predškolsku ustanovu vrtić “Pahuljica“ u Banjoj Luci koju je već u prvom mjesecu rada pohađalo 22 polaznika.
Ogromnu zaslugu u pokretanju ove obrazovne ustanove ima gospođa Alma Osmičić-Kozlić koja je dala doprinos za uspostavljenje temelja uspješnog rada vrtića. Gospođa Alma je gotovo dvije godine svakodnevno bdjela nad ovom ustanovom i to bez ikakve materijalne naknade. Njen trud i rad je urodio plodom i vrtić je ubrzo počeo dobivati pohvale inspektora koji su izlazili na teren, ali i pohvale zadovoljnih roditelja koji su najmjerodavniji pokazatelj uspjeha. Nakon što je uvidjela da je vrtić na dobrim i čvrstim temeljima, Alma Osmičić-Kozlić je brigu o vrtiću prepustila Adnanu ef. Jusiću, a za direktora ove ustanove je imenovana Maida Plačo.
Muftija banjalučki dr. Osman ef. Kozlić ističe da je briga o mladima prioritet rada Muftijstva, te da su posebno ponosni na rad vrtića „Pahuljica“. Njegovim otvaranjem je odgojni rad dobio jednu višu dimenziju, a i pokazana briga za probleme koje muče ovdašnjeg čovjeka.
„Može se sa sigurnošću reći da od svih postignuća Islamske zajednice u Banjoj Luci u zadnjih nekoliko godina pokretanje Vrtića (Klub za djecu) ‘Pahuljica’ smatramo najznačajnijim. Iako je to prije dvije godine izgledalo kao nemoguća misija, uz ogroman trud i zalaganje pojedinaca, kao i značajna materijalna sredstva sa nivoa Rijaseta IZ u BiH, Muftijstva banjalučkog i Medžlisa IZ Banja Luka uspjeli smo izgraditi respektabilnu predškolsku ustanovu sada već prepoznatljivu u Banjoj Luci. To je, nadamo se, ako Bog da, nukleus za budući Islamski školski centar koji planiramo graditi u Banjoj Luci u narednim godinama. Drago nam je da smo u sklopu ovog projekta zaposlili nekoliko povratnika, kao i zbog činjenice da vrtić pohađaju sva djeca bez obzira na nacionalnost ili vjeroispovjest. Vrtić Pahuljiica treba pomoć dobrih ljudi da se i dalje razvija i da pomažemo onima čija mjesečna primanja nisu dovoljna za participaciju. Hvala svima koji podržavaju naš rad i pomažu nam“, istakao je muftija banjalučki, dr. Osman ef. Kozlić.

Vrhunski uvjeti i stručno osoblje

Vrtić „Pahuljica“ ima pet uposlenika koji se brinu za dvadeset i četvero djece. Trenutno radi u iznajmljenom prostoru, ali se ubrzo nadaju da će imati svoj vlastiti prostor za koji je idejno rješenje već urađeno i u proceduri je izrada projektne dokumentacije. Vrtić nudi ugodan boravak u komfornom prostoru, jer nudi sigurnost, zabavu i edukaciju. U toku boravka djece rad s njima izvode stručna lica iz oblasti predškolskog obrazovanja. Pored zdrave – halal ishrane, vrtić djeci pruža i adekvatnu zdravstvenu zaštitu. Vrtić pruža usluge za tri kategorije djece: jaslice, predškolski odgoj, te produženi boravak. Želeći najbolje za djecu, ništa nije prepušteno slučaju.
„Budući da je početak nove godine u vrtićima, imamo dosta poziva roditelja da svoju djecu upišu u vrtić koji je po svom kvalitetu i pristupačnim cijenama postao prepoznatljiv. Iako se radi o vrtiću Islamske zajednice, sa naglaskom na halal ishrani, mnogi roditelji drugih konfesija upisuju svoju djecu u našu obrazovnu ustanovu i ističu svoje zadovoljstvo kvalitetom i radom kako uposlenika, kao i predviđenim planom i programom. Tako danas vrtić „Pahuljica“ izgleda kao naša domovina u malom, gdje svoje dječije snove ostvaruju Amna, Aleksa, Lazar, Hana, Abdulah, Kerim i ostali sa svojim tetama Dženanom, Slađanom i Nirvanom, bez ikakvih predrasuda i diskriminacije“, ističe Adnan ef. Jusić.

Roditelji više nego zadovoljni

Ismir i Amra Husedžinović su korisnici usluga vrtića „Pahuljica“, koji pohađa njihova trogodišnja kćerka Hana. Prema njihovim riječima, to je zasigurno jedan od najboljih privatnih vrtića u Banjaluci i da ga toplo preporučuju svim roditeljima.
„Ja i supruga, kao roditelji, smo prezadovoljni vrtićem i uslugama koje vrtić pruža. Naša djevojčica ide od prvog dana u vrtić ‘Pahuljica’ i do danas ne bismo mogli navesti niti jednu primjedbu. Nismo primijetili da je dijete bilo nezadovoljno po izlasku iz vrtića ili da se žalilo na bilo šta. Kao roditelji koji sarađuju sa vrtićem „Pahuljica“ i čije dijete od samog početka pohađa isti, preporučili bismo svima da upišu svoju djecu. Vrtić je stvarno dobar, rad sa djecom je na zavidnom nivou i prije svega vrtić je uredan, čist i po mojim saznanjima jedan od najboljih privatnih vrtića u Banjaluci“, ističe Ismir Husedžinović.
Samra Spahić, majka jednogodišnjeg Kerima, kaže da su se odlučili za korištenje usluga vrtića „Pahuljica“ iz više razloga, zbog kvalitetne ishrane, lokacije i zbog osnivača, tj. Islamske zajednice. Brigom o djeci je prezadovoljna.
„Cjelokupne usluge i briga oko djece u vrtiću „Pahuljica“ je na odličnom nivou. Uslugama sam zadovoljna. Osoblje vrtića je fantastično. U svakodnevnom kontaktu sa prijateljima razgovaramo o vrtiću. Iskreno, kada im govorim o uslugama koje vrtić pruža, atmosferi u vrtiću i ostalo, jesu upravo razlozi za pitanje više o vrtiću ‘Pahuljica. I ove preporuke su najbolja reklama i pokazatelj kvalitete“, veli Samra Spahić.

Pomozimo rad vrtića „Pahuljica“

Budući da je vrtić „Pahuljica“ relativno nova obrazovna ustanova koja stječe prva iskustva, te da njena primarna obaveza nije komercijalna dobit, nego je cilj postići zadovoljstvo džematlija i njihove djece kako bi se osigurao imperativ opstanka i ostanka na ovom prelijepom dijelu jedine nam domovine, ova obrazovna ustanova nije u mogućnosti da se samofinansira već joj veliku pomoć pružaju institucije Islamske zajednice od Medžlisa IZ Banja Luka, Muftijstva banjalučkog, do Rijaseta IZ, te mnogih ljudi dobre volje koji su svjesni važnosti postojanja ovakve ustanove u Banjoj Luci. Prema riječima Muhedina ef. Spahića, glavnog imama Medžlisa IZ Banjaluka, cilj njihovog rada se temelji na ideji da djeci naprave bolje uslove za življenje.
„Medžlis je, vođen potrebama džematlija Grada Banja Luke, donio odluku o osnivanju vrtića. Iza nas su evo pune dvije školske godine rada i ušli smo u treću. Ne mogu, a da ne kažem da je osnivanjem vrtića i njegovim radom Medžlis popravio svoj imidž. Pred Medžlisom je trenutno zadatak da obezbijedi zgradu vrtića na vakufskoj imovini. Hvala Allahu, dž. š., i ljudima koji su prepoznali bitnost ovog projekta na dobrom smo putu da uspješno odgovorimo ovom zadatku. Veliku zahvalnost za ovaj projekat dugujemo direktoru Vrtića i njegovom pomoćniku, Muftijstvu banjalučkom i Rijasetu IZ u BiH“, istakao je Muhedin ef. Spahić.
Da je vrtić „Pahuljica“ jedan od prioriteta Muftijstva i Medžlisa govori činjenica da je svečanim otvaranjem Ferhadije otvorena i suvenirnica „Uspomena“ koja se nalazi uz Ferhadiju i iz koje sva sredstva idu za pomoć vrtiću. U Islamskoj zajednici su svima zahvalni koji dođu u posjetu Banjoj Luci i Ferhadiji te kupe neki suvenir, jer time pomažu rad i funkcionisanje vrtića.
„Vrtić ‘Pahuljica’ nema nikakvih subvencija od grada, jer spada u kategoriju privatnih vrtića, ali ima svoju nafaku propisanu od našeg Gospodara koja dođe sa različitih izvora, od ljudi koji su svjesni šta znači da se u Banjoj Luci rodi, odgoji i odškoluje jedan dječak i djevojčica, a njihovo odrastanje bude u lijepom ambijentu uz halala ishranu. Takvi ljudi, nama povratnicima, daju nadu i spoznaju da ima onih koji misle na nas i da nismo zaboravljeni, jer svaka posjeta nama znači mnogo, mnogo više nego što drugi mogu i zamisliti“, kaže Adnan ef. Jusić.
Ovim putem apelujemo na sve ljude dobre volje da pomognu rad vrtića „Pahuljica“ svojim prilozima, obilaskom, poklonima za djecu. Ulaganjem u djecu ulaže se u budućnost našeg naroda i domovine.
Sličica Želim Print

Stranica 306 od 844

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine